Josip Peći: E pa dok smo mi živi i dok dišemo, nećete praviti sprdnju od nas Hrvata, partizanski zlotvori
Vrijeme:3 min, 53 sec
Hrvatska radiotelevizija nije se niti ispričala zbog sadržaja emisije Nedjeljom u 2, emitiranoj 06. svibnja, kada je kod “lepog Ace”, ortodoksnog mrzitelja svega hrvatskog, osim što voli hrvatske kune, gostovao srpski glumac Sergej Trifunović. Količina pljuvačke po hrvatskoj državi i narodu nije im (HRT-u) bitna.
No, zato su, valjda da bi umirili svoju savjest, ako je uopće i imaju, ili da bi uznemirenu hrvatsku javnost eutanazirali, vjerojatno teška srca, u gledanom terminu na prvom programu HRT-a u ponedjeljak, 07. svibnja, odlučili prikazati film redateljice Nade Prkačin “Macelj – Titovo stratište”, u koprodukciji Laudata i Udruge Macelj 1945. (naravno NE HAVC-a).
Koliko nam malo treba da se umirimo i da konačno na malim ekranima na državnoj televiziji doživimo samo sitni dio istine o partizanskim ubojicama i osakaćenom i ubijenom, na svirepi način, dijelu hrvatskog nacionalnog korpusa u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u proljeće i ljeto 1945. godine.
Prema utvrđenom broju od 1163 dosad ekshumirane žrtve Macelj je najveće stratište Brozovih partizana i jugoslavenskog komunističkog režima u Republici Hrvatskoj.
Procjenjuje se da je u Maceljskoj šumi stradalo oko 13.000 ljudi, a više od 130 jama još uvijek nije istraženo. Macelj je jedna od tragičnih dionica hrvatskog Križnog puta koju se desetljećima zanemarivalo i nastojalo zataškati.
Povjesničari i članovi Udruge Macelj 1945. razotkrivaju strahote koje su se događale nakon smaknuća, a svjedoci se sjećaju užasnih poslijeratnih dana, iznose činjenice i opisuju događaje zbog kojih je Macelj jezovito mjesto u sjećanju.
I unatoč prikazanom filmu, jučer, 08. svibnja, Zagrebom marširaju nasljednici Brozovih hordi zla, noseći zastave Socijalističke Republike Hrvatske sa crvenom (krvavom) zvijezdom petokrakom, u pratnji hrvatske policije, pjevaju partizanske pjesme “Po šumama i gorama”, “Druže Tito ljubičice bijele” i bolno provociraju hrvatski narod, slaveći Dan “oslobođenja” Zagreba, a zapravo dan okupacije glavnog grada svih Hrvata, i to prvi put u povijesti moderne Hrvatske.
Pokazalo se da je tzv. antifašistima trebalo jako malo vremena da se pokažu u pravome “svjetlu” i oživotvore zaključe Plenkovićevog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje je završilo svoj rad krajem veljače i Vladi predalo dva dokumenta preporuka kako se odnositi prema simbolima totalitarnih režima.
Dakle, vidljivo je i iz ove jučerašnje sprdnje od manifestacije “Besmrtni partizanski odred”, da je slobodno čak i poželjno nositi i javno pokazivati krvavu zvijezdu petokraku, jer je eto Vijeće zaključilo kako to ne vrijeđa nacionalne osjećaje Hrvata, premda je ta ista zvijezda petokraka opetovano ponovila svoju ubilačku čud i za Domovinskog rata, kada je palila i žarila sve što hrvatski diše.
No, zato je domovinski pozdrav iz Domovinskog rata “Za Dom spremni”, premješten iz Jasenovcu u okolinu Novske, no ni tamo mu nije zajamčeno mjesto opstanka jer je, po Pupovcu, preblizu nekakvoj partizanskoj kosturnici. Istovremeno je taj hrvatski domoljubni nacionalni pozdrav premješten na komemoracije pripadnicima Hrvatskih oružanih snaga (HOS) iz Domovinskog rata, dakle na groblja. Da ne govorimo o suđenjima Marku Perkoviću Thompsonu za pjesnu “Bojna Čavoglave”, koja počinje upravo tim pozdravom iz Domovinskog rata.
Dakle, krvava zvijezda petokraka doživljava čudne transformacije u glavama boljševika, no obranjena je njezina “čast” i kod današnje “hrvatske” vlasti, a pozdrav “Za Dom spremni” nepromjenjiva je i neobranjiva fašistička i nacistička krilatica, kojoj se treba, prema Plenkoviću i Božinoviću, jednom zauvijek stati na kraj.
E pa dok smo mi živi i dok dišemo, nećete praviti sprdnju od nas Hrvata, partizanski zlotvori.
Još kada vidim da je Vladimir Šeks, koji je po vlastitom priznanju iz obitelji partizanskih korijena, predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda, dođe mi da svisnem od jada.
Što on tamo radi? Danas nam pojašnjava kako se ponašati na komemoraciji na Bleiburškom polju u Austriji. Ne daj Bože da se pojavi npr. ratna zastava HOS-a. Ali zato ni slova o zastavama SR Hrvatske u srcu glavnog grada Hrvatske, a krivo smo mislili da smo je se riješili jednom zasvagda.
Ili kada Kolinda Grabar Kitarović kaže da je današnja Hrvatska nastala na antifašizmu i Domovinskom ratu. Prvi antifašizam nosio je zvijezdu petokraku, a Domovinski rat borio se protiv te iste, nepromijenjene zvijezde petokrake. Dakle, radi se o nepromjenjivoj zvijezdi, drugarice predsjednice. Ili će Hrvati jednom zauvijek morati raščistiti ove pojmove, ili ćemo nestati kao narod. Ovako upadaš u područja koja ti nisu baš imanentna po tvojim kompetencijama.
Dakle, braćo Hrvati, ovo ćemo ili odšutjeti kao što uobičajeno šutimo i stoički trpimo, ili ćemo ove i ovakve pojave jednom zasvagda poslati na vječno počivalište – u ropotarnicu povijesti.
Dok god dišem, borit ću se protiv komunističkog smrada, koji je našem narodu nanio puno više zla nego li mnogi neupućeni mogu i pomisliti. I danas se ponovno nameće našem narodu taj smrad, kao poželjni i prihvatljivi miris. Neće im proći. Bog dao i pomogao nam!
Josip Braco Peći/Hrvatsko nebo
