Damir Pešorda o aktualnim političkim i društvenim pitanjima

 

Prijepore oko tzv. Istanbulske konvencije, teze o propasti Zapada, iseljavanje iz Hrvatske, Pešordageopolitičku situaciju u svijetu, pobjedu Orbana u Mađarskoj i druga aktualna pitanja za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentirao je dr. sc. Damir Pešorda, kolumnist „Hrvatskog tjednika“, književnik i publicist.

Pred nekoliko dana ratificirana je tzv. Istanbulska konvencija. Kako gledate na teze o rodnoj ideologiji u IK, a kako komentirate odnos HDZ-a prema ovom pitanju?

Odvajanjem roda od spola Istanbulska konvencija otvara polje neslućenih mogućnosti zaigranim projektantima ”novog čovjeka”. Da su toga i te kako svjesni u HDZ-u, jasno je već iz potrebe da uz Konvenciju sroče interpretativnu izjavu. U toj izjavi pobrojano je ono što iz Konvencija u budućnosti neće proisteći. Bojim se da je to dosta precizan popis upravo onoga što će nam tzv. ”rodna ideologija” inkorporirana u ovu konvenciju s vremenom donijeti.

O odnosu HDZ-a prema Istanbulskoj konvenciji sve govori frenetičan pljesak saborske ljevice i potuljena šutnja tzv. desnice, to jest HDZ-ovih zastupnika, nakon usvajanja Istanbulske konvencije u Saboru. Napominjem, HDZ-ovih, a ne narodnih zastupnika jer narod tog tužnog petka nisu zastupali.

U posljednjem članku pisali ste o simptomima propasti Zapada kao posljedici odustajanja od kršćanstva. Je li riječ o nepovratnom procesu ili postoje izgledi za reafirmaciju tradicionalnih kršćanskih vrijednosti?

Spekulacije o propasti Zapada nisu ništa novo, barem posljednjih stotinjak godina koliko je prošlo od objavljivanja Padpoznatog Spenglerova djela istog naslova. Ono što je novo u tom tematskom kompleksu jest, barem se meni tako čini, da je Zapad već propao. Kada sam išao u osnovnu školu, učili smo da je na svijetu 3,5 milijarde ljudi, danas ih je, čini mi se, već 7,5 milijardi. Zapadne zemlje ostale su uglavnom na istom broju kao i tada, a ukupni je broj porastao za četiri milijarde! Sama ta činjenica pokazuje da je Zapad na zalasku.

Proces je, ako se ne dogodi neko čudo, nepovratan. Što se kršćanstva tiče, treba možda razlikovati zapadnu civilizaciju izraslu na judeokršćanskom i antičkom nasljeđu i kršćanstvo kao vjeru. Dobar kršćanin ne sumnja u konačnu Kristovu pobjedu, no to ne znači istodobno da zapadna civilizacija neće propasti. Afirmacija kršćanskih vrijednosti podrazumijeva se za onoga tko je kršćanin. Bez obzira na ovozemaljski učinak i ishod tog nastojanja.

S obzirom na sve što se događa u zapadnim zemljama, imate li ponekad dojam da je danas najvažnije obilježje Zapada udar na zdrav razum, a pod krinkom tzv. naprednosti?

Mislim da u podlozi tog suvremenoga, kako kažete, udara na zdrav razum leži filozofska postavka: ako je već Bog Crnomrtav, onda na ispražnjeno mjesto treba zasjesti čovjek. Čovjek bez Boga je biće koje samo kreira vlastitu bit. Ne postoji apriorna esencija čovjeka, tvrdili su egzistencijalisti, nego se do nje dolazi kroz egzistenciju. Čovjek nije ništa drugo doli ono što od sebe čini – kaže Sartre; stoga je sasvim logično da tako shvaćen čovjek od sebe može učiniti ujutro ženu, na podne muškarca, a navečer kentaura.

Kako komentirate tzv. Dokument dijaloga tzv. Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima? Riječ je o dokument koji je izazvao prijepore…

Dokument dijaloga nepotreban je i štetan dokument jednog isto tako nepotrebnog i štetnog Vijeća. Baš kao i Istanbulska konvencija, samo što, na sreću, još nije ”ratificiran”, to jest inkorporiran u hrvatsko zakonodavstvo. Nadam se da nikada neće ni biti jer bi to značilo zakonsku zabranu gesla ZDS i rehabilitaciju zvijezde petokrake pod kojom je razaran Vukovar i cijela Hrvatska i BiH.

Kako gledate na konstantna iseljavanja iz Hrvatske? Hoće li taj proces dovesti u pitanje sam opstanak Hrvatske? Gdje smo zakazali?

Ne treba biti demograf da bi se vidjelo da Hrvatska doslovce odumire. Natalitet je nizak, a odljev mlađeg Iseljavanjestanovništva velik. Krivci za to su sve hrvatske vlade do sada, osobito one nakon dvije tisućite godine, glede podizanja nataliteta nije donesena nijedna suvisla mjera niti je napravljena ikakva strategija imigracijske politike. Naime, nemojmo se zavaravati, Hrvatska će radi održanja sustava morati nedostatak ljudstva nadoknaditi imigracijom, stoga je od presudne važnosti znati otkuda, koliko i kako uzimati imigrante. Ako netko u hrvatskoj političkoj eliti uopće i razmišlja o tim i takvim pitanjima, ne usuđuje ih se pretočiti u prepoznatljivu državnu politiku.

Što se tiče iseljavanja mladih ljudi iz Hrvatske, uz ekonomske razloge treba, svakako, istaknuti i opće ozračje apatije, defetizma i negativizma u zemlji, ozračje koje u velikoj mjeri stvaraju hrvatski mediji, ali i ponašanje političke kaste.

Koliko je, po Vama, iseljavanje potaknuto i jednim prijezirom prema današnjoj Hrvatskoj?

Ma, ne preziru Hrvatsku oni koji iseljavaju iz nje, barem ne većina njih. Takvu klimu sveopćeg negativizma i averzije prema Hrvatskoj, kao što rekoh, u najvećoj mjeri stvaraju hrvatski mediji, od kojih neki i ne kriju svoja protuhrvatska polazišta.

Prijepori SAD-a, Rusije i Kine, kao i događanja u Siriji čine globalnu geopolitičku situaciju iznimno opasnom. Živimo li u geopolitički najsloženijem razdoblju u povijesti?

Ne usuđujem se iznositi bilo kakve apodiktičke tvrdnje glede geopolitičkih zbivanja u svijetu, jednostavno nisam Geopolitikadostatnu upućen u tu temu. Međutim, nemoguće je ne vidjeti da Sjedinjene Američke Države postaju sve nervoznije kako njihova moć objektivno slabi. Osobno mi je žao što je najviše te nervoze usmjereno na Rusiju, dok se prava konkurencija Kina i u skoroj budućnosti Indija nesmetano razvijaju i šire svoj utjecaj.

Rusija je, unatoč nekim svojim specifičnostima, u konačnici ipak bliža Zapadu nego Aziji. U nekom pretpostavljenom sukobu civilizacija Zapad nema nikakvu šansu ako bude imao i Rusiju protiv sebe. Aktualno ”zveckanje oružjem” u Siriji vjerojatno je samo predstava, no svejedno nije ugodno za uši.

U Mađarskoj je ponovno pobijedio Orban, konzervativne i desne snage na vlasti su u Poljskoj, ali i u nizu drugih EU zemalja. Možemo li slično očekivati u Hrvatskoj u nekom doglednom vremenu?

Orban je, kako piše Jutarnji list, postao ”idol hrvatske desnice”. Premda je riječ o pomalo posprdnoj tvrdnji, ona nije Orbannetočna. Većina nacionalno osviještenih Hrvata vjerojatno bi voljela da je na čelu Hrvatske netko nalik Orbanu. Ali, valja imati na umu, da ni Orban ne bi bio ono što jest da ga Mađari nisu izabrali na bude na čelu Mađarske. Točnije, Hrvati će imati svog Orbana kada ga na izborima izaberu.

Andrej Plenković i Viktor Orban vrlo su različiti političari, po mnogim ideološkim pitanjima i stavovima suprotstavljeni, to nikada nisu ni krili. Stoga je čudno kad neki koji su slavili i birali Plenkovića, sada žele nekog poput Orbana. Iskreno, nije njima kriv Plenković, nego oni sami sebi. Dakle, tko hoće Orbana neka barem bira one koji tvrde da će u Hrvatskoj – ako budu u prilici – učiniti ono što i Orban u Mađarskoj.

 

Davor Dijanović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.