Hrvatska zvona: DANAS VAM PREDSTAVLJAMO KLAUDIJU KARAMATIĆ IZ POSUŠJA

1. Prva ste žena iz Udruge Hrvatska zvona koju predstavljamo kroz intervju. Što biste rekli o sebi onima koji nas čitaju?

Majka dviju kćeri, gimnazijalke i osnovnoškolke, supruga stopostotnog invalida Domovinskog rata. Po struci sam profesor defektolog, radim s djecom s teškoćama u razvoju. Katolkinja sam i domoljub koji obožava svoj narod.

2. Vi ste, dakle, jedna ostvarena žena – supruga i majka, zaposleni ste u struci… Što Vas je motiviralo da se uključite u Hrvatska zvona?

Nakon niza razočarenja u svakodnevna politička događanja koja itekako utječu i na privatni život i odluke svakog čovjeka, svojevrsnog gubitka nade u bolje sutra, kao i svjedočenja gotovo odstrela ljudi koji su politički nešto htjeli promijeniti, koji su sebe izložili za više ciljeve, mislila sam kako više ne želim niti najavu vijesti pogledati, jer kad su takve odstrijelili, tko sam ja i kako ću išta promijeniti?

Međutim, smrt generala Praljka duboko me potresla, ali i upozorila kao prvo samim time što smo ostali bez tako jednog velikog čovjeka. S druge strane je njegov čin na površinu podigao sve ono što je dovelo do toga, a to su nebriga, okretanje leđa, nepružanje pomoći, kasapljenje istine i morala, iživljavanje nad hrvatskim narodom, obilježavanje časnih hrvatskih branitelja ratnim zločincima, nijekanje prava hrvatskom narodu na život i obranu, vječno pravdanje agresoru, izostanak zaštite naroda kao takvog od strane vodećih ljudi. Shodno tome, Hrvatska zvona promiču vrijednosti koje su i moje osobne. Više od ičega volim svoju vjeru, svoj narod i svoju obitelj. Sve ono što će u potpunosti štititi sve što volim, u tome se pronalazim i tu mi je mjesto.

3. U nekim ranijim godinama bili ste politički aktivni na lokalnoj razini, no odustali ste od takve vrste angažmana. Zašto?

U pravu ste, bila sam aktivna, ali neuspješna. Nisam uspjela kroz predstavnike u vlasti „progurati“ ništa što nema politički predznak, a može samo biti na dobrobit sviju nas, prava sve djece, s posebnim naglaskom na djecu i odrasle s teškoćama u razvoju, prava svih branitelja, poboljšavanje odgojno-obrazovnog sustava u cjelini, podižući na visoku razinu prava djece, kao i prava odgajatelja, učitelja i nastavnika u vidu edukacija za iste, boljih materijalnih uvjeta za rad, dakle suvremenije opremanje vrtića i škola, više sluha političkih struktura za odgojno-obrazovni sustav, kao temelj jednog naroda, kroz koji ćemo obrazovati ljude koji će jednog dana raditi na dobrobit tog istog svog naroda, ali i odgojiti istinske domoljube koji će se znati boriti i izboriti za opće dobro.

4. Kao predsjednica Roditeljskog vijeća Osnovne škole „Ivan Mažuranić“ u Posušju bili ste i još uvijek ste iznimno aktivni kad je u pitanju obrazovanje u Zapadnohercegovačkoj županiji. Je li Vaša angažiranost polučila rezultate? Je li se na području obrazovanja u toj županiji moglo više i bolje?

Rad roditeljskih vijeća cijele naše županije je došao do izražaja ponajviše prije dvije godine kada je pisan novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi, kada smo se izborili za javnu raspravu kako bismo ukazali na nedostatke u odgojno-obrazovnom sustavu i ponudili konkretna rješenja. Rješenja koja su imala za cilj umanjiti troškove roditelja, nisu prihvaćena. Nije prihvaćeno ni da u članku Zakona koji govori o eksperimentalnoj nastavi, odnosno eksperimentalnim programima, stoji da u njima djeca mogu sudjelovati uz pristanak roditelja i ukoliko nisu u sukobu s vjerskim uvjerenjima roditelja. Taj prijedlog roditelja također nije prihvaćen. Upozoravali smo na ratificiranu Istanbulsku konvenciju od strane Bosne i Hercegovine, međutim, nikakav naš argument nije naišao na plodno tlo. Nadati nam je se kako kod nas neće doći do prijepora kakve vidimo u Republici Hrvatskoj oko Istanbulske konvencije, s posebnim naglaskom na rodnu ideologiju koja se na perfidan način, silom želi nametnuti društvu koje iskonski nema i ne može imati ni najmanje dodirne točke s takvom ideologijom, s obzirom na to kakve moralne vrijednosti promiče i njeguje od svog nastanka, a vjerujem kako će, uz Božju pomoć, iste te moralne vrijednosti, čuvati i njegovati zanavijek.

Ono što je u novom Zakonu prihvaćeno, a bilo je prijedlogom upravo naše škole, jest izrada Etičkih kodeksa škola prema zajedničkom, jedinstvenom obrascu, jer dosadašnja iskustva pokazuju kako u nekim školama uopće nema takvog dokumenta, a tamo gdje ima, veliki su nedostaci prava naše djece, koja su ključna. Ujedno, prihvaćen je naš prijedlog kako s djecom s teškoćama u razvoju moraju i mogu raditi isključivo za to educirani ljudi, edukacijsko-rehabilitacijskog smjera, čime je spriječena daljnja zlouporaba upošljavanja krajnje nestručnih ljudi za rad s tom djecom.

5. Što stavljate sebi kao cilj u Zvonima, što samoj udruzi stavljate kao cilj?

Svojim dugoročnim ciljem u djelovanju kroz Hrvatska zvona držim cilj sviju nas, a to je dobrobit našeg naroda, u svoj svojoj punini. Mi smo bili ponosan narod i takav moramo ostati, narod smo koji je uspio očuvati svoj bitak kroz puno teža vremena. Britkog smo uma i brzih rješenja, ali je nužno da se trgnemo brže nego ikad do sad i vratimo se tamo gdje pripadamo i gdje smo najbolji, a to su temelji koji nas čine Hrvatima – vjera, domoljublje i obitelj.

6. Potrebno nam je da se žene više angažiraju na svim poljima, osobito u politici, pa evo i kroz rad Udruge Hrvatska zvona. Što biste im Vi poručili ili savjetovali?

Dosadašnja politička iskustva u našoj županiji dokazuju kako su žene najčešće ministrice obrazovanja i pravosuđa, nikada predsjednice Vlade ili nekih drugih ministarstava. Mi moramo napraviti potpuni zaokret i ne tražiti žene da uđu u politiku kako bi se zadovoljila, takozvana, ženska kvota na listama nego ih poticati na opći angažman, jer su itekako upoznate s političkim događanjima i još više znaju ponuditi rješenja. Nedobronamjernici, da se tako izrazim, znaju kazati, kako smo mi konzervativno muško društvo i zbog toga žene ne mogu doći do izražaja ili biti na vodećim političkim funkcijama. Nikako se s time ne slažem jer ne živimo u kamenom dobu i pećinama, a naši muški sunarodnjaci nisu neandertalci nego živimo u županiji u kojoj se pametnim, sposobnim, radišnim, nekorumpiranim ljudima, dakle, sve ono što krasi jednog domoljuba, ne dopušta bilo kakav javni istup, a kamoli djelovanje. Uvjerena sam kako će tomu doći kraj.

Hrvatska zvona/Hrvatsko nebo