Andrej Plenković u jurišu na Katoličku crkvu

0

 

Pokušavajući manipulirati sa Crkvom, Plenković si je konačno zabio prvi veliki autogol. Njegovo naslikavanje sa kardinalom Bozanićem, odlazak kardinalu Puljiću, te oni licemjerni odlasci na uskršnju Svetu misu imali su samo jedan cilj: Uvjeriti narod kako je Crkva uz njega, kako podržava i ono što on radi i samu Istanbulsku konvenciju.

Uzevši u obzir kako smo mi, narod, za Plenkovića samo neka vrste nepismene stoke, koja je tu isključivo kako bi njemu služila, ali nikako sa pravom vlastitog razmišljanja i donošenja vlastitih zaključaka, vjerojatno je mislio kako je to lak posao.

I u svojoj silnoj taštini i egocentričnosti, u svom vjerovanju kako je on najbolji, najpametniji i sve zna, podmetnuo je nogu samom sebi.

Dok je Plenki opsjedao kardinala Puljića koji je nakon njegovog posjeta dao intervju, poslušnički mediji već su čekali u pripremi. I iste sekunde počeli pisati o tome kako je Crkva napravila veliki zaokret, kako je promijenila stajalište o Istanbulskoj, etc..

Sam Plenki požurio je pred kamere kako bi dao izjavu u kojoj je naveo kako ima podršku HBK i kardinala Puljića, citiram:

Interpretatvinom izjavom otklonili smo strahove koji postoje kod dijela građana. Svi oni koji su imali dvojbe mogu prepoznati što je Vlada napisala u izjavi. S tom izajvom otklonili smo sve zabrinutosti i strahove kod birača i to ste mogli čuti i u jučerasnjoj izjavi biskupa Puljića”, kazao je premijer.

I time se u biti pokopao.

Jer, Crkva je na ovo morala reagirati, nije mogla ostati nedorečena kao što uglavnom zna biti.

Pa je tako, odmah nakon Plenkijevog trijumfalnog nastupa, biskup Puljić medijima poslao izjavu u kojoj jasno i glasno stoji kako je Istanbulska konvencija štetna za narod i državu.

Tako je pala prva šamarčina, i tako su potonuli Plenkijevi planovi o tome da narod koji po njemu ne zna ni čitati ni zbrajati prevede žedne preko vode.

Što će PR stručnjak koji radi na relaciji IDS-HDZ dalje savjetovati velikom vodji, ostaje za vidjeti.

Al bitku sa Crkvom Plenki je izgubio.

Zato što u svom poimanju samog sebe kao jedinog, najvećeg i bogomdanog velikog vodje nije shvatio kako bitku sa Crkvom još nitko nije uspio dobiti.

Ja prva nisam neki veliki vjernik, ali Crkva je ta koja nas je održala kroz stoljeća na okupu i nitko nikada nije uspio ubiti vjeru u Hrvata, a nije da nas radi vjere nisu i ubijali i zatvarali.

Očekujući kako će Crkva stati iza nečeg što je napad na sve ono što nas čini i Hrvatima i vjernicima, Plenki je pokazao dubinsko nerazumijevanje ne samo Crkve, nego i cijelog hrvatskog naroda.

Što ne čudi, obzirom da bih Plenkija mogla nazvati svakako, ali sigurno ne Hrvatom.

Istovremeno, vojska Plenkijevih uguznika hara internetom, pokušavajući isto tako uvjeriti ljude u sva nepostojeća dostignuća Plenkijeve vlade i njega samoga, te objašnjavajući nama nepismenima kako IK nema nikakve veze sa rodnom ideologijim, samo smo mi, Hrvati, preglupi da to shvatimo.

Ne igra za njih nikakvu ulogu to što su se po tom pitanju izjasnili i pravnici i mnogi drugi učeni ljudi, što je o tome i Crkva dala svoje mišljenje i  što je već i vrapcima na grani jasno kako nam Plenki kroz tobožnju zaštitu žena nastoji progurati rodnu ideologiju. Oni će i dalje tupiti svoje računajući vjerojatno na to kako puno puta ponovljena laž postaje istinom.

A licemjerstvu kao da nema kraja.

Pa nas tako isti ti ljudi nastoje uvjeriti kako su i oni protiv rodne ideologije, ali se eto, neće ništa loše dogoditi kada ju Plenki ratificira.

Biti protiv rodne ideologije a podržavati nekog tko ju svim silama nastoji uvesti u Hrvatsku jednostavno je nemoguće. I predstavlja vrhunac licemjerstva i laganja.

Jer, ili si za, ili si protiv, trećeg nema.

Ako podržavaš nekoga tko želi zlo tvojoj državi i tvom narodu, onda podržavaš i to zlo.

I, u konačnici, tom zlu i pripadaš.

Ne mogu si pomoći, ali ja na one koji podupiru Plenkija gledam jednako kao što sam nekada gledala na četnike: Kao na neprijatelje hrvatskog naroda i države, kojima je potpuno svejedno što će biti sa svima nama i od kojih se na sve načine moramo braniti, kako nas ne bi uništili.

A hoće li stajalište Crkve pokolebati Plenkija u njegovom naumu da sve nas i našu djecu pretvori u ONO, ostaje za vidjeti. Koliko ja shvaćam, Plenki ima samo dva izlaza: Odgoditi ratifikaciju dok ne smisli neku novu gadost ili se ne obazirati i progurati ju, unatoč stavu Crkve i ogromne većine Hrvata.

Po svemu do sada vidjenom, ne bi me začudilo da napravi ovo posljednje.

I time pokrene pad HDZa koji će se teško moći zaustaviti.

Hrvati već dugo trpe Plenkijeve laži, njegovu dvoličnost i izigravanje volje naroda koji ga je doveo na vlast. Teško se pomiriti sa tim da netko tko bi trebao voditi računa o interesima zemlje koju vodi jednostavno daleko više vodi računa o interesima Bruxellesa, teško se pomiriti i s tim da je doveo na vlast one protiv kojih smo, ne tako davno, ratovali u petogodišnjem krvavom ratu iza kojeg je ostala spaljena i opljačkana Hrvatska, mučeni i ubijani ljudi, silovane žene i u kojem su oni najbolji medju nama dali svoje živote za naše bolje sutra.

Sa puno se stvari koje radi Plenkijeva Vlada nikako ne može pomiriti.

No sada, kada je krenuo i na našu vjeru, podjele u hrvatskom društvu veće su nego ikada, a njegova stvarna potpora, ne ona koju Macan naruči nego ona koju doista ima, opada iz dana u dan.

Kada bi u HDZu razmišljali samo malo dalje od svojih fotelja, bilo bi im jasno da se ili HDZ treba riješiti Plenkija, ili će se narod riješiti HDZa.

Neovisne liste jačaju iz dana u dan, narod se polako okreće drugim alternativama jer više ne prepoznaje stranku koja nam je pomogla stvoriti Hrvatsku, zato što te stranke više i nema.

Što je istinska šteta jer Hrvatska trenutno nema niti jednu jaku političku opciju koja bi se mogla suprostaviti jugovićima i komunjarama, s djelom kojih je Plenki već sada u koaliciji, a nimalo ne sumnjam kako je u pripremi i velika koalicija, sve u svrhu njegovog ostanka na vlasti.

Vremena koja dolaze bit će izrazito turbulentna, a Hrvatskoj je pod hitno potreban HRVAT koji će ju voditi i paziti na njene interese, kako je mračne sile ne bi progutale.

Plenkija treba poslati tamo gdje i spada, srcem i dušom, u Bruxelles.

A ako ne prije, o tome  hoće li opstati ili nestati hrvatski narod će morati donijeti odluku na idućim izborima.

 

Diana Majhen/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara