Zamislite ovakav oglas: Imamo ideju kako zaštiti vaše žene. Vi će te svojim novcima na svojoj zemlji sagraditi našu kuću, a mi ćemo vam odrediti koji ćete namještaj kupiti, tko će kakvu ulogu i rod u toj kući dobiti, tumačit ćemo ispravnost provođenja naših pravila, a vi će te plaćati naše kontrolore. Potpisom ovog ugovora potpisan je i pristanak na pravila navedena u njemu, tj. da ste podstanari u svojoj kući, a naša riječ je zadnja. Koliko bi se budala zalijepilo na ovakav oglas?!

Zbog podlih i dugoročnih namjera Istanbulska konvencija (IK) nije opasna, niti je zbog svojih glupih poluga do bola i suza tragikomična. Tako tvrdi predsjednik Vlade RH Andrej Plenković. Sve što apsolutna većina Hrvata kao problem vidi, na to predsjednik Vlade odgovara: „Ne vidim“. „Ne vidim“ je u međuvremenu postalo Plenkovićeva krilatica.

Zašto je premijer naglo krenuo u guranje ratifikacije IK bez prethodne rasprave bilo s kime pa čak niti u svojoj stranci?! Jer vjeruje samo u sluh vida Rade Borić, SDP-a, HNS-a ….?! Zagovornici IK tvrde kako u IK nema rodne ideologije i premijer Plenković se s njima slaže, dok istovremeno tvrdi kako je Hrvatska ranijom ratifikacijom UN konvencija rodnu ideologiju iz IK – znači postoji ?! – već integrirala u hrvatske Zakone. Aha – nema, možda ima, ima, „Ne vidim“?!  

Očevidno, rodna ideologija ekshibicionistima daje pravo na višestruku promjenu stava o svojem rodu što nije slučaj u transformaciji poštenog čovjeka u političara. Pošteni ljudi koji sanjaju postati političarima morali bi znati da je obrnuta transformacija nemoguća.   

Narod nije kriv što premijer Plenković ne vidi, ili se pravi kako ne vidi ali, od kako zna za premijerov problem s vidom, bit će kriv. Treba pročačkati po hrvatskim zakonima i vidjeti što je činiti kada je predsjednik Vlade zdravstveno hendikepiran i ne vidi ono što svi vide. Slijepima nije dozvoljeno ni auto voziti, a kamoli voditi državu.

IK nije bila dio predizborne kampanje Andreja Plenkovića ali jeste dio koalicijske pogodbe s HNS-om. Ako njegovom strahu od raspada Vlade pridodamo i par bruxelleskih povlačenja za uši onda je jasno da Plenković pleše, a drugi sviraju. Inče bi se Plenković usudio staviti IK na referendumsku provjeru. Još jednom se pokazalo kako je političarima na prvom mjestu vlast.  Od svih halucinacija je najporaznija ona da se hrvatski političari bave politikom zbog interesa naroda i domoljublja, a ne poradi svojih interesa kojima vlast dođe kao poluga.

Premijer je „zaboravio“ da su ga birači postavili  kako bi provodio njihovu volju, a ne da bi on njima autokratski nametao svoju. Osim ako premijer nije u Bruxellesu naučio kako je demokratski i cool poslušnost stranačkih dužnosnika iznuđivati ucjenama tj. u slučaju novih izbora njihovim brisanjem s izborne liste. Može premijer kako hoće ali neće dokle hoće, nego samo do idućih izbora a možda i prije.

Nitko normalan se ne protivi zaštiti žena i drugih žrtava nasilja, ali u slučaju IK i budali je jasno – ispod žita se podvaljuje kukolj.

Hrvatski narod – poznat po sramoti „hrvatska šutnja“ – za sada sve IK podvale nijemo promatra. Zaboravio narod pouku – tko predugo samo gleda jednu djevojku sigurno će vidjeti njenu udaju. Sve dok na ulicama nema naroda za političare je svijet skroz uredu – nema Newtona, nema ni zakona gravitacije.

Bez gravitacije naroda premijeru je olakšano autokratsko uvođenje pojma „rodne ideologije“ kao međunarodno obvezujućeg dokumenta. Protivno volji većine hrvatskog naroda provedbu istog nadzirat će pravno-svjetonazorski protektorat plaćen od strane hrvatskih poreznih obveznika.

Hrvatska nije iz kruga država svjetskih sila na koje se ni jedan međunarodni zakon ne primjenjuje osim ako to svjetske sile ne žele. Ratifikacija Konvencije isti je slučaj kao s političkim sudom u Haagu. I jedno i drugo je nadređeno Zakonima i Ustavu RH. To znači već viđeno –  Hrvatska kao vječiti krivac, navodni fašizam konzervativne populacije i politike, ljevičarsko-liberalistički monopol na istinu, politikantske ucjene i skidanje gaća kad god se to svemogućim tumačima prohtije.

Roditelj br. 1 i br. 2   

Hrvati svojoj djeci ne će više biti otac i majka nego tek roditelj broj 1 i br. 2. Analogno tome naši djedovi i bake su praroditelji br. 1. i br. 2, a pradjedovi prapraroditelj 1 i 2, i sve tako u nedogled pra-pra-pra roditelji dok ne stignemo do paprati.

Tu našim mukama nije kraj. Za katolike i sve druge kršćane slijede i izmjene naših molitava. Jezuitski general Che Guevara iz Argentine i vrhovni zapovjednik katolika je vatikanskim ukazom već jednom predložio izmjenu molitve „Oče naš“. Ne će mu biti teško Istanbulcima izaći u susret i još jednom korigirati. Finte radi bit će tek „malo zabrinut“.

Umjesto početka „Oče naš“ slijedi –  Roditelju broj 1 naš.

A, što ako se Istanbulci požale Cheu na diskriminaciju kojom molitva Boga drži za muški rod? To je diskriminacija žena, jer Bog nije otac-muško, niti majka-žensko, nego sve to u jednom i još više dodatnih rodova. Baš ono što Istanbulska konvencija zagovara – u jednom tijelu muško i žensko, a može i treće i deseto? Nema veze što Bog nema tijelo.

Da, da. Kršćanstvo se neće više temeljiti na Svetom Trojstvu nego na istanbulskom roditelju broj 1 i br. 2. Mora se negdje i šparati, a ne samo razbacivati.

Molitva  „Oče naš“ ima se moliti ovako – Roditelji broj jedan i broj dva, sveti se ime vaše, dođite kraljevstvo vaše …

Kako ne bi uvrijedili muškarce i molitva „Zdravo Marijo, milosti puna, ….“ započet će isto kao i prethodna.

Zdravo roditelji broj jedan i broj dva, milosti puni, Gospodin i Gospođa s vama; blagoslovljeni vi bili među roditeljima broj jedna i broj dva, i blagoslovljen plod utrobi vaše, Isus ….

Gospodine – rode, gospođo – rodice, i ostali ONO nazočni

U hrvatskoj tisućljetnoj kulturi muške bi morali umjesto s gospodine oslovljavati –  rode, a ženske umjesto gospođo – rodice, a sve ostale s „ono“. Prijatelje i rodbinu možemo oslovljavati i s nešto intimnijim slengom – rođo ili rođakinjo.

Eto npr. naše rođe Zoki i Andro – sliče kao testis testisu. Samim time što je bivši esdepeovski premijer Zoran Milanović potpisao IK i što je aktualni predsjednik Vlade Plenković želi ratificirati, stavlja ih u istu ekipu. Iako, ruku na srce SDP i HDZ nisu isto jer, za razliku od partije komunista, u HDZ-u ipak ima članova koji su protiv rođe Plenkovića i to daje nadu. Jednim udarcem riješiti se dvije mušice – i rođe Plenkija i Istanbulske konvencije.

Hrvatska je mala država velikih apsurda. S obzirom na to koliko je velika sasvim ju je adekvatno nazvati „Malo misto“ u kojem tzv. nevladine udruge tvrde: Ne damo ideologiji i politici u našu butiku – jelte. U tom Malom mistu Zoki i Andro su rodjaci Vaša Svitlost i Vaša Visost. Prvi rodjak nam je u Malom mistu palio i gasio svitlo kako je on tija, a drugi s visine ka Tito ispred sebe autokratski čisti  suverene, hrvatske i kršćanske vrijednosti.

Kako i koliko rodjaci Zoki i Plenki sliče, koje su konzekvence, itd., odgonetnut će nam opis što slijedi dijelom sastavljen na dalmatinskom slengu.

 

Istanbulska štorija – Mali Zoki i Andro su dali

 

Ista pisma, samo druge riči, jedan tukac drugom tukcu sliči

S takvima je EU frajla oduvijek znala, nije to šala, nije to šala…

 

Mali Zoki i Andro su dali

Ne bi oni, oli bi ostali nevini samo zato su pali

 

Cili svit ima jednog Fausta, a bidni Hrvati čak dva

Sritna neka država

 

Fakini su s Istanbulskom kurbalencijom zatrudnili, rod se rodija

Da bi nas s Titovim i Soroševim babama abrigtovat smia

 

Brkate babe od sriće kukuriču, brk im smije

Sad su generali protektoratsko-ideološke milicije

 

Od hrvatskih šoldi dobit će plaćicu

Jer hrvatskom biću piju krv na slamčicu

 

Hrvatski Ustav strpat će u svoje gaće

Njihov je veći – vikat će

 

Muntaju i pripravljaju po „onim“ našim spravama

Umisto roditelja dicu će odgajati njihova milicaja po školama

 

Iz Brisela ka južina istanbulski vitar puše

Pošandrcali Hrvati guštaju dok se guše

 

Ubijaju boga u svom zadnjen živcu

Fiksiraju začepljene uši na poznatom muškom biću

 

Svi ga znate, ime mu se ne smi kritički šporkati

Cvitan će te pratiti  

 

Milicija na granici dočekat

U pržunu ćeš cilu turističku sezonu areštat.

 

Taj briselski tip jako je uglađen lik’

Uvik dobar za jedan guzoštip

 

Priko muških mutanti oblači minicu – teški foler

U kadi punoj vode pokvareni bojler

 

Obučija se kod Gospodara prstenova

Lord Voldermort hrvatskog zakona i referendumskih snova  

 

Za vlast i bolju funkciju u Briselu kod gazde

Podmeće privare kurbe Šeherzade, Mali nas izdade

 

U susidstvu je jedan glumija “Ne čujen dobro”

Dok ga đava nije odnija sa sobon

 

Naš Zlatousti glumi – “Ne vidin”

Državu nam vodi ćoravi fakin

 

Ne vidi Andro ni normalne u stranci svojoj

A takvin vidom naređuje Hrvatima što je dobro u spavaćoj njihovoj

 

Narod ga izabra za glavnog Banskih dvora

Ali on narod ne benda, njega slušat se mora.

 

Dobije li ovu bitku izgubija je rat – početak kraja

Na idućin izborima bit će – Nadalina muti jaja.

 

Joj, ispast će sad da je gad

Ustvari i je, ali dobro sad…

 

Nije jedini dok je ovakvih bidnih Hrvata – asti jada

Za ganjati zjake imaju vrimena, al za pobunit se nimaju kada

 

I još bi čovik beštima, je, moramo završiti ovu štoriju mučnu

Svaka fina osoba iza sebe ostavi nešto lipo, poruku poučnu

A hrvatski političari samo šta je isto ka kad čučnu.

 

Filip Antunović/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.