Savjetnički honorari:nagrada za rad ili umješnost jamljenja ?

 

 Nakon Ramljakovog odlaska sa funkcije vladinog povjerenika za Agrokor, začuđujućom brzinom je u medijima i javnosti prestao interes za savjetničke troškove u restruktuiranju Agrokora. Mada je ‘hajka’ na Ramljaka počela upravo radi savjetničkih honorara, saborski Odbor koji je ‘informativno’ razgovarao sa Ramljakom i Martinom Dalić, Vlada, mediji i javnost su se očito zadovoljili Ramljakovim objašnjenjem da je bio ‘poslan’ u „Černobil“ (Agrokor) da spasi što se spasti može, te da nije imao vremena da izbor savjetnike i tome sukladno i utvrđivanje njihovih honorara, provede u redovnoj proceduri, već je te ugovore morao brzo potpisati, radi hitnosti da se počne raditi na ‘spašavnju’ Agrokora.

 Budući da ni novi izvanredni povjerenik za Agrokor Fabris Peruško, ni njegova zamjenica Irena Weber, pa ni Vlada, ni mediji više ne pokazuju interes za te savjetničke honorare, valjalo bi ipak, radi informiranja javnosti, dati jedan suvisliji i analitičkiji odgovor na pitanje: Jesu li savjetnički honorari nagrada za rad ili način umješnog  jamljenja  pod izlikom da se nešto radi. A da bi se to moglo učiniti, za početak   treba dati neke polazne definicije za pojmove uporabljene u tom analitičkom pristupu-

 Počnimo od samoga pojma Savjetnik. Prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku pojam savjetnik znači:“Onaj koji daje preporuke što i kako treba raditi ili kako postupati u određenom slučaju. Tek kao kuriozitet valja reći da postoji i definicija, koja tvrdi da je Savjetnik osoba kojoj vlastiti savjeti nisu pomogli, pa ih sada prodaje drugima () !

 Pojam Honorar prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku znači: „“Plaća po ugovoru za izvršeni rad“

 Pojam Rad pretstavlja svrsishodnu aktivnost koju netko drugi ne zna ili ne želi obavljati, ili za koju aktivnist nema tko drugi da je obavi.

  Pojam Jamljenje je izveden iz pojma jamiti, koji po Vukajlijinom rječniku slenga znači : Ukrasti ili zgrabiti nešto velikom brzinom bez tuđeg znanja i izgubiti se u nepoznatom pravcu.

 Nakon ovako definiranih osnovnih pojmova, koji su temeljni pojmovi nužni za nalaženje odgovora na naslovno pitanje, možemo prijeći na analitičku rasčlanbu onoga što se dešavalo nakon donošenja Lex Agrokora i imenovanja za izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka od strane Trgovačkog suda, dana 10.travnja 2017., sa stupanjem na tu funkciju od  9,50 sati istoga dana.

  A već nakon 15 dana, tojest 25.travnja 2017. sklapa se ugovor sa firmom Alix Partners za savjetničke usluge u restrukturiranju Agrokora, koja pak krajem travnja 2017. sklapa ugovor sa Texo Management d.o.o., iz koje je Ramljak došao na funkciju izvanrednog povjerenika, za savjetovanje o restrukturiranju Agrokora, te sa tvrtkama Altera savjetovanje d.o.o. i Komunikacijski ured Colić i Laco d.o.o. za do sada javnosti nedovoljno poznate usluge.  

  Ramljakove prve reakcije i izjave nakon dolaženja na funkciju izvanrednog vladinog povjerenika su bile intonirane u tom smislu da prvo treba utvrditi stvarno stanje svih dugovanja Agrokora prema kreditorima, dobavljačima i inim vjerovnicima po bilo kojoj osnovi. I sve što se dešavalo od toga trenutka na dalje, valja razmatrati u kontekstu naslovnog pitanja, to jest da li su ti savjetnici, kojih se po Ramljakovim izjavama ‘nakupilo’ preko 140, plaćeni za izvršeni rad ili se radi o jednom gigantskom slučaju „jamljenja“ novca koji nisu zaradili efektivnim radom ?

  Ako je Agrokor d.d. imao oko 190 zaposlenika, uglavnom zaposlenih na „papirologiji takve vrste radi kojih je dug i nastao“, postavlja se pitanje zašto se među njima nije moglo naći bar 50-ak onih koji mogu brzo složiti podatke o ukupnoj zaduženosti Agrokora, budući da su im papiri i tako prolazili kroz ruke ? Zar je logično da taj pregled zaduženosti mogu brže i bolje sastaviti ljudi izvan Agrokora tj. tzv. savjetnici, koji nisu upoznaju sa funkcioniranjem Agrokorove administracije ? I na osnovi toga evo prvoga pitanja: Da li je trebalo već za period od 2.do 8. siječnja 2018.Texo Managementu platiti 250 000 kuna, za nešto što zasigurno nisu radili ? Naravno, Ramljakovo je objašnjenje da taj novac Texo Managementu ne plaća Agrokor, već Alix Partners, no tko plaća Alix Partnersu nego Agrokor, a biti će dobro ako to neće trebati platiti hrvatska država odn. porezni obveznici u Hrvatskoj. Osobno sam uvjeren da su popis dugovanja Agrokora ionako uradili zaposlenici Agrokora, a ne „savjetnici“, pa su te prve tjedne isplate od po 250 000 kuna Texo Managementu, te tvrtkama Altera savjetovanje d.o.o. i Komunikacijski ured Colić i Laco d.o.o., bile zasigurno ne nagrade za izvršeni rad, već sa Alix Partnersom unaprijed dogovoreno „jamljenje“ novaca iz Agrokora.

   Budući da su Ramljak i Martina Dalić pred saborskim odborom izjavili da su ugovori za savjetničke honorare puno manji od uobičajenih za te poslove doma i na zapadu, te da iznose svega manje od 1% Agrokorovog duga od 57,7 milijardi kuna, to jest planira se za to potrošiti oko 69 milijuna EUR-a odnisno oko 56 milijardi kuna, valja malo analitički razmotriti ovu njihovu argumentaciju.

  Prema Cjeniku konzultantsko savjetničkih usluga i normativa rada Hrvatske udruge poslovnih savjetnika:

-Osnovna cijena sata rada savjetnika iznosi 300,00 kn/satu ili 40,00 EUR/satu

-Savjetnički dan se plaća 1.500,00 kn ili 200,00 EUR

-Ugovorena cijena sa Texo Managementom je 250 000 kn/tjedno  

-Ugovoren cijena sa Texo Managementom je prema tome 50 000 kn/dnevno

-Prema gornjim podacima trebalo bi biti angažirano 50 000 kn/1500×1,25 = 26

savjetnika Texo Managementa dnevno na poslovima savjetovanja Ramljaka, što je   

nemoguće, jer Texo Management, Altera savjetovanje i Komunikacijski ured Colić i

Laco zajedno nemaju ni blizu toliko zaposlenika.

-Ako angažman savjetnika preračunamo na sate dobijamo:

250 00 kn/tjedno:5dana tjedno = 50 000kn/dnevno:337,5 kn/sat = 148 sati/dnevno,

Pa se dolazi do podatka da bi dnevno trebalo biti angažirano preko 20 savjetnika,

što je nemoguće iz gore navedenih razloga.

Na osnovu svega gore izračunatog, jedini zaključak bi mogao biti da honorari za Texo Management, Altera savjetovanje i Komunikacijski ured Colić i Laco, nisu nagrade za izvršeni rad, već unaprijed ugovoreno „jamljenje“ novca za pitaj Boga koji rad !

 No analizirajmo malo i ugovor sa Alix Partnersom, koji će iznositi po procjenama izvanredne uprave, između 58 i 69 milijuna EUR-a, ili 435 do 520 milijuna kuna. Prema podacima za cijene vanjskih savjetničkih usluga, cijena je prosječno 640 $/dnevno ili

508 EUR/dnevno. Pa je onda predviđeno od 58 000 000/508 do 69 000 000/508 dana savjetničkih usluga, što iznosi cca 115 000 dana, odnosno 134 000 dana, ili 380 do 450 godina, pa ako se taj posao želi završiti za npr. 2 godine, onda je potreban rad 190 do 225 savjetnika ! Pošto je sam Ramljak izjavio da je angažiran daleko manji broj savjetnika, onda kao i za domaće savjetnike, jedini je logičan zaključak da je i ugovor sa Alix Partnersom nije sklopljen na osnovi plaćanja izvršenog rada, već na osnovi procjene koliki se novac može „jamiti“ iz Agrokora za tobože izvršene savjetničke usluge.

 Uzimajući u obzir gornje podatke koji su okvirni podaci za takvu vrstu „savjetništva“ , i mogu varirati, ali ne puno od navedenih vrijednosti, te posvemašnje neinformiranosti javnosti o tome što se stvarno dešava sa Agrokorom i oko Agrokora, ima opravdanog razloga za pretpostavku da je Martina Dalić, navodna autorica Lex Agrokora, kojoj je vjerojatno asistirao i Borislav Škegro, unaprijed smislila scenario angažiranja savjetnika za restruktuiranje Agrokora, uz savjetničke ugovore i honorare, u kojima je prikriveno inkorporiran i odgovor na klasično pitanje „ a gjde sam tu ja ?“. A to je izvedeno na način da su kroz za javnost, pa čak i za Sabor netransparentno ugovaranje savjetničkih usluga sa Alix Partnersom, ugovoreni iznosi koji su znatno viši od uobičajenih iznosa za takve vrste poslova, uz za javnost i Sabor nepoznate zahtijeva i uvjete prema Alix Partnersu u svezi njegovih obveza prema Agrokoru.

  Javnost toliko malo zna, odnosno ništa ne zna o ugovoru sa Alix Partnersom, da se može desiti da nakon naplaćenih 500 000 000 kuna honorara, Alix Partners zaključi da je najbolje rješenje da Agrokor ide u stečaj, te da ga se proda tamo nekom zapadnom investitoru za 1 kunu, kao najbolje rješenje ! Zvuči nerealno i karikirano, ali vjerujem da nije daleko od mogućnosti da se desi nešto slično tome, samo po nekom drugom scenariu, koji veoma uspješno znaju „pisati“ oni koji su Hrvatsku i doveli na ove grane da budemo na dnu svih statističkih pokazatelja uspješnosti.

 Rezime: Domaći savjetnici su preplaćeni najmanje tri puta u odnosu na uobičajene savjetničke usluge, a Alix Partners je preplaćen za najmanje dva puta u odnosu na uobičajene savjetničke usluge. Vlada i autorica Lex Agrokora nas uvjeravaju da sve to u svezi kolapsa Agrokora, nas građane neće koštati ni lipe, no pitam se tko je i do sada plaćao sve promašaje politike, i sve zakonske i nezakonite pljačke državne imovine ? U ovoj zemlji ma tko da se „zaigra“ sa državnom/narodnom imovinom, ceh na koncu uvijek je platio narod ! I sada će tako biti, jer počevši od  svojevremenih zakona o privatizacuji u ’90-ma, preme kojima je izvršena „zakonita“ pljačkaška privatizacija, pa sve do ovoga Lex Agrokora, ceh gluposti i pokvarenosti politike uvijek je platio NAROD ! I cijela priča sa Alix Partnersom i savjetničkim honorarima se odvija prema poznatom Lex Rojsu – „Tko je jamio,  jamio!“, i nitko mu ništa ne može ! Jer se u nas NIKADA ne postavlja krucijalno pitanje –„Gospodo, a gdje su novci ?!“. Uostalom, koliko Hrvata zna iznos koji je Ramljak „zaradio“ za ovo kratko vrijeme „povjerenstvovanja“ u Agrokoru ? malo, a i to samo oni koji su zajedno s njim „dijelili karte“ !

 

Laslo Torma/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.