Što nam govori jedna fotografija s ljiljanima

Ničim izazvan skandal fotografije s ljiljanima ponovo je aktualizirao još jednu u nizu besmislenih tema. Fotografiju Mustafe Mujezinovića, veleposlanika BiH u Rusiji, sa studentima koji nose zastavu ljiljana, smjestili bismo u isti rang „skandala“ kao i ne tako davno skandaliziranje zastave hrvatskog naroda u uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH, da se nisu javili studenti.

Srpski član Predsjedništva Mladen Ivanić najavio je da će zbog „sporne“ fotografije tražiti smjenu Mujezinovića, na što su reagirali studenti sarajevskog Univerziteta.

I bili bi potpuno u pravu što su regirali, da se nisu, onako sarajevski, „isprovaljivali“.

Merim Serdarević

Studenti u svojoj reakciji navode nekoliko teza koje ustvari otvaraju neka druga, mnogo ozbiljnija pitanja od same fotografije.

Merim Serdarević, kao Predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu na početku svog pisma negira da Mujezinović ima ikakve veze sa zastavama. Političare iz Republike Srpske optužuje da žele „privatizirati“ odnose s Rusijom, da ne poštuju Ustav i da ne poznaju ni bližu ni dalju povijest BiH. Dalje, studenti citiraju Član 1 Ustava BiH koji s navedenom tematikom nema nikakve veze, da bi se u nastavku pozvali na akte usvajanja navedene zastave.

Blamaža nastupa kada Merim Serdarević izjavljuje ponos što je kralj Tvrtko vladao i teritorijama naših susjednih zemalja(!?). U sljedećoj rečenici Serdarević ističe da zastava s ljiljanima „predstavlja nacionalni ponos i identifikaciju svim građanima BiH koji je osjećaju kao svoju državu, bez obzira na vjeru i naciju“!!!

Da tu nije kraj, Serdarević pokazuje u nastavku kada sam sebe demantira i (opet s ponosom) ističe da su Srbija i Hrvatska zastavu s ljiljanima proglasile nacionalnom zastavom Bošnjaka u tim državama!

Na kraju, Merim Serdarević u ime studenata osuđuje „navedenu gospodu i njima slične“.

Neformalno usvojeni ljiljani

Prvi problem zastave s ljiljanima jeste njen legitimitet. Prema zakonu RBiH, jedini organ vlasti koji je ovlašten usvajati državne simbole jeste Skupština Republike Bosne i Hercegovine. Kako se Skupština raspala početkom 1992., nije mogla proglasiti službene simbole RBiH. Pogotovo to nije mogla učiniti 04.05.1992.

Kao što Serdarević navodi, ljiljane je usvojilo Predsjedništvo RBiH na svojoj sjednici 04.05.1992. Ipak, Predsjedništvo RBiH nema ovlasti usvajati državne simbole, čak niti u formi privremene odluke. Da ne govorimo što u tom trenutku Predsjedništvo RBiH ni samo nema legitimitet rada.

Naravno, u trenucima kada UN zahtjeva da im se pošalje zastava kako bi se istakla ispred zgrade UN-a, tadašnje muslimansko rukovodstvo pristuplo je ad-hoc rješenju. Ljiljani su već bili prijedlog Skupštinske komisije i jedno od prihvatljivih rješenja za Hrvate i Muslimane.

Nitko ne može osporavati tadašnjem krnjem Predsjedništvu RBiH što je kao jedino polufunkcionalno tijelo u državi donijelo praktičnu odluku o simbolima RBiH. Ali, ostaje činjenica da te simbole nisu prihvatili ovlašteni državni organi te stoga i nisu nikad bili zvanični državni simboli. Oni su bili i ostali tek simboli jedne od tri zaraćene strane.

U tom pogledu, zastava s ljiljanima jeste „ratna zastava“ ali bi možda korektnije bilo nazvati je „zastavom iz rata“, s kojom su se do kraja rata identificirali gotovo isključivo Bošnjaci i dio onih nebošnjaka koji su kraj rata dočekali pod vojnom kontrolom Bošnjaka.

Dakle, nema ništa sporno u tome što su ljiljani ostali tek bošnjačka zastava. Svaki narod treba imati svoju zastavu. Bilo i ostalo je sporno njeno nametanje kao zastave BiH.

Serdarević tendenciozno tumači povijesne činjenice ponoseći se što je kralj Tvrtko vladao dijelovima današnje Hrvatske i Srbije, ali veći je problem tendenciozno tumačenje društvenih činjenica. On navodi da su ljiljani ponos „svima onima koji BiH osjećaju kao svoju državu“ označavajući sve one kojima ljiljani nisu tako bliski kao osobe koje ne osjećaju BiH kao svoju državu! Opravdano slutimo da skoro 50 posto stanovništva BiH ne osjeća ljiljane sebi bliskima, što je studentima jasan znak da oni i ne vole svoju državu.

No, da ipak nije tako mislio, predsjednik SPUS-a pokazuje u sljedećoj rečenici kada ističe da su ljiljani u Srbiji i Hrvatskoj potvrđeni kao nacionalne zastave Bošnjaka, što Serdareviću očito godi.

Bošnjački ljiljani

Tu je potpuno u pravu. Ljiljani jesu nacionalna zastava Bošnjaka. Povijest nastanka zastave u srednjem vijeku je irelevantna za njen današnji život. Zastava je danas prihvaćena kao zastava Bošnjaka, kako među Bošnjacima, tako i među susjedima. Iako je načelno pokušava „uvaliti“ svima onima koji vole BiH kao svoju državu, i Serdareviću je jasno da je to ipak i samo bošnjačka nacionalna zastava.

Tu se vraćamo na sam problem fotografije Mustafe Mujezinovića sa studentima i ljiljanima.

Što je sporno?

Apsolutno ništa. Mustafa Mujezinović je bio premijer kantona Sarajevo, premijer Federacije BiH i veleposlanik BiH – sve kao nacionalno opredijeljen Bošnjak. Mustafa Mujezinović ima svako pravo da se slika sa bošnjačkom nacionalnom zastavom gdje god želi. I ne samo to – Mujezonović se smije (i treba) fotografirati i sa zastavama svih ostalih konstitutivnih naroda BiH ukoliko to želi. To je pravo koje su studenti morali štititi.

No, ono što jeste problem, koji „navedena gospoda i njima slični“ nisu primjetili je da tridesetak studenata Univerziteta Sarajevo na put u Rusiju nosi dvije bošnjačke zastave. Studenti sa fotografije očigledno su u jednonacionalnom sastavu te kao reprezentativan uzorak pokazuju etnički sastav studenata Univerziteta Sarajevo u cjelini. Na koncu, SPUS očigledno zastupa isključive interese bošnjačkog naroda a ne načelno pravo na isticanje simbola.

Manji je problem što studentima glavnog grada BiH nije palo na pamet ponijeti zastavu države BiH. Veći je problem što nam fotografija iz Moskve pokazuje da su sva naša Sveučilišta i Univerziteti ustvari – jednonacionalni.

U nastavku cijelo pismo Merima Serdarevića, predsjednika SPUS-a:

“Povodom istupa člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz bosanskohercegovačkog entiteta RS i ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, a u vezi susreta njegove ekselencije ambasadora Bosne i Hercegovine u prijateljskoj Rusiji gospodina Mustafe Mujezinovića sa studentima, iznosim kao predsjednik sarajevskih studenata podršku organizatorima posjete i sljedeće javno saopštenje i pravno pojašnjenje. Želim jasno podcrtati da je uvaženi ambasador Mujezinović jedan od najuspješnijih i najboljih ambasadora koje naša država ima, te jedan od rijetkih diplomata koji se stavio u punom kapacitetu u službu izgrađivanja prijateljskih veza Bosne i Hercegovine i Rusije”, rekao je Serdarević

On ističe da uvaženi ambasador Mujezinović nema apsolutno nikakve veze sa historijskim obilježjima koje studenti nose, te da on sam, sve i da je htio na takvo nešto nije mogao uticati.

“Želim vjerovati da ovakvi istupi nisu isprovocirani činjenicom da država Bosna i Hercegovina popravlja i učvršćuje prijateljske odnose sa Rusijom, te da se time jasno pokazuje da niko nema eksluzivitet i pravo da te prijateljske odnose privatizuje ili svojata za samo jednu skupinu ili narod u našoj državi. Posebno želim istaći činjenicu da član Predsjednistva BIH iz manjeg BH entiteta i ministar vanjskih poslova BiH očigledno ne poštuju Ustav države koju predstavljaju, kao ni da ne poznaju njenu bližu, a ni dalju historiju. Pomenutu gospodu, ali i sve ostale koji osporavaju prvu zastavu nezavisne i suverene Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima, podsjećam na Član I Ustava Bosne i Hercegovine koji kaže:

Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada “Bosna i Hercegovina, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.

S obzirom na navedeno ima se poštovati Uredba br. 02-011-343/92., kojom je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine na svojoj sjednici od 4. maja 1992. godine prihvatilo ponuđena rješenja za grb i zastavu bez ikakvih primjedbi, čime su ti simboli postali zvanična državna obilježja, kao privremeno rješenje, dok su prečišćenim tekstom Ustava RBiH iz 1993. godine, članom 7. za grb i članom 8. za zastavu, usvojeni kao trajno i konačno rješenje. Posebno ističem i historijsku činjenicu da su UN 22. maja 1992. godine, Republiku Bosnu i Hercegovinu primile u punopravno članstvo upravo pod zastavom sa ljiljanima.

Također podsjećam i na činjenicu da su ljiljani srednjovjekovni simbol bosanske države, kao i mnogih drugih evropskih država, ali i na činjenicu da se oni u Bosni vežu za dinastiju Kotromanića, a prvenstveno za našeg prvog bosanskog kralja Tvrtka, koji je bio naš najveći vladar i sa ponosom možemo reći da je vladao i teritorijama naših susjednih zemalja. Nadalje ističem da zastava sa ljiljanima predstavlja nacionalni ponos i identifikaciju svim građanima Bosne i Hercegovine koji je osjećaju kao svoju državu, bez obzira na vjeru i naciju”, saopćio je Serdarević.

On naglašava kako tvrdnja je da se radi o ratnoj zastavi aposlutna glupost i pokušaj da se kroz osporavanje zastave sa ljiljanima ospori i hiljadugodisnji kontinuitet države.

“S obzirom na to da je zastava sa ljiljanima od strane zvaničnih organa Srbije i Hrvatske, proglašena za nacionalnu zastavu Bošnjaka u tim državama, dovoljno potvrđuje njenu osnovanost i neospornost. Shodno svemu navedenom, u svoje lično ime i u ime studenata Univerziteta u Sarajevu, najoštrije osuđujem istupe pomenute gospode, ali i njima sličnih, te jasno poručujem da nas niko i ništa neće zaustaviti da zastavu sa ljiljanima, kao prvu zastavu nezavisne i suverene Republike Bosne i Hercegovine pronosimo i dalje našom državom od Une do Drine i od Save do mora, ali i cijelim svijetom, te da učvršćujemo prijateljstva sa drugim narodima i državama, te širimo istinu o našoj državi. Također u ime sarajevskih studenata upućujem podršku i čestitku organizatorima posjete, ali i svima onima koji ljiljane nose i vole, pri tome ne mrzeći nikoga. Nastavićemo graditi suživot i pomirenje između mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihove razlike, te nas u tome neće zaustaviti ovakvi i slični jeftini politički istupi i pamfleti”, kaže se na kraju obraćanja.

Dnevnik.ba/ http://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo