Laslo Torma: Treba nam vlast razuma !

Daleke 1984.godine, u časopisu TEHNIKA, br.27god. 39. u dijelu časopisa koji je nazivan OBAVJEŠTENJA, a na njegovim stranicama 264. do 273. objavljen je članak Ivana Šiftera,dipl.ekonomista pod naslovom -“Treba nam vlast razuma”,
u kojem su izrečene neke konstatacije koje nisu izgubile ništa od svoje aktuelnosti sve do današnjih dana. Tko želi, i može doći do teksta toga članka, bilo bi dobro da ga pribavi i pročita, da bi bolje razumio ono što ću ja u nastavku napisati na istu temu, potaknut ovim člankom, primjenjujući ono što je u njemu rečeno na naše vrijeme sa vremenskim odmakom od 33 godina
kasnije.

Da bi se dao približan odgovor na pitanje-šta da se radi?-nužno je vratiti se u našu nedavnu prošlost i podsjetiti se na pređeni put u društvenom i gospodarskom “razvoju” zemlje. Tako ćemo moći lakše shvatiti situaciju u kojoj se nalazimo.

Po završetku pobjedonosnog rata protiv agresora na Hrvatsku, a djelomice još i za vrijeme dok je rat trajao, odlučilo se (politički) da se SRH iz socijalističke republike Hrvatske, pretvori u demokratsku, višestranačku, kapitalistčku,slobodnotržišnu, državu, Republiku Hrvatsku. I što se polučilo tom odlukom ? O demokraciji otom-potom, višestranačje se svelo na jednostranačje odnosno povremene Kurta-Murta ‘uzjahivanje i sjahivanje’ između HDZ-a i SDP-a, kapitalizam se sveo na predatorski ‘tko je jamio-je jamio’ kapitalizam, a od slobodnog tržišta se ostvrailo samo to da je nekima bilo dopušteno da slobodno rade što žele, a nekima je dopušteno samo da služe ovim prvima.

Budući da nam se desilo ono što se dešava u svakoj “poplavi”, da na “površinu” isplivaju “zna se što tj. g….”, pa se pred očima “politike i pravne države” uništavalo, razvlačilo i trpalo u “privatno-poduzetničke” džepove sve što se moglo “jamiti”. Zemlja je došla u situaciju da se kao jedini izlaz “nametalo” učlanjivanje u EU i prihvatanje svih njenih “stečevina”, nekritički i nerazumno. U međuvremenu smo praktično uništili proizvodno gospodarstvo i vlastiti novčarsko-bankovni sustav, a praktično
smo izgubili s tisuće i tisuće života plaćenu i izborenu suverenost. Kao zamjenu za sve to zapadni “prijatelji” su nam dopustili da ‘razvijamo’ turizam, uvozni sektor i za njega “pupčanom vrpcom” vezani trgovački sektor, te blagonaklono gledali na to kako se postupno razvija hrvatska demografska katastrofa uz intenzivno “bježanje glavom bez obzira” iz Hrvatske.

Politička i gospopdarska “elita”, koja se dobrim dijelom sastojala od komunjarskih konvertita u svim strankama, inaugurirala je društveno politički sustav koji su najbolje poznavali, a to je podobništvo, poslušništvo i klijentelizam, ‘garnirano’ sa nekim novonaučenim, tobože kapitalističkim “naprednim” stečevinama, kao što su posvemašnja korupcija i nezakonito poslovanje, uz efikasno “umrtvljavanje” sustava kontrole poslovanja, te sustava istraživanja, utuživanja i sudskog sankcioniranja
svih vrtsa nezakonitosti, kada se radi o krupnim i najvećim “ribama” u moru nezakonitost, a loveći samo ‘sitnu ribu’ i kokošare. Sve je to dovelo do toga, da se Hrvatska u koju su dolazili turisti iz zemalja istočnog bloka, koji su sada članice EU, a koji su na ulici prodavali stvari koje su ponijeli iz svojih domova da bi mogli ostai koji dan na Jadranu, pretvorila u zemlju na začelju prema svim pokazateljima u odnosu na te zemlje, za koje smo nekada bili pojam blagostanja.

Neodgovorna, nestručna i nedomoljubna političko gospodarska “elita”, u sprezi sa zapadnim i domaćim novčarskim, političkim, gospodarskim i trgovačkim lobijima, počinje sve nevolje pripisivati onima koji ni na što nemaju utjecaja, na narod i na zaposlenike u još jedva postojećem realnom sektoru, promičiću floskulu da smo nekonkurentni jer je naš RAD skup, da
poslodavce radnici koštaju previše, pa zato ne mogu biti konkurentni na tržištu i biti veći izvoznici., a narod nam je lijen,neinventivan, mrzi strane i domaće investitore, i bogate općenito. Većim dijelom korumpirani mediji prihvataju takva obrazlaganja, ne shvatajući koliko je suštinski istinita narodna izreka da “riba smrdi od glave, a čisti se od repa”! Zar je
vjerovati “poduzetnicima” i politici da je Hrvatska nekonkurentna radi 7 EUR/satu bruto prosječne satnice, kada je prosječna EU bruto satnica 25 EUR/satu ? Naravno da im ne treba vjerovati ! Problemi su drugdje, u neadekvatnoj strukturi ponude proizvoda, u neadekvatnoj obradi tržišta, u neadekvatnoj politici stimuliranja izvoza, u neinventivnosti onih koji su najbolje plaćeni, a ne doprinose razvoju novim idejama, smišljanjem novih proizvoda i usluga, i u našim menadžmentima koji su uglavnom strukturirani na rodjačko podobničko uhljebničkoj osnovi. Zemlja je na koljenima pred stranim bankarsko-korportivnim-uvoznim lobijem, dok politika rasprodaje zemlju, upirući prstom u narod “koji ne voli investitore” kao krivca za stanje, koje je zapravo rezultat njene pogrešne politike.

I što da se onda radi ?

Za razliku od stavova da su “skupi” djelatnici uzrokom nevolja, ako se želi doći do “bistre vode” valja početi sa rasčišćavanjem, sa čišćenjem na “površini vode”.

Kao prvo bi valjalo konstatirati kao činjenicu da je društveni moral i društvena etika na nikada viđenoj niskoj razini, a u tome predvodi sama politika, njena elita i sa njom povezani sustavi. Država koja ne plaća redovito i na vrijeme svoje obveze, a istovremeno to traži od gospodarskih subjekata, nije vrijedna naziva uređene države, kao što toga nije vrijedna ni država koja ima u tijeku procesuiranja ili po zatvorima neke svoje dužnosnike najvišeg ranga.

Kao drugo valja prestati sa bujanjem državnih agencija, ureda i broja državnih službenika, kao i sa nekontroliranim materijalnim troškovima države i njenih institucijja.

Kao treće valja prekinuti sa političkim primitivizmom da se funkcije dodijeljuju podobnima po stranačkoj ili bilo kojoj voluntaističkoj liniji, a paralelno s tim trebamo početi efikasno i rezolutno uvoditi sustav smjenjivanja sa funkcija onih koji ne postižu postavljene standarde u poslovanju i radu, na svim razinama državne opće i javne uprave, i u državnim odn. javnim poduzećima

Kao četvrto valja donijeti strategiju razvoja zemlje, u kojoj će proizvodno gospodarstvo imati prioritet pri investiranju i stimuliranju na izvoznu orijentaciju, a uslužno gospodarstvo valja stimulirati kroz porezni sustav.

Kao peto valja snažno poticati svim poreznim i inim mjerama investicije koje doprinose znatnijem zapošljavanju, pri čemu investitore koji garantiraju zapošljavanje velikog broja zaposlenika, valja maksimalno osloboditi davanja državi ili lokalnoj zajednici, uz uvjet da se tako ostvarena ekstra dobit reinvestira u Hrvatskoj.

Kao šesto valja za poslovanje javnih poduzeća postaviti iste kriterije kao za privatne tvrtke iz iste ili slične branše. Menadžment javnih tvrtki treba podvrgnuti istim zahtijevima u poslovanju kao mendžmente uspješnih privatnih tvrtki, i treba napustiti “običaj” da se neuspješni rukovoditelj u jednoj javnoj tvrtci postavi za rukovoditelja u nekoj drugoj javnoj tvrtki.

Kao sedmo valjalo bi određenim mjerama fiskalne politike destimulirati uvoz, a istovremeno stimulirati proizvodnju koja supstituira isti taj uvoz.

Kao osmo valja povratiti suverenost u pitanjima suradnje sa zemljama gdje naše gospodarstvo ima interes. Neodrživo je stanje koji koči naš izvoz u neke zemlje, radi interesa neke treće zemlje u odnosu na tu zemlju, što je sada često slučaj radi našega članstva u EU.

Kao deveto odgojno-obrazovni sustav valja reformirati u pogledu nastavnog kadra, da bi sustav bio sposoban za stvaranje generacija inventivnih i  poduzetništvu privrženih osoba.

Kao deseto valja shvatiti da raspodjela stvorenog dohotka treba biti pravična, sukladna uloženim intelektualnim, materijalnim i fizičkim ulozima učesnika u procesu stvaranja proizvoda ili pružanju usluga.

Prije 33 godina Ivan Šifter je konstatirao iste sustavne boljke kao što ih mi imamo danas, naprimjer oslanjanje na istočni lager (mi danas na zapadni ‘lager’ odn. EU), ‘svađa’ sa zemljama toga lagera (mi danas sa susjedima), uvedeno je samoupravljanje (mi smo uveli divlji kapitalizam), privredi se nameću sve veća davanja (danas isto), nema plaćanja po rezultatima rada (kao
ni danas), povećava se ‘izvoz’ radnika i uvoz stranih roba, nastaje kriza, za čijim uzrokom se proglašava samouopravljanje, a ne loše upravljanje i upravljački kadar (danas se narod smatra krivcem za krizu), povećava se inozemno zaduživanje (kao i danas)…itd…itd, pa se nažalost konačno može zaključiti kao u onoj Thompsonovoj pjesmi – “Drugo vrijeme, ista sudbina !”.

Treba nam vlast razuma, stručnosti, poštenja i domoljublja uz snažnu borbu protiv korupcije, podobništva (stranačkog i inog), djelotvorna pravna država i sankcioniranje nezakonitosti u poslovanju i upravljanju. No da bi se do toga došlo, potrebno je da se promijene upravo oni kojima nedostaje razuma, a na funkcijama su gdje mogu spriječavati vladavinu razuma. Vrtimo se već 27 godina u ‘cirkulus viciozis-u’, iz koga politička “elita” pupčanom vrpcom vezana za gospodarsku i kvazigospodarsku “elitu”, ne zna, a što je još gore NE ŽELI izaći.

Pa što da se onda radi ?

Prvi korak bi bio da se na izborimo zamislimo da li trebamo glasovati za one koje stranački “lideri” favoriziraju, ili za one
iza kojih se ne vuku repovi nedjelotvormosti, korupcionaštva, afera i nedolične povezanosti sa stranim i domaćim novčarsko-gospodarsrkim lobijima i mešetarima. Narod zacijelo ne bi imao ništa protiv toga, u načelu, ali sputan ideološkom “obradom” da je stranačka stega ‘vrhovna zapovjed’, i medijskim dezinformacijama, te politikantskom demagogijom da je svako pozivanje na potrebu razuma ‘populizam’, nema još ni dovoljno razuma, ni dovoljno moralne snage, da počne tako postupati.

Laslo Torma, dipl.el.ing./Hrvatsko nebo