S. Vučko: dr. Ante Starčević

Vrijeme:3 min, 53 sec

 

dr. ANTE STARČEVIĆ

 

„Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke – što menja gospodar   (dr. Ante Starčević)“

 

Vrijeme prolazi, a riječi dr. Ante Starčevića, toliko su snažne, kao da ih je izrekao u sadašnjem vremenu. Slugari su okružili našu milu i jedinu domovinu. Što će im sve blago i sva dobra kad su se odmaknuli od domovine i Boga svoga. Imati svoj dom znači bogat biti i u miru sa svojima živjeti. Nema mira ni života gdje se živi bez sloge i Boga.

 

I sve bitke, koje naši preci vodili su, izdajnici su u miru domovinu predavali. U tom rajskom vrtu domovine mile, mogli smo uživati do mile volje. Što se to u čovjeku rodi, da domovinu čiju slobodu su mnogi otpjevali, i za nju živote svoje dali, bez ljubavi u propast i slugarstvo vode. Nitko te ne može voljeti i cijeniti, ako sam sebe ne voliš i ne cijeniš. Sve ovo što se događa u domovini moguće je jer je vode oni koji je ne vole.

Mi Hrvati imamo dvije narodne mane iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakome vjerujemo bez da promišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine (dr. Ante Starčević).

Ni umrle svoje nismo nakon pobjedničkog obrambenog domovinskog rata pokopali, a već smo agresoru sve oprostili a da nas oprost nije ni tražio. Kako da nas onda cijene! Ne samo da nas ne cijene, nego nas proglašavaju agresorima po svijetu i još će tražiti od nas ratnu odštetu za porušene naše gradove, ubijene Hrvate i sve druge građane koji su časno branili svoju domovinu Hrvatsku. Ima li kraja izdaji? Sve se to radi smišljeno i ništa nije slučajno.

Nikakva vlada ne može puku odoleti; puk je uvek za dobru stvar, samo što ju često ne pozna, a kada ju kroz vlastito razpravljanje i izkustvo upozna, ona ga obuzme svega, i tada mora svaka vlada ili popustiti ili propasti (dr. Ante Starčević)

Lijepe misli i poruku nam ostavlja naš otac domovine dr. Ante Starčević. Sva snaga je u narodu. Hrvatska sloga i vjera u Boga, vodila je uvijek Hrvatsku do pobjede pa neka bude tako i navjeke.

Veliki ljudi su oni, čije srce nije bilo sebično, i podložno osobnim interesima i časti, nego je kucalo za svoju domovinu. Domovina živi jedino od ljubavi svojih građana. Otac domovine dr. Ante Starčević se oštro protivio jezičnoj kampanji Vuka Kardžića jer njegova, srpska parola je „Srbi svi i svuda“. I nikada Srbi nisu odustali od svoga Vuka Kardžića. Zar mi trebamo skrenuti sa puta našega dr. Ante Starčevića?

Poruka našega oca domovine dr. Ante Starčevića, je da smo dužni služiti svome narodu, i u tome ga ne smije priječiti njegovo makar temeljito osvjedočenje, da sustav ne valja, ili da se ne slaže sa našim načelima. Oni i žele da se svi koji mogu puno dati svojim znanjem, svojom istinom i ljubavi stave sa strane i ostave prostor za izdajnike. Država nisu oni koji su na vlasti. Država to smo mi, svi hrvatski građani. Demokracija nije volja političara, nego volja naroda. Narod bira i razrješuje i vrijeme je da to učini pri svakoj izdaji hrvatskih interesa a ne na isteku mandata kad su posljedice nenadoknadive.

Sloboda je najveći dar koji čovjek može imati. Izborili smo je u domovinskom ratu i ne dopustimo da nam je itko uzme. Kad ne znamo kako dalje, pročitajmo što su naši hrvatski velikani ostavili za nas. Njihove riječi  kao i djela ljubavi zapisani su u našu povijest.  Hvala im da su postojali, voljeli, istinu promicali i hrabro Hrvatsku zastupali. I oprostite nam što se puno toga od vašega vremena nije promijenilo, što je ostala ta uska varoš, ti uski ljudi. S vjerom u Boga i hrvatsku slogu sve možemo činiti i vama za sva dobra zahvalni biti i vaše ime uvijek s ponosom častiti i promicati.

 

A.G.MATOŠ

 

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

 

Slavica Vučko/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori