Razgovor s Marinkom Čavarom, predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine

Ustavni sud BiH ukinuo je odredbe Izbornog zakona koje su Bošnjacima omogućavale da izabiru hrvatske zastupnike za Dom naroda i tako formiraju izvršnu vlast na razini FBiH i na razini države BiH. Bošnjački čelnik Bakir Izetbegović očito nije zainteresiran za promjenu Izbornog zakona, ali Hrvatima poručuje da bi formiranje trećeg entiteta značilo početak rata. O ovim pitanjima i općenito situaciji i položaju Hrvata u BiH razgovarali smo s Marinkom Čavarom, predsjednikom Federacije BiH.

Veliku pozornost izazvalo je gostovanje Bakira Izetbegovića u HRT-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“. Izetbegović je tom prilikom izjavio kako treći entitet nije moguć bez rata. Kako komentirate Izetbegovićevu izjavu?

Prvenstveno komentiram kao nespremnost za bilo kakav dogovor u Bosni i Hercegovini, odnosno da gospodin BakirIzetbegović smatra da treba započeti rat kako bi se spriječilo bilo kakvo organiziranje BiH, koje bi omogućilo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda, pa i naravno hrvatskog naroda Radikalnim pak unitarizmom na neki način dovode do situacije da je jedino rješenje za ravnopravnost hrvatskog naroda treći entitet.

Politika dominacije i preglasavanja je jedino konstanta u BiH

Ustavni sud BiH ukinuo je odrede Izbornog zakona koje omogućavaju da brojniji Bošnjaci biraju hrvatske zastupnike za Dom naroda što im omogućava uspostavljanje izvršne vlasti u Federaciji BiH i na državnoj razini. S obzirom na to da Izetbegovićeva SDA očito ne želi promjenu Izbornog zakona u skladu s navedenom ustavnom odlukom, znači li to da bošnjačka strana priželjkuje ponovni „slučaj Komšić“, tj. nastavak politike dominacije i preglasavanja?

Da, nažalost, politika dominacije i preglasavanja je jedino konstanta u BiH, i ono što se događalo u dva navrata. Slučaj „Komšić“, kako ste ga Vi nazvali, pokazao da je spremnost preglasati hrvatski narod, odnosno negirati pravo hrvatskog naroda da bira svoje legitimne predstavnike, a samim time i rušiti temelje Daytonskog mirovnog sporazuma i sve aktivnosti koje su u zadnje vrijeme sve očiglednije, od, da tako kažemo, stranaka s dominantnim bošnjačkim predznakom. Jasno vidimo da je ponovno na sceni plan da se na izborima 2018., ako oni budu održani, ponovo napravi nešto slično i to je ono zbog čega smo mi predložili da se Izborni zakon mora izmijeniti, odnosno ono što je osnovni sadržaj odluke Ustavnog suda, a to je da se omogući da svaki narod bira svoje legitimne predstavnike u Domove naroda. To samim time podrazumijeva i uspostavljanje izvršne vlasti.

Nije li ignoriranje ustavne odluke i vezano uz to gaženje volje hrvatskog naroda u BiH zapravo najbolji argument o nužnosti formiranja trećeg entiteta? Ili, u krajnjoj liniji, nije li bošnjački nacionalizam umotan u kvazigrađansko ruho put u raspad BiH?

Pa, da, može se kazati da sam to na neki način odgovorio kroz odgovor na prvo pitanje. U suštini svi pokušaji ignoriranja prava svakog naroda da bira svoje legitimne predstavnike, pa i hrvatskog naroda, jasno dovode do toga da jedino rješenje treba tražiti u nekom teritorijalnom, administrativnom ustroju. S druge strane imamo stalne pokušaje pravljenja neke građanske države, koja nema utemeljenja u postojećem Ustavu, ali je cilj i želja da se kroz „građanski koncpept“ izgube nacionalnosti odnosno ravnopravnost konstitutivnih naroda. A onda je normalno da bi ta građanska država bila dominatno bošnjačka; iza toga se krije bošnjački nacionalizam i to nije građanska dimenzija kao drugdje u svijetu.

SDA nije zainteresirana za suradnju

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nudio je strateško partnerstvo SDA, u smislu da se odrede zajednički strateški ciljevi. No, postavlja se pitanje je li bošnjačkoj strani uopće stalo do konstruktivne suradnje ili joj je jedini cilj pretvoriti Federaciju BiH u bošnjačku državu uz potpunu desubjektivizaciju hrvatskog naroda?

U pravu ste, predsjednik Čović, odnosno HDZ BiH nudio je u zadnjih 10-ak godina, koliko ja sudjelujem u međustranačkim razgovorima, strateško partnertsvo sa SDA; da definiramo točke na kojima bi strateški surađivali i naravno da bi to definiralo i relaksiralo odnose u Bosni i Hercegovini. Međutim, s druge strane nikada nije bilo neke spremnosti na tako nešto, što jasno pokazuje kakav je cilj takve politike, ako se nije spremno potpisati jedan takav strateški sporazum.

Dogovor bez predstavnika hrvatskog naroda

Kako komentirate nedavni sastanak hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i turskog predsjednika Recepa Erdogana, a kako sastanak Erdogan-Vučić-Izetbegović?

Jasno je da se može pozitivno ocijeniti što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila u posjetu turskom predsjedniku Erdoganu i s te strane mogu kazati samo pozitivno. Nisam upoznat, naravno, s detaljima razgovora koji su oni vodili, ali u svakom slučaju dobro je da se razgovori vode, prvenstveno imajući u vidu utjecaj Turske na bošnjački korpus Bosne i Hercegovine.

S druge strane, razgovor Erdogan-Vučić-Izetbegović, u ovoj dimenziji u kojoj su se sastali Vučić i Erdogan kao predsjednici država, a s druge strane gosp. Izetbegović je samo član Predsjedništva BiH i predstavnik Bošnjaka (a na neki način gosp. Erdogan je taj koji prvenstveno podupire bošnjački narod), predstavlja dogovor dvojice bez trećeg, odnosno bez predstavnika hrvatskog naroda u BiH, što jasno upućuje da ne možemo biti blagonakloni jednom takvom sastanku. Gosp. Izetbegović nije predsjednik države i na ovaj je način na neki način napravljen diplomatski skandal. Posebno kada se promatra u svjetlu da je najavljena izgradnja brze ceste, pa da je javnost zasuta tezom kako će se to brzo izgraditi, pa najave kojom će se trasom izgrađivati, pa da će se napraviti prsten… bez jasnih pokazatelja koliko će to sve koštati, tko će financirati i na koji način, tko će to sve platiti. Jasno da je plan izgradnje brze ceste ili autoceste jasan pokazatelj da je to samo jedan politički trik kako bi se popravio rejting značajno poljuljane političke pozicije predsjednika SDA gosp. Izetbegovića.

Je li došlo vrijeme za reviziju Daytonskog sporazuma?

Ono što svi i u BiH i izvan BiH smatraju je to da je Daytonski sporazuma imao jednu značajnu, presudnu ulogu u zaustavljanju rata i dovođenja do jednog mirnog rješenja u BiH. Naravno, bez pobjednika u tom ratu, s različitim pozicijama koje je stvorio Daytonski mirovni sporazum. Na temelju tog sporazuma još uvijek funkcionira i Federacija BiH i BiH i jasno je da trenutno stanje pokazuje da je Daytonski mirovni sporazum prevladan. Aktualno stanje nije dobro i jasno pokazuje do čega je dovelo funkcioniranje po Daytonskom sporazumu i sve ove aktivnosti međunarodne zajednice. Neminovno nam treba novi europski Ustav i novi europski ustroj BiH.

Iseljavanje je posljednjih godina snažno prisutno u Hrvatskoj, a iseljavanjem je osobito zahvaćena Slavonija. Kakvo je stanje u BiH?

Nažalost, iseljavanje je jedan ogroman problem, ne samo Hrvatske i BiH nego i čitave regije. Mislim da je to jedno stanje koje je teško trenutno zaustaviti. Svi sudionici u društvu i u javnom životu trebaju doprinijeti da približimo malo i sve to što se događa tamo, kada se ode negdje, u Njemačku ili neku drugu destinaciju.

Mi posebno trebamo pokloniti pozornost kako poboljšati kvalitetu života u BiH, a ono što stalno radimo kao politički djelatnici je to da se stabilizira stanje u političkim odnosima. Kada je stabilno političko stanje može biti više investicija, više radnih mjesta i ukupno stabilno stanje može pružiti odgovor da je ugodan život u Bosni i Hercegovini.

Politička dimenzija suda u Haagu

Za kraj razgovora zanima nas kako komentirate presudu hrvatskoj šestorci iz studenog prošle godine? Je li ta presuda svojevrsna poruka Hrvatima u BiH? I postoje li ikakve šanse za reviziju?

Koliko ja znam, vrlo su male šanse za reviziju presuda u Haagu. Jasno da sud u Haagu svojim dugotrajnim radom, čudnim radom i čudnim kriterijima, po mom mišljenju nije ispunio ulogu, a to je proklamirana uloga Suda da donese brzu pravdu i satisfakciju žrtvama. Naprotiv, dugotrajnim je radom samo zakomplicirao odnose u BiH, stalno nas držao u tenziji rata i ratnih odnosa. Naravno, presudu smo svi ocijenili kao nepravednu, nekorektnu, neutemeljenu na istini i pravdi i jasno je da ona ima političku dimenziju.

Kada pogledamo čitavu analizu suda u Haagu, vidimo da su prvo na suđenje otišli Hrvati iz Lašvanske doline, sedamnaestero koji su branili svoju domovinu. I na kraju Haaški sud završava presudom šestorci odnosno rukovoditeljima Herceg Bosne. To su jasni pokazatelji političke dimenzije suda u Haagu.

Davor Dijanović/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo