Nikada nisam previše vjerovala Kolindi. Glasala sam za nju, jer druge opcije nisam imala, ukoliko sam htjela svojim glasom pomoći da se Yusipović iseli skupa sa svojim jugo društvom s Pantovčaka. Ali nisam glasala s povjerenjem, a još manje sa oduševljenjem.

No, u vremenu koje je Kolinda provela na mjestu predsjednice države, više me je iznenadila pozitivno, nego negativno.

Bez daljnjeg, od nekih njenih poteza i izjava digla mi se kosa na glavi. Al je isto tako, moram priznati, uradila i puno dobroga.

Ako usporedimo nju i Plenkija, Kolinda ispada super Hrvatica, a uspoređivati ju s njenim prethodnikom doista nema smisla.

Sumnjam kako će Kolinda biti Plenkijev izbor za idući mandat, osim ako njih dvoje ne postignu neki dogovor o kojem mi, naravno, nećemo znati ništa. Kolinda bi teško pristala biti Plenkijeva lutka na koncu, a Plenki traži samo poslušnike, nešto tipa Njonjo, a ne one koji su u stanju samostalno donositi odluke.

No, Kolinda je u narodu dosta popularna i Plenki bi riskirao, ukoliko bi HDZ izašao s drugim kandidatom, da mu se ponovi slučaj Prgomet, kada je valjda samo Plenkijeva i Prgometova rodbina glasala za njegovog kandidata.

Naravno, posve bi druga stvar bila kada bi Kolinda do izbora izgubila na popularnosti. A pozivanje četnika Vučića u Hrvatsku je kao stvoreno za to da tu popularnost ozbiljno ugrozi i da bude početak njenog pada.

Po meni, Kolinda bi morala što prije, na način koji je moguć, izaći sa svojim dobitkom, s onim što vjerujem da je dobila kako bi pristala pozvati četnika Vučića i to dok se još mašinerija nije do kraja zahuktala i dok pijetli nisu zakukurikali, a mnogi je se posve odrekli.

Jer, nema sumnje, stvar je krenula.

Napadi stižu i s ljevice i s desnice. Stvar je otišla tako daleko da se čak i deklarirani četnikoljubac i Pupovčev poltron Glavašević, ‘čovjek koji ne mrzi’, pridružio kritikama radi poziva Vučiću. A mnogi drugi  ga zdušno podupiru.

Simptomatično je to što je Kolinda razapeta radi ovog poziva prije nego što se pričekalo i vidjelo što ona u stvari namjerava postići s njim. Ako se uspostavi da neće postići ništa, nego samo sluša naloge stranih gospodara, uvijek je se stigne popljuvati. Al raditi to unaprijed, bez ikakvih informacija i saznanja, doista je neobičan potez. Tim više što ju sada pljuju i oni koji su ju do jučer dizali u zvijezde. Pa gdje im je preko noći nestalo to povjerenje u nju? Spontano ili po nalogu?

Mediji uglavnom polako, perfidno, zabijaju čavao po čavao u nešto za što se nadaju da će postati njen kovčeg, a znamo tko drži medije u Hrvatskoj.

Pri tome se ne smije zaboraviti kako Plenkijev vjerni koalicijski partner Pupovac ne propušta priliku doliti ulje u vatru, jer je svakome jasno sljedeće: Ako Pupovac hvali predsjednicu, onda predsjednica ne radi ništa dobroga za Hrvatsku i sve nas. Pupovac to jako dobro zna. Ni malo ne sumnjam kako ju upravo radi toga i hvali.

Na sve to, Plenki znakovito šuti. I upravo ta šutnja daje naslutiti kako puno toga nije u redu.

Jer, kako to da čovjek koji je u tako tijesnoj zajednici s četnicima, koji otvoreno provodi četničku politiku u Hrvatskoj, koji im radi tolike ustupke i bez problema gazi hrvatske vrijednosti i svetinje na njihov zahtjev ne podržava dolazak četnika Vučića? Pa to će biti samo još jedan četnik naspram gomile njegovih, zar ne bi bilo onda logično da podrži predsjedničin poziv? Uostalom, koja je razlika između Plenkovića i Vučića u svezi Hrvatske, osim u tome da je Vučić za vrijeme Domovinskog rata povremeno znao obići prvu liniju i nositi pive Šešelju i pričati o velikoj Srbiji, možda i ukrasti koji televizor i pjeniti se, a Plenković je ipak bio na sigurnom kod mamice i tatice u debeloj zavjetrini?

Ali, Plenki šuti.

I pušta Kolindu samu na vjetrometini, vjerojatno nadajući se kako će ju vjetar otpuhati.

Osobno sam mišljenja kako Vučića nipošto nije trebalo pozivati u Hrvatsku. Bolje da ne napišem što mislim da bi se s njim trebalo uraditi. No, nisam spremna osuditi Kolindu dok ne vidim o čemu se tu doista radi.

Vremena za osudu svakako će biti.

Istovremeno, nakon prvih medijskih neuspjelih lansiranja stanovitog Ante Đapića vezano za referendum o nacionalnim manjinama koji je najavila Željka Markić i o kojem se više ništa ne čuje, te nakon razdoblja mirovanja, čini se kako Đapić ponovno jaše. Saziva konferencije za tisak, priča o svemu i svačemu i gle, te konferencije odjednom silno zanimaju sve medije, pojavljuje se na televiziji, daje svoja mišljenja i svoje prijedloge.

Svako malo Đapić ponovno ‘uskrsne’, obično kada su u pitanju bitna događanja. Posljednji je put to uradio kada je u pitanju bila HOS ploča u Jasenovcu, koju je, u zajedništvu s još nekima, tako glatko izručio Plenkiju i Pupovcu, a da ništa politički nije dobio za uzvrat. Je li nešto kapnulo privatno, tko će ga znati, ali dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije besplatno.

S obzirom na Đapićevu reputaciju, pada mi na pamet kako je riječ o još jednoj operaciji Vladimira Šeksa, moguće nešto što ide u pravcu kreiranja nove lažne desnice koja će imati ulogu skretanja pažnje s aktivnosti Neovisnih za Hrvatsku, U ime obitelji, HSP-a i drugih konzervativnih snaga, a koja će u odlučnim trenucima pružiti podršku briseldžiji ili oklevetati konkurenciju na desnici. Jer, evidentno je da je HDZ odustao od ama baš svake vrijednosti na kojima temelji svoj program i danas se ideološki više po ničemu ne razlikuje od SDSS, Nove ljevice, četničkog pokreta, Gay pridea, raznih feminističkih udruga itd.

Kako god, čini se kako je pred nama zanimljivo razdoblje, u kojemu će se puno jasnije vidjeti ono što je sada još u magli.

Na nama je da pratimo i ne dopustimo sebi da postanemo guske koje će u tu maglu ušetati.

 

Diana Majhen/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.