V. Primorac: Prošla je i ne ponovila se više

”Samo tebe volim, draga nacijo,

Samo tebi služim, oj, Kroacijo,

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,

Za te živim, samo za te, amen!”

A.G. MATOŠ

Toliko se toga događalo i dogodilo kod nas u prošloj godini, što je označilo i utjecalo na naš život, da je čovjeku teško i pratiti i zabilježiti sve.

Pa je, ponekad, ono zabilježeno a ne obznanjeno, postalo već stara vijest koju je sustigla neka nova. I tako su mnoge ispunjene stranice nekih zapisa, ostale samo… zapis  na papiru. Ali, neke od njih su toliko utjecale na sve nas, da ih se čovjek mora, ponovo  prisjetiti, ali i zabilježiti. Da se u budućnosti ne bi, opet, ponavljalo.

travanj 2017.

   U ovom mjesecu, problemi s Agrokorom i u Agrokoru se produbljuju i kulminiraju. A kriza je,  po mnogima, jedna od najkompleksnijih događaja ove godine u Hrvatskoj. To je događaj koji će ostaviti dugotrajne posljedice na sve nas zajedno. Ali, najviše na našu gospodarsku i  na našu političku situaciju, jer je zaprijetio urušavanju mnogobrojnih malih  i velikih tvrtki, kao i poljoprivrednih proizvođača. I gubitcima stotinama i stotinama radnih mjesta. A koji je, zasigurno poljuljao, ionako krhke odnose među vladajućim.

Predsjednik Vlade Plenković umiruje situaciju i poručuje kako Vladu i stabilnost Države to ne će ugroziti. Jer „Lex Agrokor” nije zakon zbog Ivice Todorića i za Ivicu Todorića, već zakon kojim država i Vlada štite interese financijskog sustava, gospodarstva, radnika i zaposlenika Agrokora, dobavljača i svih dionika koji su trenutno uključeni u sve procese, povezane s tim koncernom.  

Tako tvrdi, vjerodostojno kao i dosad, naš Predsjednik Vlade. Iako  se vladajuća koalicija između HDZ-a i Mosta, doista i raspala, upravo zbog Agrokora.

Pa se naš vrli vođa, u potrazi za novim koalicijskim partnerima, razletio na sve strane.

Nije lako, nije lako predati se glatko!!!

“Očito je da je HDZ, već nekoliko mjeseci, imao spreman plan. A ja, tek sada shvaćam, zašto  HDZ uporno nije želio smijeniti HNS-ove kadrove”, rekao je saborski zastupnik i politički tajnik Mosta, Nikola Grmoja.

    I nije jedini kojemu su se tek naknadno upalile lampice. Pa su mnogi, nakon raskida postojeće, a ustoličenja  nove vladajuće koalicije, sklepane i postavljene  na još klimavijim nogama, od one prethodne,  uskoro sve shvatili. I konačno  progledali.

 U ovom istom mjesecu, stigla nam je i odluka Arbitražnog suda za granični spor između nas, tj. Hrvatske i Slovenije. Pa, iako je Republika Hrvatska izašla iz arbitraže zbog kompromitirajućeg procesa, sudac Gilbert Guillame, predsjednik Arbitražnog suda, objavio je da velika većina, tj. 3/4  Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale, pripada Sloveniji. Odlučio je on, tako, da Slovenija dobije i doticaj svojih teritorijalnih voda  i međunarodnog mora. Objavio je on i odluku da je Sveta Gera na hrvatskom teritoriju, ali i priopćio da nema jurisdikciju odlučivati o hrvatskom zahtjevu da slovenski vojni kompleksi ne smiju ostati na hrvatskom teritoriju.

A hrvatska Vlada, kao i oporba, odlučno su odbili   odluku i zaključili kako je jedini izlaz iz ove zamršene situacije, međusobni dogovor između Slovenije i Hrvatske.

„A kada je to Slovenija tražila svoje? Slovenija nikada nije tražila svoje, nego naše. Nikada. Uvijek naše. Slovenija se u arbitražnom sporu nije borila za svoj teritorij nego za hrvatski“, ustvrdio je i Kajin u objavi na Facebook-u.

    – Ma, nema što, ljudi moji dragi, vaga njihove tzv.   pravde  i dalje  „pravedno“ funkcionira. Ali, uvijek na našu štetu.

-A tko je za to kriv?

-Pa, drug Račan!!!

-Tko je potpisao sporazum o granici na moru sa Slovenijom?

-Opet, drug Račan.

„Po sporazumu Račan- Drnovšek,  Hrvatska bi dobila više nego po arbitraži. Nitko ne prodaje Domovinu kao “domoljubi iz HDZ-a”, kaže jedan veleumni drug forumaš,

-A , reci ti, onda nama,  pametno naše, kada sve tako dobro znadeš, tko je sve to započeo i tko je pokušao „predati“ dio  naše Domovine? !

    Naravno, drug Račan, predsjednik SDP-a i predsjednik svih domoljuba iz te iste stranke.

-A tko je odbio? Oni koji nisu htjeli prodati Domovinu, tj. oni, kako ih nazva naš vrli forumaš, “domoljubi iz HDZ-a”.

   Naravno „ domoljubi iz HDZ-a“. I to oni istinski.

-A što bismo to mi dobili, kako reče, drug nepoznati? I koji su to domoljubi iz HDZ koji su potpisali sporazum Račan –Drnovšek?

-Valjda misli, moja Monika, mudri i „verodostojni“ drug, kako bismo dobili, prema sporazumu „domoljubnog“ Hrvata Račana,  a kasnije i „domoljubnog“ Sanadera i Kosorice, i domoljubnog Slovenca Drnovšeka i Pahora,  a ne „domoljuba iz HDZ-a“, ono što je naše, a Slovencima dali, opet, ono što je naše.

„A mlogo, bre, mudar ovaj naš mladac!“

„Smiješni su  NEKI komentari kako Slovenija prljavom arbitražom nije dobila sve što je tražila i da bismo samo zato trebali biti zadovoljni. U samom startu slovenski političari su tražili ono što nikad nije bilo slovensko. Dakle, osim potpunog odbijanja zahtjeva, svaka je verzija tzv. presude za Sloveniju više ili manje povoljna, a za Hrvatsku čisti gubitak teritorija.

… Umjerenost pred lopovlukom je kukavičluk.

1. Točno, Hrvatska je potpisala arbitražu pod ucjenom Slovenije.
2. Slovenija je varala i prekršila međunarodno pravo arbitraže i ta arbitraža je ništavna.
3. Hrvatska nije svadljiva državica.
4. Zaista mi je dosta više tog hrvatskog puzanja. I stalnog opravdanja. Slovenija je varala. Arbitraža ne postoji. Hrvatska ne smije popustiti. Pod bilo koju cijenu.

…Niti metra hrvatske zemlje. Niti litre hrvatskog mora. Dosta je bilo. Polovica Savudrijske vale je hrvatska i mora ostati hrvatska. Ne želim nikakvo zajedničko upravljanje s ovakvim pokvarenim susjedima. Dosta je popuštanja. Dosta je povlačenja od strane Hrvatske. Dosta je bilo. Neka Hrvatska policija izvoli zaštititi hrvatske ribare od maltretiranja institucija strane države“, tako i misle i kažu naši, hrvatski komemtatori.

Jer će,  nakon Slovenaca, kao i uvijek dosad, slijediti i igre i igrice naših ostalih „dragih i dobrih“ susjeda. Sa sve četiri strane svijeta. Na istoku Srbija, na zapadu Slovenija, na jugu B-H i Crna Gora. A nije daleko ni Italija.

Jer, dugo su nas, dugo svi oni  čerupali. Dugo i predugo… Dugovjeka je to navada.  

I nije im se lako odreći toga! Pa bi nas zato željeli sada, do samoga kraja, i očerupati.  

Pa, samo bi tako,  svi biti sretni i zadovoljni.

A, onda će, samo tako, biti i mirna Bosna…

I vasceli svet…

-Ma,ljudi moji dragi, što će njima AVNOJ (u kojega se kunu) i njegove granice?

Što će njima i Badinterova komisija?

I što njima znači odluka Komisije o nepovrjedivosti granica, zatečenih 1991. godine? Granice koju su priznali i oni sami, tj. sve ove susjedne nam države.

  -Pa reci ti meni, draga moja Lucija, zašto smo takvi, mi Hrvati?

  – O čemu to ti pričaš? Ne misliš, valjda, kako se ne smijemo tako kruto držati slova zakona? Govorio je tako, draga moja Monika, i nekada davno, naš bivši i nekima voljeni vođa. Treba malo i popustiti, jel’ da!? Kao, ne ćemo se još i zbog toga svađati!? Pa, onda, nešto u stilu…“što nama znači, više ili manje, koji kilometar  zemlje ili mora“?

– Što se čudiš? Pa,tako su govorili, a tako i sada govore, i neki naši mudrijaši.

A tako je mislio i tako je i govorio, jedan (a misle tako većina njih) strani diplomat.

„ Hrvatska je prelijepa zemlja da bi pripadala samo Hrvatima“, kaže on.

E, ne će biti,baš tako!  

No nakon što su Slovenci ulovljeni u teškoj muljaži, tj. nakon što je ulovljen na djelu slovenski član arbitražnog suda Jernej  Sokolec , i naši vrli političari, konačno povikaše zajedno, i svi u jedan glas:

„No pasarán – ne će proći!“.

     „Biti  il’ ne biti?“, pitanje je sad. Ali, ovo nije prvotravanjska šala.

„Hoće li preživjeti Plenkovićeva Vlada, nakon što su MOST-ovi ministri Šprlje, Dobrović i Orepić odbili podržati ministra Zdravka Marića“, pitali su se  mnogi. Odgovor je  vrlo teško dati. Jer, odlaskom ministara, suradnja MOST-a i HDZ-a, praktično je i raskinuta. A koalicija s SDP-om, nikako nije dolazila u obzir.  Ostala je, još samo,  tzv.  Hrvatska narodna stranka iliti stranka „sve za vlast, a vlast nizašto“.

-Izgleda mi, moja Monika, kako se konačno zavolješe, i tajno i javno,  HDZ i HNS!!!

Pa, ljudi moji dragi, zar je i to moguće!?

“Sto posto moralno kaljužanje. Jer sve sto posto ima cijenu. Pa i sto posto ponižavanje” – napisala je i naša sveprisutna komentatorica na Facebook-u Jadranka Kosor. Dok je glasnogovornik Anke Mrak Taritaš poručio: “Danas je umro HNS!”

A, sve mi se čini, kako je zauvijek umrlo, i ono Plenkovićevo „VJERODOSTOJNO“.

   I tako naš Plenki prevede žedne preko vode,  što si rekao keks, sve glasače koji su glasovali za Esih, , Kovača, Glasnovića i Hasanbegovića. Iako je pred izbore tvrdio sasvim suprotno, tj. vjerodostojno, kako će u Vladu ulaziti samo oni koji dobiju pojedinačno najveći broj glasova.

„Kakva bi tišina nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju“, reče Karel Čapek.

„Ali, kakva bi tek tišina nastala, kada bi svi ljudi govorili samo istinu!?“, kažem i ja.

 Zato se i pitam, dokle će, i koliko će još dugo, sve ove igre i igrice, trpjeti ovaj naš hrvatski puk?

…Tako je, nekada davno, još u vrijeme turske okupacije, vladao Bosnom jedan mudri turski aga. I, tako je on, mudar kakav je i bio, stalno provjeravao, pred svako povećanje harača, što radi raja i što priča.      

Jednoga dana, pošto je namjeravao povećati harač, pozove  slugu i naredi mu da provjeri kakva je situacija među rajom.

Što  raja govori?- upita aga.

Buni se!- odgovori sluga.

Povećavaj poreze!!!-zapovijedi mu aga.

      No, nakon nekog vremena, došlo opet na red povećanje  harača. Zato aga, opet, pozove slugu i pošalje ga među raju. Da sluga osobno provjeri i vidi kako raja diše.

Što radi raja?- upita aga.

Šuti!- odgovori sluga.

Snižavaj, snižavaj harač!!!- zavrišta aga izbezumljeno.

Pouka je…pouka je…Pa, zaključite sami!!!

       U ovom se mjesecu, puno, puno radilo. Mora se to priznati. Tako je dogovoreno da HNS, koji ulazi u Vladu, umjesto Mosta, dobije dva resora: Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo graditeljstva.  A da Ministarstvo znanosti i obrazovanja preuzima Blaženka Divjak.

   Pa je, tako, gospođa ministrica, ne ću reći ministarka, vrijedna kakva je oduvijek i bila, krenula odmah na posao.

Prva joj je na redu bila tzv.  kurikularna reforma. Jer se, kako oni „domoljubno“ tvrde, a što je i istina, svaki potez vezan za reformu školstva, smatra od prevelike važnosti za svaku, pa i našu, državu. Ali, unatoč tome što su zbog toga bili pod stalnim povećalom javnosti, i izloženi stalnim kritikama i kontroli, istoga su trena, već izabrane eksperte za Ekspertno  povjerenstvo, naravno dolaskom nove ministrice, počeli i mijenjati.  Naravno voljom naše nove ministrice. A bilo je u tiskovinama i nekih naznaka, a bome i navijanja, kako bi se opet mogao vratiti Boris Jokić, onaj prije ustoličeni pa svrgnuti „veliki i svjetski, poznati i priznati, ekspert za sve“.

No, Bogu dragom hvala, nije se vratio. Iako se nadao opet nam krojiti kurikularnu, tj, kurikulnu reformu, a kako bismo rekli mi Hrvati: Ne vraća se opet Jokić  da nam kroji i piše naš hrvatski Plan i program reforme odgoja i obrazovanja, u  osnovnom i srednjem obrazovanju,  .

Ne vraća se, tako, svestrani Jokić na čelo, ali se postavlja na čelo Povjerenstva, naš svestrani  predsjednik Vlade Plenković  .

Ma, ljudi moji, zar je i to moguće!?

Moguće je, moguće. Kod nas je svašta moguće. Moguće je uraditi sve, i prije nego što prijedlog zakona dođe u Sabor, i prođe u saborskoj proceduri. I eto, tako je, pored već mnogobrojnih  postojećih, osnovano i još jedno novo  povjerenstvo.

Povjerenstvo za zamagljivanje istine.

Ali, kažu odgovorni, kako je zadaća tog novog Povjerenstva, da se što angažiranije pristupi obrazovnoj reformi i svemu onome što je važno za budućnost naših mladih i njihovu konkurentnost na tržištu rada. Naravno  i za budućnost Hrvatske.

Vjerodostojno je to zaključio i potvrdio, doduše nije kao neki to i ovjerio kod bilježnika, naš predsjednik Vlade Plenković.

Ali, sve je, sve je kod nas moguće!!!

Moguće je i da  naša, još svestranija ministrica,  sve ono Jokićevo, umno kreirano  djelo tj. nedjelo, pošalje na provjeru i doradu, još većim, pored naših eksperata, ekspertima za NAŠE školstvo, u provjereno prijateljsku nam Kraljevinu, našim provjerenim prijateljima Englezima. Doduše, na uvid će naš Prijedlog plana i programa za osnovno i srednje obrazovanje ići, pored njih, i Estoncima, i Austrijancima. Jer mi, neobrazovani, kakvi i jesmo, nismo sposobni sve to stručno i umno provjeriti, dotjerati  i procijeniti.

Pa, brate moj dragi, ta Englezi su veliki svjetski znalci na polju odgoja i obrazovanja i naši najveći i provjereni prijatelji!  Ta, to je poznata i priznata istina. U svjetskim razmjerima.

-A što ti misliš, Lucija, zbog čega nam oni tako zdušno pomažu? Je li zato jer smo i mi, kao i oni, ne doduše protestanti, ali smo katolici. Jer su tako,  nedavno čitam, i u prijateljskoj im katoličkoj Irskoj, oni pomagali… Naravno katolicima.

– Ma, sigurno! Pa su, zbog njih samih, tj. zbog njihove im dobrobiti,  najprije branili   pa, onda i zabranili Ircima školovanje, pa  uređivali i njihovo školstvo, pa branili pokretanje privatnog posla, pa branili rad u državnoj službi, pa branili i nasljeđivanje zemlje… A zemlja će, ljudi moji dragi, što je i po redu, zakonu i pravdi,  pripasti samo onim umnim koji su to, po svojoj umnosti, i zaslužili. To jest, najbližim irskim nepostojećim protestantskim rođacima  ili engleskoj kruni. Jer su samo oni dostojni, po svojemu porijeklu, to i posjedovati…

I, eto, tako to rade Englezi, tj. naša braća po vjeri! Uvijek pomažu potrebitima. I uvijek streme dobrobiti drugih i drugačijih…  Da se što više obrazujemo i usavršavamo.  Pa i nama Hrvatima.

Eto, tako vam to oni rade!

I sve stručno urade…

-A, podsjeća li ovo tebe, moja Lucija, na nešto slično i ovdje kod nas!???

lipanj 2017.

     Gori cijela Dalmacija. Gori i nebo i zemlja. Huk vatre širi  se na sve strane. Požari bukte. Plameni jezici ližu i  dižu se prema nebu. Dalmacija u plamenu… Gori i Šibensko-kninska, i Zadarska i Splitsko- dalmatinska županija.

„Samo budale ništa ne vide. Ovi požari su, siguran sam, podmetnuti.

Jer, Hrvatskom krstare problematični tipovi, nabijeni mržnjom i porivom za uništavanje“. 

  Kažu neki kako to pale neki piromani. I svi bezimeni. Pa su  ti bezimeni i umno poremećeni, pa neki zapušteni psihički bolesnici, pa su neki, stari i nemoćni, još i skitnice…

A  svi se, ti silni bezimeni, zamislite molim vas,   razbole u isto vrijeme. I gle čuda, samo tijekom naše turističke sezone…

„LEPO GORI LEPA NAŠA“

I pojeo vuk magarca.

srpanj 2017.

Potpisan je sporazum! Konačno!!! Nakon mnoštva razgovora i  pregovora, Bandić, HDZ i Esih su se usuglasili… Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih dobili su Odbor za imenovanje ulica i trgova koji su i zahtijevali za svoju stranku. A, onda je,  nakon duge i teške borbe, i nakon burne rasprave u Gradskoj skupštini, izglasan i prijedlog o promjeni imena Trga maršala Tita  u
Trg Republike Hrvatske.

Unatoč tome što je nekolicina antifa drugova, u prvim borbenim redovima,  junački  branila Tita i njegov, sada već bivši trg.
„Život damo, Trg ne damo“, vrištali su ogorčeni antifa drugovi.

“Ovo je malena i zakašnjela zadovoljština svim žrtvama ratnog i poratnog jugoslavenskog komunističkoga titoističkog terora”, zaključio je u završnoj riječi, glavni predlagatelj .

rujan 2017.

“Premještanje spomen-ploče poginulim HOS-ovcima, nama je potpuno neprihvatljivo. To je nedopustivo a ako do toga dođe, bit će to rezultat kukavičke politike briselskog poslušnika Plenkovića. Sve na toj ploči je legalno i u skladu sa zakonom… Stajala je mjesecima prije nego što ju je Pupovac pronašao i pokrenuo harangu”, reče jedan HSP-ovac iz Novske.

Pa je, unatoč mnogobrojnim protestima, a nakon što je krajem 2016. godine postavljena ploča poginulim  HOS-ovcima s pozdravom „Za Dom spremni“, ploča ipak uklonjena iz Jasenovca, te premještena u Novsku.

„Da su HOS-ovci ginuli u Novskoj, Novska bi pala, Što je i bio cilj agresora. Jer bi se padom Novske, četnici spojili s onima iz Lipika i Okučana.  Ali su HOS-ovci  ginuli u Jasenovcu i okolini, pa je njihovom zaslugom  Novska ostala nepokoreni grad.

…A, ako se dogodi da spomen ploča ide iz Jasenovca u Novsku, znači li to da Jasenovac nije dio Hrvatske i da tamo važe neki drugi zakoni? Kakva je to država, pitam se ja, u kojoj se ne smiju postavljati spomen obilježja herojima koji su dali svoje živote tamo gdje su i poginuli“, komentar  jednog  forumaša.

29. studeni 2017.

„Nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta – znam da nisam kriv .

…Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti pa postane moguće ono što nije bilo moguće, pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje, onda ću ja biti u zatvoru samo zato što je sud sila. A to zbilja ne bi bilo ništa novo“, poručio je Praljak 2011. u poduljem govoru tijekom svoje završne riječi.

U zatvoru je proveo gotovo 13 godina.

No, nije bio spreman biti nevin, a biti osuđen kao zločinac.

I to za nešto za što nije bio kriv.

„Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu’, kazao je  general Praljak, nekoliko trenutaka prije nego što je popio bočicu otrova, a nakon čega je i preminuo.

„I Haaški sud izrekao je osuđujuće presude šestorici Hrvata iz BiH prilikom čega je general (čije ime ne smijemo spominjati zbog kontinuiranog pokušaja blokiranja Facebook stranice) popio otrov. A nakon toga je i umro“, piše na jednom  portalu.

„Slobodan Praljak nije zločinac. S   prijezirom odbacujem vašu presudu“,

povikao je jasno i snažnim glasom general Praljak.

Uspravan, ponosan i velik, čak i u svome završnom herojskom činu.

Slobodan Praljak nije ratni zločinac. To tvrdimo i svi mi, domoljubni Hrvati, i s prijezirom, odbacujemo njihovu presudu.

„Čast i poštenje su iznad moći suda. Nitko nikad nije posramio sud i suce kao general Slobodan Praljak. Neka mu je laka hrvatska zemlja. Danas je Slobodan Praljak otišao u legendu, a haški suci u tijesne podrume. Smrt u sudnici. Uživo. To još nitko nije uspio. Slobodan Praljak jest. Tog trenutka kad je popio otrov, ušao je u mit. S dobrim izgledima da se kao“ heroj a ne zločinac“ prometne u idola budućih generacija“, Ivo  Lučić.

    kraj prosinca 2017.

„Vlada nema potporu građana“, tvrdi  Crobarometar i ističe da Vlada ne može, za svoju politiku, računati na širu potporu građana. Jer, 2017. završava sa 62 % građana koji ne podržavaju Banske dvore, dok ih samo 29 % podupire.

HDZ stabilan, a SDP najlošiji u zadnje tri godine

Tako kaže ako ne laže Crobarometar.

Vera Primorac/Dragovoljac .com/Hrvatsko nebo