ČOVIĆ: Imamo alternativu za svaki scenarij, ali sam uvjeren u promjenu Izbornog zakona

Vrijeme:2 min, 56 sec

 

 

Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović danas je, odgovarajući na pitanje novinara što ukoliko aktivnosti na postizanju dogovora oko promjene Izbornog zakona ne urede plodom, kazao je kako hrvatske stranke imaju alternativu za svaki mogući rasplet situacije, ali kako u ovom trenutku treba iscrpiti sve mogućnost da se dogovor postigne te je uvjeren kako će izmjene Izbornog zakona ipak biti usvojene na vrijeme, javlja Hrvatski Medijski Servis.

 

Čović je podsjetio da kada su krenuli s aktivnostima oko promjene izbornog zakonodavstva  nije se slučajno krenulo u travnju prošle godine jer se osjetilo, upozorio je, kako partneri s kojima su se sve dogovorili izbjegava to, tražeći otprilike zadržavanje statusa quo i jedan ambijent u kojem se hrvatskom narodu opet mogu birati predstavnici kako u Predsjedništvo, tako i u Dom naroda.

-Naravno da imamo alternativu za svaki mogući rasplet situacije. Moje je da vrlo jasno pokušamo u ovom vremenu kojeg formalno-pravno imamo ispred sebe da ugradimo izmjene i dopune Izbornog zakona i sve ono što će nam omogućiti da ispoštujemo do kraja odluke Ustavnog suda i kada je u pitanju Mostar i kada je u pitanju konstitutivnost. Ja sam uvjeren da će to uspjeti, kazao je Čović, dodavši kako postoji mogućnost da se to i ne dogodi, no kako će do tada iscrpiti sve mogućnost da se promjene naprave.

U razgovorima koje je obavio, ističe, s desetak predstavnika međunarodnih institucija ukazuju kako je to dobar put. Čović je naglasio i kako Hrvati neće padati u napast da komentiraju smatra li netko hrvatski prijedlog podjelom BiH, poručivši kako će svaki prijedlog koji budu davali i ubuduće biti na tragu jačanja BiH, ali uz osiguranje apsolutne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda, a u konkretnom slučaju osiguranja legitimnog predstavljanja u institucijama BiH.

-To je odgovor na ono nekadašnje kako je netko Hrvatima mogao birati u klub Doma naroda i predsjednika Federacije ili hrvatskog člana Predsjedništva. Naravno da postoje vrlo jasno razrađeni planovi za neki mogući treći scenarij, kazao je Čović.

Na pitanje novinara hoće li aktivnosti oko izmjene Izbornog zakona utjecati na druge segmente poput ustavnih promjena, on je kazao kako sada treba uraditi nešto što je prazno kada je u pitanju konstitutivnost naroda i odluke Ustavnog suda. Ponovio je kako je uvjeren kako ćemo doći do izmjene i dopuna Izbornog zakona koji će osigurati da se izbori mogu raspisati 7. ili 8. svibnja, odnosno da se rezultati mogu implementirati poslije provedenih izbora.

-A da će to uvjetovati sutra određene aktivnosti kada je riječ o reorganizaciji i funkcioniranje države hoće utoliko što ćemo imati izborni ciklus koji je legitiman i legalan i legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda, odnosno normalno funkcioniranje našeg europskog puta, dodao je Čović. On smatra kako je ovo pitanje trebalo biti riješeno u protekloj godini, no ipak vjeruje kako će se dogovor postići u iduća tri mjeseca, odnosno do vremena zakazivanja izbora.

Na pitanje novinara oko mogućnosti postizanja dogovora za zakazivanje sjednica Zastupničkog i Doma naroda Parlamenta Federacije, Čović je izrazio optimizam, potvrdivši kako je dobio obvezu obaviti razgovore sa svim predsjednicima stranaka u idućih nekoliko dana.

-Ne da nagađam, već da se otvorenije porazgovara. Dakle, hoćemo li se igrati nazivima hrvatski i Herceg-Bosna, odnosno da to bude krucijalno pitanje za neke političke opcije ili neki novi Pelješki mostovi kojima ćemo se baviti, umjasto da se bavimo krucijalnim životnim pitanjima, reformskim zakonima, agendom…Vjerujem da ću za 7-8 dana imati jasan odgovor  i od stranaka pozicije i opozicije, poručio je Čović./M.I./HMS/

 

hms.ba/ http://hms.ba/Hrvatsko nebo

18 thoughts on “ČOVIĆ: Imamo alternativu za svaki scenarij, ali sam uvjeren u promjenu Izbornog zakona

  1. Čoviću izdajice, kukavice, mizerijo ljudska, di si bija 25 godina? korumpirano smeće, ko će popravit to što si ti i tebi slični sve ove godine uništavali, današnja situacija sa Hrvatima u BIH je direktna posljedica vašeg nerada i izdajničkog djelovanja

      1. nemam ja vremena pratit sve situacije, neko mora i radit po cili dan da bi država imala kome gulit porez sa ledja. za mene je svaki političar kriv, nitko od njih nije od jučer na poziciji. ako je prihvatio sve privilegije i povlastice s pozicijom koju je preuzeo, onda je isto toliku količinu odgovornosti preuzeo. i Čović i svi ostali. kod mene u firmi ako neki zaposlenik ne odradi ili krivo odradi svoj posao, to ima negativne financijske posljedice i taj dobije otkaz. ako mu ne dam otkaz morat ću zatvorit firmu jer ne mogu poslovat sa neodgovornim osobama koje ugrožavaju moje poslovanje. na isti način bi trebalo postupati prema političarima, ali političari imaju vlast i moć i onemogućili su nas da ih više biramo i rade što hoće i kako hoće, bez ikakve odgovornosti ili polaganja računa za svoja (ne)djela. ne treba znati svaki detalj političke situacije da bi se i bez većeg iskustva mogla donijeti laička procjena situacije. nisam rekla da je Čović isključivi krivac, kriv je kao i svi ostali, kriv je i gade mi se svi skupa jer nije im ovo ćaćina prčija da rade što hoće a posljedice mi da kusamo. nema opravdanja ni jedan političar, što se mene tiče svima otkaz odmah i sad, smeće su svi. problem je u vama promatračima koji im tolerirate sva ta njihova sr..nja a i kusate sve što zas..ru. morate ljestvicu podići znatno više. svakakvi idioti sebe zovu političarem, nametnu vam se sa par prozirnih priča, stave ruku na prsi kad svira himna i vi ih prihvaćate kao da nema boljih, dokazanih, provjerenih! pa sami se kandidirajte i borite kad vidite da su idioti na vlasti, pa maknite idiote kad vidite da su nesposobni. uzmite sudbinu u svoje ruke, ne čekajte da vam drugi rješavaju situacije, jer drugi će je riješiti u svoju a ne vašu korist.

        1. 🙂 🙂 Krivi svi jesu to je točno ali samo neka ostanu kod izmjene izbornog zakona zajedno pa ćemo ih moći i mijenjati a
          ovako ne možemo ništa a i opcije nikakve …..

        2. Prvo ste me dobro nasmijali! Zamislite i u ovoj, ovakoj beiha ima nas koji radimo! Po 10 sati, nekad i vise! Pa ipak, stignemo pratiti
          sto se zbiva u RH.

          Za prosudbu o politicarima i njihovim stvarnim nadleznostima
          i realnim mogucnostima djelovanja, misljenja sam kako bi ipak, trebalo znati kompleksnost ustroja vlasti i nacina (ne)funkcioniranja na svim razinama. Od zupanija, federacije do BiH. Nije uputno preslikom stanja u RH cijeniti i odgovornost i mogucnosti politicara u BiH. Ne moze se usporedjivati. Za ovako katastrofalno institucionalno stanje Hrvata ovdje nije kriv ni Covic ni Jelavic, vec MZ. Covic i HDZ nisu krivi za Alijansu, ni za Platformu, kao ni Komsica 2x. O nepotizmu, pogodovanju, negativnoj selekciji kadrova, nizu poteza koji su neki bili iz
          neznanja, naivnosti, dobre vjere, milijun puta smo ih kritizirali. Nisam
          pobornik nikoga nazvati kriminalcem ako ne postoji pravomocna sudska presuda kojom je yx oglasen krivim, ne samo za politicare vec za sve. Misljenja sam kako u javnom prostoru mora postojati odgovornost za javno izreceno i mora se postivati temeljno nacelo pravne drzave, pretpostavka nevinosti. Takodjer mi je neprihvatljivo sve ih oznaciti „smecem“. U svakoj profesiji ima onih koji nisu dostojni obavljati to sto rade. Od pravnika, lijecnika, politicara, ali i gospodarstvenika koji ne placaju poreze, ne prijavljuju radnike, daju sramotno mizerne place itd. Ako bi politika bila tako prljava i ako su svi smece, onda ne bih mogla ocekivati niti se ikad nadati kako ce biti i mrvu bolje. Onda bi svi oni posteni koji bi usli u tu arenu automatski postali tako prljavi ili „smece“.

          Tu ljestvicu bi morali podici svi zajedno, kod nas bas i nema diletanata i kreatura (tipa zivozidasi) kao sto ih vi imate u Saboru. Vecini ovdje
          ova vrhuska ne sjeda i nije draga ali upravo zato navedoh kljucna nametnuta izborna pravila zbog kojih postoji mogucnost da nam Bosnjaci biraju koga zele.
          Sve dok je tako mi i nemamo izbora, nego birati stranke okupljene u HNS.

          Uzeli smo bili sudbinu u svoje ruke, pa su nam tenkovima unistili Hercegovacku banku, zilu kucavicu, koja je po svim parametrima
          poslovala u skladu sa svim medjunarodnim i domacim pozitivnim propisima. Ako se IZ ne donese u skladu s odlukom Ustavnog suda, mozemo jedini prackama „napasti“ americko veleposlanstvo i zaratiti s njima jer su oni najzasluzniji za rusenje Ustava i mijenjanje zakona matematike.

          1. Joj da je sastaviti mene ,tebe, Conqueror i Filipa koji bi to užitak bio 🙂 🙂

    1. Ne znam jeste li iz BiH, ali Vaš mi upis daje zapravo zaključiti kako niste upućeni u detalje problema.

      Strani protektoratori inistitucionalnim terorizmom legalizirali su majorizaciju Hrvata i unutar tih institucionalnih okvira Hrvatima u BiH ne može pomoći niti jedan političar pa bio on i pokojni Franjo Tuđman. Zbog toga se ide na uzpostavu institucionalnih okvira koji jamče ravnopravnost, a to je još uvijek u rukuma međunarodnih hohštaplera i Sarajeve.

      A. Jelavić je pokušao proglasiti Hrvatsku samoupravu i što se desilo. Kao u latinskoameričkim vojnim diktaturama međunarodni protektoratori poslali su tenkove u Hercegovačku banku i opljačkali je, do danas novci nisu vraćeni, kako bi financijski obezglavili hrvatski narod, Jelavića su pokušali uhititi i odsutnosti su ga osudili na 10 godina zatvora, dok su Čović mrcvarili po sudskim procesima 6-7 godina i ništa mu nisu mogli dokazati što i nije bila namjera negao ga psihički uništiti i politički eutanizirati.

  2. Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini ili hrvatsko pitanje je pojam koji označava neravnopravan[1][2] položaj Hrvata u BiH u odnosu na druga dva konstitutivna naroda (Bošnjake i Srbe) i dodatno sustavno[3] smanjivanje prava Hrvata u toj državi. Ključni aspekt hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini jest nedostatak hrvatskih političkih institucija i sustav koji omogućuje da Hrvate u vlasti predstavljaju osobe koje nemaju potporu hrvatskoga biračkog tijela, već su izabrane po volji političkih elita druga dva naroda.[4][5][6] To je najčešće omogućeno raznim nametnutim pravnim i izbornim odredbama.[3]
    Stalna nastojanja uvođenja građanskog ustroja umjesto poštivanja
    konstitutivnosti naroda u većinski bošnjačko-hrvatskom entitetu (FBiH) vode daljnjoj neravnopravnosti malobrojnijih Hrvata.[7]

    Tzv. hrvatsko pitanje i neravnopravnost Hrvata se prvenstveno očituje kroz izborni zakon koji omogućuje preglasavanje Hrvata, primjerice pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH (slučaj Komšić)[8][4]
    ili u izboru zastupnika u gornji dom entitetskog parlamenta, kroz
    pravila koja Hrvatima ne jamče zaštitu svoje ravnopravnosti ni
    poštivanje njihove izborne volje, blokiranje uspostave javnog RTV servisa na hrvatskom jeziku te dugogodišnju političku paralizu Mostara. Bosanskohercegovački Hrvati izražavaju i zabrinutost oko statusa hrvatskog jezika (koji je nominalno službeni), pokušaja ukidanja posebnog hrvatskog obrazovnog sustava te neravnomjerne financijske i gospodarske skrbi FBiH za većinski hrvatska područja.

    Raskorak između ustavnog
    načela ravnopravnosti svih naroda na cijelom području države te stvarne
    kontrole/nadmoći većinskog naroda na području na kojem čini većinu
    navodi bh. Hrvate na traženje rješenja u federalizaciji BiH, odnosno,
    teritorijalizaciji svoje konstitutivnosti i autonomije uspostavom
    hrvatske federalne jedinice.[9]
    Pokušaji rješenja hrvatskog pitanja dogovorom tri naroda unutar BiH
    dosad nisu urodili plodom te su Hrvati BiH u veljači 2015. zatražili i
    održavanje međunarodne konferencije na kojoj bi se dogovorio preustroj
    zemlje u simetričnu federalnu državu.[10]

  3. ZELJKO KOMSIC
    Dva člana Predsjedništva BiH – bošnjački i hrvatski – biraju se na području FBiH.
    Svaki birač glasa ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana
    predsjedništva. No, birač sam odlučuje hoće li birati hrvatskog ili
    bošnjačkog člana predsjedništva. Kako je u FBiH brojčani omjer Bošnjaka i
    Hrvata 3:1,[15] to ostavlja puno prostora za manipulacije. Na općim izborima 2006. i 2010. godine, kandidat SDP-a BiH, Željko Komšić, izabran je za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka.[4][16][17][18][19] Komšić nije pobijedio ni u jednoj većinski hrvatskoj općini u BiH. [1] Ukupan broj Hrvata u FBiH procjenjuje se na 495.000;[15] Komšić je na izborima 2010.
    u FBiH osvojio 336.961 glasova birača, dok su svi ostali hrvatski
    kandidati zajedno dobili 230.000 glasova. Nadalje, glavnina Komšićevih
    glasova osvojena je u dominantno bošnjačkim područjima, dok je na
    područjima s hrvatskim stanovništvom dobio iznimno malo glasova: dobio
    je manje od 2,5% glasova u zapadnoj Hercegovini, primjerice na području
    općina Široki Brijeg, Ljubuški (0,8%), Čitluk, Posušje i Tomislavgrad,
    dok je u gotovo svim većinskim hrvatskim općinama osvojio manje od 10%
    glasova.[20] U većinski bošnjačkom mjestu Kalesija, u kojem živi svega 35 Hrvata, Komšić je dobio 7.033 glasova.[21][22]
    Bosanskohercegovački Hrvati otpočetka su Komšića smatrali nezakonitim i
    nelegitimnim predstavnikom te su ga vidjeli kao drugog bošnjačkog člana
    predsjedništva.[23][24][25][26]
    Za svog mandata Komšić je iznimno rijetko posjećivao većinski hrvatska
    područja u BiH te je u javnim nastupima uglavnom izbjegavao koristiti
    izraze na hrvatskom jeziku (primjerice, imena mjeseci).[27] Tzv. “slučaj Komšić” uzrokovao je veliko nezadovoljstvo Hrvata u BiH te produbio njihovo nepovjerenje prema bh. institucijama.[28]

  4. Voditelj misije OESS-a u Bosni i Hercegovini Robert Barry
    2000. uveo je Izborni zakon kojim je omogućeno da izaslanike u Domu
    naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu
    predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama županija Federacije BiH.
    Time je postojanje Doma naroda kao zaštitnog mehanizma konstitutivnih
    naroda obesmisleno, jer o sastavu Doma Hrvata odlučuju i puno brojniji
    Bošnjaci i Srbi, koji tako kontroliraju tu instituciju.[30][31]
    Tako većinski bošnjačke županije mogu vrlo lako kontrolirati sastav
    hrvatskih zastupnika Doma naroda, a istovremeno kao najbrojniji narod
    FBiH popunjavaju i dvije trećine srpskih zastupnika u federalnom Domu
    naroda.[32]

    Barryjevi amandmani doveli su i do drugih apsurda. Bosansko-podrinjska županija Goražde, u kojoj živi svega 17 Hrvata, bira jednog izaslanika Hrvata u Dom naroda Parlamenta FBiH, dok primjerice Županija Posavska, u kojoj živi oko 40 tisuća Hrvata, bira isti broj izaslanika. Isto tako Tuzlanska, Sarajevska, Zeničko-dobojska i Unsko-sanska županija,
    gdje živi mali postotak Hrvata, biraju od jednog do dva izaslanika u
    federalnom Domu naroda, koji su izabrani od strane Bošnjaka u tim
    županijama.[33]
    Bošnjaci u FBiH bez problema mogu izabrati 6 od 17 hrvatskih izaslanika
    u Domu naroda, a kako je za potvrdu Vlade ili prolazak nekog zakona
    potrebna trećina glasova, time je otvoren put preglasavanju Hrvata. Čak i
    da neka hrvatska stranka ili koalicija dobije veliku većinu hrvatskih
    glasova u BiH, teoretski može imati samo 11 od 17 izaslanika u hrvatskom
    klubu Doma naroda, te ih opet preostala trećina može preglasati.[34]
    Nadalje, ako u županijskim skupštinama nekih dominantno bošnjačkih
    županija ne sjedi nijedan Hrvat, neki županijski zastupnici Bošnjaci
    izjasnili su se kao Hrvati, kako bi bili izabrani u Hrvatski klub Doma
    naroda i tako stekli priliku odlučivati o vitalnim hrvatskim nacionalnim
    interesima.[35]

    Petritschevi amandmani

    Paddy Ashdown, Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu 2002.-2006.

    Amandmanima tadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha na Ustav Federacije BiH 2002. godine, do tada federacija dvaju ravnopravnih partnera, Bošnjaka i Hrvata, postala je entitet u kojem Bošnjaci
    mogu preglasati Hrvate. Ovim odlukama i brojnim drugim manipulacijama i
    pritiscima, Hrvati su dovedeni u podređen i neravnopravan položaj u
    odnosu na Bošnjake u Federaciji Bosne i Hercegovine.

    ————-

    Vidjeti tablicu na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Majorizacija_Hrvata_u_Bosni_i_Hercegovini

  5. Vlada Platforme 2010.-2014.

    Zlatko Lagumdžija, čelnik SDP-a BiH, odbacio je izbornu volju Hrvata BiH i neustavno uspostavio vlast u FBiH 2010.-2014.

    Nakon izbora 2010. SDP BiH pod vodstvom Zlatka Lagumdžije
    je formirao Vladu FBiH uzevši za koalicijske partnere minorne hrvatske
    stranke HSP BiH te NSRZ umjesto glavnih hrvatskih političkih stranaka
    koje su dobile više od tri četvrtine povjerenja Hrvata na izborima.
    Premda je za potvrdu vlade potrebna najmanje trećina glasova 17-članog
    Doma Hrvata, SDP-ova koalicija je zadobila samo 5 glasova te je
    nastavila s formiranjem vlade. Nakon što je u ožujku 2011. središnje
    izborno povjerenstvo BiH proglasilo izbor Vlade te predsjednika i
    dopredsjednika FBiH nelegalnim te ih poništilo, Visoki predstavnik Valentin Inzko jednostavno je odluku SIP-a stavio izvan snage.[36]
    Time je omogućio većinski bošnjačkim strankama formiranje vlade u FBiH
    bez hrvatskih političkih predstavnika. Hrvati su održali prosvjede, dok
    su hrvatski političari odbili priznati nelegitimnu i nezakonitu vladu
    FBiH.[37] “5≠17÷3” postao je slogan prosvjeda bh. Hrvata.[38]

    Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Živko Budimir u tom mandatu dolazio je iz Hrvatske stranke prava BiH,
    koja je u Parlamentu imala dva zastupnika (od 98) te je na to mjesto
    bio izabran glasovima uglavnom bošnjačkih zastupnika SDP-a. Takav je
    izbor legaliziran nametnutim amandmanima Visokoga predstavnika na Ustav Federacije, još iz 2002., prema kojima kandidate više ne ističu pojedini narodi, nego svi zastupnici.[3]

Odgovori