Šime Letina: Moj odgovor gospodinu Vladi Glavašu

Poštovani,

Na Vašem portalu “Hrvatsko nebo” od 23. prosinca 2017. pročitao sam kritički osvrt gosp. Vlade Glavaša na jednu kratku i spornu tvrdnju iz moga teksta koji je objavljen u obliku razgovora u Hrvatskom Tjedniku, broj 688., na str. 38.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/12/23/vlado-glavas-gospodinu-letini-nisu-poznati-detalji-koliko-su-clanovi-hno-pomagali-i-radili-za-hrvatske-proljecare-medu-kojima-je-istaknuto-mjesto-imao-dr-franjo-tudman/

U svom osvrtu gosp.  Glavaš piše: “Gospodina Letinu dobro poznajem kao čestita čovjeka i uzornog domoljuba, a i život i rad njegove HRS. Ovog puta nije mi namjera analizirati sadržaj i kvalitetu razgovora (svatko ima pravo na svoj stav i zaključke) ali me je iznenadila njegova slijedeća misao; …”Odbio sam ponudu da pristupim organizaciji generala Maksa Luburića (Hrvatski narodni odpor) jer nije organizacija u smislu političke stranke (bez političkog programa). Zanimljivo je da su neki od tih bili najbučniji u javnim napadima na predsjednika Franju Tuđmana“…

Dvije gornje rečenice, na koje se gosp. Glavaš s pravom osvrće, ne izražavaju autentičnost moga orginalnog teksta, jer su u HT obe skraćene, a time i promijenjene.  U mom orginalnom tekstu druga rečenica ne slijedi prvu, jer između njih ima nekoliko rečenica iz kojih se vidi da se ova rečenica,  “Zanimljivo je da su neki od tih bili najbučniji u javnim napadima na predsjednika Franju Tuđmana”, ne odnosi na HNO i njegove članove.

Uvjeren sam također da uredništvo HT nije išlo za tim da ocrni Hrvatski narodni otpor i njegove nekadašnje članove, niti da unese nepovjerenje i razdor između dvojice bivših emigranata i političkih djelatnika, Vlade Glavaša i Šime Letine.  

Moj tekst, koji sam na molbu g. Marijačića napisao i poslao mu početkom srpnja, nije bio zamišljen kao razgovor, već kao prikaz moga emigrantskog i političkog djelovanja, no zbog duljine uredništvo ga je skratilo i objavilo u obliku razgovora. Uslijed skraćivanja, vjerojatno nepažnjom, su spojene dvije rečenice i kao takve postale su sporne, jer iz njih proizlazi da su pripadnici HNO bili najbučniji u optuživanju predsjednika Franje Tuđmana.  To nije bila moja namjera, a vjerujem, ni uredništva HT.

Iz moga orginalnog teksta čitatelj lako može zaključiti da se ta tvrdnja odnosi ponajviše na one koji su u emigraciji izvikivali, “glavno je država”, te da nam nisu potrebne političke stranke i programi, jer da će hrvatski narod u hrvatskoj državi brzo riješiti svoje probleme bez emigrantskih stranaka i programa. No kada se to nije ostvarilo, ti isti pojedinci su optuživali predsjednika Tuđmana i hrvatsku vladu.  

Budući da je HNO uvijek bio za samostalnu državu Hrvatsku i da je velik broj njegovih članova, uključujući i g. Vladu Glavaša, odmah aktivno stao uz dr. Franju Tuđmana i HDZ, bilo bi nelogično tvrditi da su članovi HNO bili najbučniji u javnim napadima na predsjednika Franju Tuđmana. Ispričavam se svima onima koji su iz dviju spornih rečenica pomislili da optužujem HNO i njegove nekadašnje članove.   

Prilažem odlomak iz moga orginalnoga teksta, pa neka čitatelji sami prosude:    

Boravak i rad u Clevelandu

Za vrijeme jednogodišnjeg boravka u Clevelandu došao sam u dodir s članovima i dužnosnicima raznih političkih, kulturnih i športskih organizacija koje su na lokalnoj razini djelovale u tom gradu. Predstavnici organizacija, a posebno političkih, nastojali su u svoje redove uključiti što više mladih i novodošlih Hrvata.  Ivan Džeba i Ante Pivac, koji su tada uz Rudolfa Erića i Stjepana Crničkog bili glavni stup u clevelandskom Otporu, lokalnoj organizaciji generala Maksa Luburića, saznavši da sam student, nudili su mi da se uključim u tu organizaciju. Uljudno sam odbio njihovu ponudu, a kao razlog naveo sam da ne poznam članove, a još manje program te organizacije. Ubrzo sam shvatio da Otpor zapravo i nije organizacija u smislu političke stranke, već skupina hrvatskih idealista i domoljuba, koji su se zalagali za ostvarenje hrvatske države, ali bez političkog programa. Na žalost Otpor nije bio jedina emigrantska organizacija bez programa i jasne političke vizije.  Politički rad većine tadašnjih hrvatskih političkih i javnih djelatnika, kako onih koji su službeno pripadali postojećim organizacijama, tako i onih koji su se nazivali nezavisnima, bio je utemeljen na domoljubnim uvjerenjima o uspostavi hrvatske države, ali bez jasne slike i programa, kakva bi ta buduća hrvatska država trebala biti. U pridobivanju pristaša, isticali su parolu “glavno je država”.  Zanimljivo je da su neki od tih emigrantskih promicatelja ideje “glavno je država”, devedesetih godina, u vrijeme Domovinskoga rata, bili najbučniji u javnim napadima na predsjednika Franju Tuđmana, predbacujući mu da novouspostavljena država, kojoj je on bio na čelu, nije demokratska, već diktatorska država.

U vrijeme boravka u Clevelandu i sam sam bio podlegao toj emigrantskoj i domoljubnoj euforiji, u kojoj je dominirala krilatica, “glavno je država” i zajedno sa petnaestak političkih istomišljenika osnovao novu organizaciju, pod imenom Hrvatski religiozni demokrati.  Imali smo dobre namjere i jasan cilj, ali nismo imali politički program. Jedne nedjelje u ljeto 1968., na hrvatskom pikniku, nas nekoliko prišli smo dr. Juraju Krnjeviću, predsjedniku Hrvatske seljačke stranke, koji je bio u krugu nekolicine svojih prijatelja i pristaša te stranke i predstavili mu se kao predstavnici organizacije Hrvatski religiozni demokrati.  Iako nam je bio poznat njegov antagonistički stav prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i nepovjerenje prema hrvatskim političkim organizacijama, očekivali smo da će nam dr. Krnjević, kao čovjek velikog i dugog političkog iskustva, dati dobar savjet za budući, politički i organizacijski rad. On nam je savjetovao nešto što nismo očekivali. “Dečki moji, ostavite se politike.  Završite školu, sveučilišni studij, nađite posao, osnujte obitelj, a nakon toga odlučite, hoćete li se baviti politikom.”  Iako mi taj odgovor danas izgleda vrlo praktičan i normalan, u to vrijeme bio je svima nama čudan i neprihvatljiv.  Bili smo iznenađeni da hrvatski političar s dugogodišnjim političkim iskustvom, hrvatske mladiće, koji su zbog politike otišli u emigraciju, odvraća od politike.  

—————————

Srdačno pozdravljam prijatelja Vladu Glavaša koji je u emigraciji, kao istaknuti politički djelatnik i član HNO, radio za oslobođenje i slobodu Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Šime Letina

Hrvatsko nebo