prof. M. Marušić – Pismo Slobodnoj Dalmaciji: Dr. Mirjana Nazor tvrdi da treba znati razmišljati da se shvati što je rod, a ja kažem da je rod tlapnja i prevara

Dr. Mirjana Nazor tvrdi da treba znati razmišljati da se shvati što je rod, a ja kažem da je rod tlapnja i prevara

U „Slobodnoj Dalmaciji“ od 30. listopada 2017. gđa dr. Mirjana Nazor me poimence kritizirala a, između ostaloga, je izjavila: „Za one koji imaju teškoća s razmišljanjem treba naglasiti da se u kontekstu (Istambulske) konvencije o rodnom identitetu govori u smislu društveno prikladnog i očekivanog ponašanja muškaraca i žena, što prečesto završava loše za žene“.

A ja tvrdim da nema potrebe, niti ju je ikad bilo, da se u opis muškaraca i žena uvede pojam roda. Evo zašto.
Rodna teorija (koju nam nameću Istambulska konvencija i gđa M. Nazor), prividno prihvaća da je žena spolno žena, a muškarac spolno muškarac, oboje zadani svojim genetskim ustrojem i svime što slijedi iz njega. (Poslije ćemo otkriti da je to samo privid, dakle laž.)

Tako žena postaje žena, a muškarac postaje muškarac. Oni se razlikuju. Svi znamo da se muškarac i žena jako razliku.
Pritom je muškarac fizički jači i mentalno agresivniji pa ženu sprječava u njezinoj slobodi (razvoju, napredovanju), a i čak nad njom provodi nasilje. To je prema dr. Nazor čest i loš završetak „društveno prikladnog i očekivanog ponašanja spolova“. To bi trebala spriječiti Istambulska konvencija u koju je podmetnut pojam roda.

Uzmemo li da je sve to „loše“ doista i istina, moramo se upitati zašto je onda ženu i muškarca trebalo preimenovati u „ženski rod“, odnosno u „muški rod“?

Možda zato da se kaže da je u svojemu rodu žena ugrožena? Pa to je bila i kad je bila samo žena, za to joj nije trebao rod. Muški rod ugrožava ženski? Pa to smo znali i dok još nije bio rod, nego samo muškarac.

Zar žena postaje „ženski rod“ onda kad je izložena nasilju? Pa nasilju je izložena upravo zato što je žena, a ne zato što je rod.
Zar žena postaje „ženski rod“ kad se drukčije oblači (nego muškarac), kad kupuje, šminka se i nosi cipele s visokim petama? Ne postaje, sve to je bila i kad je bila žena.

I tako dalje, sve do šala o plavušama ili muškarcima koji ne vide prašinu, loču pivo i urlaju na nogometnim utakmicama.

Kad se „zna razmišljati“, vidi se da uvođenje pojma roda uz već postojeći pojam spola uopće ne služi ni definiranju niti razlikovanju muškaraca i žena.

Pojam roda je uveden da bi se NEGIRALA zadanost spola. To je jedna apsurdna ideja, jer se zadanost spola ne može negirati: žena ima dva kromosoma X, a muškarac ima (u tom kromosomskom paru) kromosome X i Y. Dakle, i muškarac i žena imaju neke gene koje onaj drugi spol nema. I tako na kraju budu različiti, kako se zna otkad je svijeta i vijeka.

Rodna teorija NEGIRA spol, inače uz pojam spola ne bi uvodila pojam roda. Apsurdnost ideje roda potječe od rečenice nesretne Simone de Beauvoir koja kaže: „Žena se ne stvara rođenjem, nego odgojem“.

To nije istina, nego laž, gorčina žene koja je bila nesretna jer je žena, iako kao takva nije bila ni ograničavana u svojoj slobodi, niti je bila izložena muškom nasilju. Bila je samo ogorčena nenadarena filozofkinja. Njezinu su rečenicu žene slične njoj pretvorile u dogmu, jer je nisu mogle pretvoriti u znanost. A ta dogma vodi u tvrdnju da i osoba rođena kao muškarac može postati žena pod uvjetom da ju se odgaja kao ženu. Takav pokus na dvama muškim blizancima izveo je američki doktor Money, a rezultat je bio da su se oba blizanca ubila. Upravo je Money osobno izmislio pojam roda, objašnjavajući rezultate svojega pokusa, koje je dokazano krivotvorio. Do danas je priča o izumitelju pojma „rod“ i njegovu zločinu nad dvojicom nesretnih dječaka zataškana.

Budući da nema nikakva uporišta u znanosti, rodna agresija se služi samo agresijom. I lažima. Na primjer, dr. Nazor je čitateljima „Slobodne“ zatajila da rodna teorija tvrdi:

– da je spol među ljudima kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga,

– da postoji 76 rodova,

– da postoji „rodni identitet“ dakle jasan osjećaj vlastitoga spola, ali koji se može promijeniti pa se naziva rodom,

– ali da ni taj „rodni identitet“ ne znači ništa, jer postoji „rodni izražaj“, dakle osoba može imati jedan rodni identitet a drugi spolni izražaj i

– da spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, jer se ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.

Smatram da je dr. Nazor dužna čitateljima „Slobodne“ odgovoriti jesam li naveo točne podatke o rodnoj teoriji i kako ona na te podatke odgovara.

Matko Marušić
Slobodna Dalmacija, 13. studenoga 2017., str. 12.

Hrvatsko nebo