“HAJDUČKE VRLETI” U Rakitnu najbolje lažu, na Blidinju se najbolje zabavljaju

Nedjeljko Bilkić je još živ. Da li je ikad bio u Vrletima? Morao bi ako nije… Ovo je živa verzija njegove pjesme “Krčma u planini”. I to svake noći, već skoro 20 godina!

Marko Ćesić i Frano Penava iz Posušja su svojim FAP-om punim žireva krenuli na put oko svijeta. Kod Jablanice im se slomio volan. Pomoć im je ponudio fratar koji je tražio da mu zauzvrat iscijepaju 75 metara drva za zimu. Kada su iscijepali drva, umjesto volana su dobili ključ 13 koji su nabili na volan i tako nastavili put do Zenice… Put oko svijeta završili su taman pred početak 15. „Natjecanje poštenih ljudi u laganju“ U Hajdučkim vrletima na Blidinju.

Marko i Frano su osvojili drugo mjesto što je dobar plasman jer se radi o lažovima debitantima. Prvo mjesto osvojio je mnogo iskusniji Marinko Šarić iz Rakitna kod Posušja, kojem je Blidinje praktično domaći teren.

Vrleti opjevane 25 godina prije nastanka

Bilo je tu večer u Hajdučkim vrletima još niz priča, za koje se natjecatelji kunu da su istinite. A lažu.

Iako je natjecanje otvoreno svima, standardno se prijavi desetak natjecatelja. Naravno, dominiraju Hercegovci. Ubaci se i pokoji Dalmatinac, ali Hajdučke vrleti su prije svega stjecište Hercegovaca od Čapljine do Tomislavgrada. I među njima dominiraju Rakićaci.

Kada se radnja odigrava na planinama, onda je slavenska mitologija posebno bujna. Zato Hajdučke vrleti djeluju kao da su izašle iz nekog narodnog predanja. Kao da su u restopranu Hajdučkih vrleti bili pisci bajki, romana, mitova… kao da je u njima danima pio i jeo Nedeljko Bilkić, nakon čega je mamuran napisao pjesmu „Krčma u planini“.

Mnogo je ljudi uočilo ovu fascinantnu paralelu. Isto je primjetila i mlada vlasnica Mara. Da, dobro ste pročitali: Vlasnica Hajdučkih vrleti je lijepa Mara, kći staroga krčmara!

A naš poznati Bugojanac Bilkić pjesmu „Krčma u planini“ napisao je daleke 1974. godine, skoro 25 godina prije nego što je Vinko Vukoja podigao svoju velelijepu Krčmu u planini. Vinko je danas pokojni, pa ne znamo je li Bilkićev ranjeni hajduk inspiracija za Hajdučke vrleti i Hajdučku republiku, kojoj je svojevremeno gazda Vukoja dao suverenitet.

Vinkova kćerka Marija rodila se 1992. i nakon nesretne pogibije Vinka Vukoje 2009., preuzima Hajdučke vrleti. S nepunih 18 godina starosti!

S Vrletima je Marija preuzela i vođenje „Noći lažova“, noći kada uvijek kreativni, i dramitizaciji skloni Hercegovci dobiju mogućnost nešto sočno slagati, zabaviti narod i malo se proslaviti.

Ugođaj Blidinja

Vratimo se Bilkićevoj viziji koja proročanski opisuje ovo čudesno Blidinjsko utočište. Hajdučke vrleti su zdanje na četiri kata koje dominira gotovo cijelim Dugim poljem – a koje nije maleno. Dapače. Blidinjska visoravan je neobično velika s obzirom na visinu na kojoj se nalazi.

I zbog činjenice da je oko Hajdučkih vrleti ogroman pašnjak a iznad Vrleti planinski vrhovi Čvrsnice i Vrana, stječe se mističan ugođaj kakvog su nam pokušali opjevati narodni pjesnici i predavači.

Ipak, ugođaj je potpun tek ulaskom u Vrleti. Sredinom dominira kamin, oko kamina poredani stolovi od stoljetne hrastovine. U kutu je živa muzika, za svakim stolom po nekoliko lažova… samo će se rijetki usuditi izaći pred publiku, a ostali će se zadovoljiti laganjem žene. Svoje ili tuđe.

No, što je krčma bez hrane.

Probao sam nekoliko jela, ali ilustrirat ću samo jednim – ramstek na Vrletima je najbolji koji sam u životu jeo. A valjda sam pojeo po jedan ramstek u svakoj općini u BiH.

U Vrletima se jede, pije, smije, priča, laže, pjeva… možda i dvije stotine gostiju je unutra. Poslužuje ih oko 20 mladih konobarica i konobara.. Glavna je naravno Mara, kći krčmara. Organizira gdje će lažovi nastupati, priprema žiri…

Nedjeljko Bilkić je još živ. Da li je ikad bio u Vrletima? Morao bi ako nije… Ovo je živa verzija njegove pjesme. I to svake noći, već skoro 20 godina!

Uvijek ima netko, barem Dalmatinci

Hajdučke Vrleti nisu vikend odredište. Uvijek je tu netko. Od jutra do mraka. Radnim danom uglavnom dominiraju Rakitnjani i Posušaci, ali Blidinje su već tako ozbiljna destinacija da nema dana kada ne „svrne“ po neki autobus. Ako ništa s Dalmatincima.

Po Blidinju se manje-više planski grade i vikendice, najviše oko Ski centra.

Sa svojim domaćinom, mladim Tomislavom Zelenikom, također ugostiteljom, uzgajivačem sira, i jednim od voditelja (uz naravno Mariju Vukoju) udruge „Visit Blidinje“ obilazimo Park prirode.

Toliko je toga za ispričati i vidjeti. Krećemo od jezera, koje je lijepo samo po sebi. Prolazimo pored različitih povijesnih ostataka. Jasno je da su Blidinje bile naseljene i važne stoljećima. Tu su i nezaobilazni stećci, ostaci srednjovjekovne bazilike…

Odlazimo na Masnu Luku u Crkvu svetog Ilije. Monomentalno zdanje napravljeno s ukusom. Sve djelo slavnog fra Petra Krasića koji je 1981. imao viziju Crkve sv. Ilije kakva je danas.

Još jedno vizionarastvo s Blidinja.

A ima ih mnogo.

Ljepota i problemi

Jedini problem Blidinju predstavlja, nećete vjerovati – političko uređenje Bosne i Hercegovine!!!

Nije laž – Blidinje je podijeljeno između pet općina i tri županije! Takav kuršlus onemogućava bilo kakav sistematski plan razvoja Blidinja. Inicijativa je mnogo, ali dok se obiđu sve općine i županije, izgubi se energija.

A danas na Blidinju živi 23 stanovnika. I da su svih 23 hajduci, ne bi mogli „protiv“ ovakve države.

Marija Vukoja vodi Hajdučke Vrleti. Bavi se s još stotinu poslova pored toga, a sve vezano za Blidinje. Tu je i Zelenika. Tu su i ljudi iz Ski centra. Svi oni imaju ideje i inicijativu. Ali onda dođe zakonska regulativa koja svemu kaže ne…

Ono što se uspjelo jeste spriječiti masovnu nelegalnu gradnju, koja bi uništila Blidinje onako kako je uništena Bjelašnica, Vlašić, Rostovo. Drugi uspjeh je proglašenje Parka prirode koji (najvećim dijelom) onemogućuje krivolov.

Treći uspjeh je odlična cesta koja povezuje Posušje i Blidinje, a „goni“ sve do općine Jablanica i sela Sovići.

Laži i istine

A sad, nakon svih ovih istina, ide i pobjednička laž. Aktualna i danas.

Kaže Marinko Šarić da je tamo neke 1962. živio u selu iz kojeg su svi muškarci otišli na privremeni rad u Njemačku. Njega, koji je ostao, zamolili da bude na usluzi njihovim ženama ako im šta zatreba. Marinko, teška srca, pristane „održavati“ trinaest žena. I jednu babu…

Koga zanimaju detalji, nek potraži Marinka (laže da je toliko star) u Hajdučkim vrletima. Možda čuje poneku istinu zašto je ljepše živjeti u Hercegovini nego u Njemačkoj.

Dnevnik.ba/ http://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo