Zorica Vuković : Nacionalne televizije

Vrijeme:9 min, 10 sec

 

 

 

 

Prolaziš pored tornja Agrokor i vidiš: novinari s kamerama satima vrebaju. I onda nekim čudom pade mi pogled na novinare s kamerom kod suda, na raskrižju Selske i Ilice,  i pomislim: „Kome se sudi?“  Na vijestima se čuje da su došli istražitelji u Kulmerove dvore. Zar već? Tko bi rekao!? A tamo, kako nas obavijestiše, već bijahu novinari RTL-a, Jutarnjeg i N1. Tko bi rekao!? Kako su pametni i vidoviti!

I tako uplovismo u novinarsku profesiju i službu tzv. nacionalnih televizija.

Koje su to televizije i što znači nacionalno. Koje nacije? Možda hrvatske nacije, ako je ovo država Hrvata?  No to se prema „nacionalnim“ televizijama ne bi baš moglo reći.

RTL je počela emitiranje 2004. godine i jedan od prvih priloga je dolazak ka obitelji čija su djeca i unuci (kompletna obitelj) poginuli u saobraćajnoj nesreći. Osim upaljene svijeće na balkonu, „hijene“ nisu pronašle nikoga.

Ostadoh zgrožena.

Kako je moguće da oni s kamerama i mikrofonima dolaze ljudima u tako teškom trenutku. Znaju li uopće za pijetet? Ne znaju, naravno.

I onda nastavljaju  pranje mozga „nacionalnim“ programom kao što je „Žikina dinastija“, „Tesna koža“,  „Valter brani…“ (koga ono?)  i da ne nabrajam. Vrhunac svega je „genijalni“ Šprajc, miljenik „šaraf udruge“ i Severine, promotor KOS-ovih i UDBA-inih uradaka.  

I kad god treba nekoga pljucnuti evo njih: kamera, mikrofon i „hijena“; „samo zabava“.

Je li to nacionalni program?

Nova tv je imala kvalitetan dnevnik dok je urednica bila Iva Gačić. Onda se Iva „zamjerila krupnom kapitalu“(?) i „dobila nogu“.

I tako Nova tv, baulja od ludog ka zbunjenom, pa onda do Bage i  srcedrapateljskih turskih sapunica i do Marine Tomčić i Maje Šuput… u zaglupljujućoj emisiji  koja bira nekakve talente s voditeljima iz  pivovare.

U predstavljanju brijunske predstave plavokosa spikerica Nove tv spominje „boksera“. Prava nacionalna televizija!

Tu i tamo se javi neki biser, najčešće u Ivani Petrović i njenom lucidnom detektiranju gluposti.

Rijetko se može naći nešto na lokalnim televizijama kamo  katastrofa stiže u noćnim satima kad se „motorizirane metle“ spuste u studija.

O N1 ne bih. Nikad ih nisam ni pogledala. Zlo mi je od njihove ideje!

Ono što najviše boli je HRT. To bi trebala biti nacionalna tv kuća. No ona voli da je zovu i javna. Pitam se zašto?

Što je nacionalno i što znači nacija?

Na Wikipediji kažu: „Nacija označava skupinu ljudi koji dijele, ili smatraju da dijele, zajednički identitet odnosno nacionalnu svijest koja se temelji na određenim zajedničkim elementima kao što su jezik, vjeroispovijed, kultura, povijest i zajedničko podrijetlo.

Nacija ima – zajednički teritorij, tlo, zemlju kao kolijevku života i garanciju opstojnosti, svoj jezik, nacionalne ustanove (obitelj, tradicionalne, običajne ustanove, tipično etničke, kulturne ustanove i državu sa sustavom političkih institucija i tijela) običaje i prava koji nisu ništa drugo do prava ljudskih osoba koje poštuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijeđa. Unatoč svemu, nacija nije društvo i ne prekoračuje prag političkoga reda odnosno nacionalne države. U nekim jezicima izraz nacija može biti sinonim za državu.“

U Hrvatskom leksikonu piše: „Nacija (lat.: rod, pleme, narod), etnička, politička, kulturna i ekonomska zajednica ljudi, ustaljena na zajedničkom području, sa zajedničkim jezikom, zajedničkom prošlošću, tradicijama i običajima. Od nacionalnih pokreta 19. st. te od stvaranja nacionalnih država, u mnogim europskim jezicima nacija se izjednačuje s državom, a često i s narodom.“

Prema popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj ima 90,4 % Hrvata. To bi značilo da se HRT, kao jedina nacionalna televizija, koju plaćamo, treba pozabaviti programom, koji je u 90 % svoje produkcije namijenjen hrvatskoj naciji. No je li to tako?

Nova jesenska shema je sve, samo ne to.

Neke srijede, htjedoh pogledati jednu dosta dobru emisiju, koja se snima u suradnji s antropologom dr. sc. Mariom Šlausom i njegovim timom, kad ono pljucka po Hrvatskoj preminuli „povjesničar“. Hvala inženjerima na daljinskom. I hvala Bogu na Laudato tv.

Što se to nacionalno može vidjeti na HRT?

Kažu na HRT da su ljeti najgledanije  emisije Hrvatske radiotelevizije bili sportski, informativni i religijski sadržaji.

E, kad smo kod religijskih sadržaja, onda su to vjerojatno svete mise koje mnogi ljudi prate, posebno one na nacionalnoj razini. I meni je to važno: biti uz svoj narod u važnim trenutcima.

No urednička ekipa prekida prijenose svetih misa prije završetka iz Ludbrega 3. rujna na blagdan Krvi Kristove, iz moje rodne Požege 24. rujna na dvadesetu obljetnicu utemeljenja biskupije i iz Marije Bistrice 1. listopada  kad su hodočasnici bili hrvatski vojnici, branitelji, policija… Tri prekida važnih svetih misa, prije završnog blagoslova, da bi nas „kljukali“ reklamama farmaceutskih tvrtka (afrička šljiva), nije slučajno.  Što je na to rekao Mario Raguž, urednik religijskog programa HRT u Odjelu Kultura, umjetnost i religija, glavnom uredniku, ne znam.

Da je ljudima stalo do važnih događaja u Hrvatskoj pokazuje najveća gledanost, a to je: prijenos mise iz Knina na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji je pratilo 306.480 gledatelja ili 7,5% općega stanovništva (AMR) te prijenos Sinjske alke 6. kolovoza, koji je pratilo 319.746 gledatelja ili 8% općega stanovništva (AMR).

Ipak oni i dalje tamburaju po nekakvim kvizovima, filmovima s milijun mrtvih, a i oni su se, poput RTL, počeli pretvarati u „crnu kroniku“. Stalno se izmjenjuju neki izvjestitelji, i kako bi rekla moja strina, „ima ih k`o kusih pasa“ (prevedeno: mnogo).

Povodom izvještaja o uhićenjima „agrokorovaca“, HRT gotovo dvadeset minuta, u centralnom dnevniku, šalje slike o Todoriću i HDZ-ovcima, pušta komentare stručnjaka za auto-radije i stručnjaka za  Las Vegas (valjda kockara). Nije ni čudo ako se zna tko sudjeluje u kreiranju tih vijesti: među inima tu su reporterke Sever i Munižaba.

No, podsjetimo se: u ljubitelje Ivice Todorića, u boljim vremenima, uključeni su  i  SDP-ovci i  IDS-ovci…

 

Povodom Agrokorove kupnje slovenskog Mercatora, Gordan Maras je kazao: „To je velik uspjeh hrvatskog gospodarstva, ali prvenstveno Agrokora. Čestitam i Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je postigao velik poduzetnički uspjeh, proširio svoju kompaniju na regionalno tržište te stvorio regionalnog lidera u maloprodaji.“

Već je gotovo antologijska izjava nekadašnjeg SDP-ova ministra Branka Grčića, koji je rekao: „Kada Agrokor kihne, prehladi se cijela ekonomija“, napomenuvši da se ne bi smjelo širiti loše vijesti o toj kompaniji.

Ništa se ne treba čuditi kad je u pitanju HRT. Koliko je tamo ljudi zaposleno? Koliko novinara? Urednika? Raznih tehničara? Uhljeba?

Tako je u srpnju 2017. smijenjen Nadzorni odbor HRT. Anja Šovagović Despot, predsjednica NO, među ostalim, piše Jandrokoviću, predsjedniku Hrvatskog sabora.

„Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani saborski zastupnici,

dakako da je pravo saborske većine razriješiti NO HRT-a u skladu sa svim političkim razlozima koje ta većina zastupa. Nije, međutim, uobičajeno da Saborski odbor za medije, na očitovanje o razlozima razrješenja, nije pozvao Nadzorni odbor HRT-a. Još je apsurdnije kako NO nije pozvan braniti izvješće NO HRT-a za 2016. godinu koje je i podiglo buru u javnosti, a isti je dan, nakon sjednice NO HRT-a na kojoj je jednoglasno izglasano, objavljeno na službenim web stranicama Sabora RH.“

Reakcije nije bilo.

A tek Programsko vijeće!? Njega čine: Neda Ritz (ukinula bi adventske vjenčiće na HRT-u), Ivica Maštruko (ukinuo bi prijenos sv. mise na blagdan Velike Gospe), Aleksandar Milošević (Srpsko narodno vijeće), Zdravko Kedžo, Nikola Baketa, Vlaho Bogišić, Ivica Lučić, Robert Markt, Zorislav Lukić, Maja Sever i Dean Šoša (na HRT od 2000.)

Većina se ovih ljudi „iskazala“ svojim nacionalnim djelovanjem. Ne stavljam navodnike jer oni brane svoje nacionalne osjećaje, ma kakvi oni bili.

 

 

Novi članovi, njih 5,  izabrano je u veljači 2017. u Saboru, tajnim glasovanjem.  Najviše je dobio Nikola Baketa vođa 1. Jokićeve obrazovne revolucije. Za njega je glasovalo 112 sabornika. „Čestitke“  glasačima.

Dečko rođen u Vukovaru, skrasio se od četnika u Kumrovcu (kao i Ivana Bodružić) gdje je naletio na subbse (soroševske nevladine udruge) i eto njega…

Napominjem da je za Željku Markić,  koja se isto kandidirala, glasovalo tek 17 cijenjenih zastupnika. Baš me zanima kojih? Svaka čast!

Kako HRT bira goste za svoje emisije?

Ma što se dogodilo, i koji povod bio, mora biti bar jedan „stubbs“. Povodom predaje 168 561 potpisa peticije za život,  te za odbacivanje Istanbulske konvencije,  predstavnici građanske inicijative ProLife.hr i Zaklade Vigilare, 13. 10., u emisiju Tema dana pozvana je i protivnica svega živoga, (koja ne mijenja svoju majicu; bijeli pravokutnik) i koja svojim gestama (bijela elipsa) pokušava obraniti neobranjivo: nasilnu  smrt nerođenih kao neko pravo. Čak se i njeno tijelo buni protiv njene ludosti.

Zašto je i ona pozvana u tu emisiju?

 

 

Komentar s facebooka:

„Pogledao sam ovo sučeljavanje i razgovor. Sugerirao bih svakom dobronamjernom čovjeku da to ponovno pogleda.

Ako mogu iznijeti svoj subjektivni sud, osobe koja cijeli život radi s ljudima i za ljude, gledao sam razgovor razuma, realnosti i dobrih namjera koji je prezentirala gospođa Foretić, i s druge strane agresivnu, nervoznu, pomalo čudnu osobu Marinu Škrabalo.


Taj razgovor i debata bio je oličenje naše svakodnevice.

S jedne strane razumna, dobronamjerna i kulturna osoba,  a s druge strane nevjerojatno agresivna, nelogična i dosta čudna osoba,  koja na bezobrazan način želi progurati nešto sto neki traže pod svaku cijenu.

Usput, voditeljica,  to jest moderatorica debate, kao i mnogi njezini kolege na HRT do sada, bila je daleko od profesionalnog nivoa potrebnog za vođenje ovakve debate.“

I na kraju, ne smatraju ovi tipovi s „nacionalnih“ televizija svoj program nacionalnim (hrvatskim), nego pod tim smatraju „pokrivenost signalom cijelog hrvatskog teritorija“. Živjela gledanost!

No da time zaglupljuju ljude, vidi se i po gledanosti „totalno prolupanih“ emisija, prema izvještaju Vijeća za elektronske medije kao što je Super talent.

A da HRT-u nije toliko do gledanosti, jer lova, pod prijetnjom ovrhe, ionako stiže, vidi se uvođenjem Čeljuske (od kud ona?)  i njenog „puknutog filma“, te ostanak Ace leskovačkog u udarnom terminu. Tu nema mjesta za Tihomira Dujmovića. Možda zbog knjige u kojoj govori o komunistima i „njihovoj borbi za ljudska prava“ (u prilogu).

 

 

Moramo li plaćati tu i takvu televiziju, kad nam novo vrijeme  pruža i nove mogućnosti?  

Što kažu stručnjaci za prava potrošača na ovu pljačku iz socijalizma? Borzanica   i Hrvatska udruga za prava potrošača? Ništa.

Da su mediji manipulatori, shvatili su ljudi davno. Tako franjevci 1938. u časopisu „Kršćanska obitelj“, upozoravaju puk:

 

„Danas štampa cijelim svijetom drma;

Najviša je ona velesila;

U čijim su rukama novine,

U toga je pravda i batine…

 

…Ne smi`  više biti nepismeni`

Hrvatica nije pravog soja

Koja sitna ne nauči slova

Bez prosvjete slobode nam nema

 

Zadnji čas je ustanite sela!

Otkidajte za knjigu od usta!

Knjiga će nam oplemenit čuvstvi.

Dobra knjiga najbolja je druga.“

 

Nažalost, umjesto dobre knjige, televizija  hrani ljude najčešće beznačajnim događajima, onima koji nemaju veze s našim životima: razne Severine i druge „jadne“ žene, kako je obučena mačka Keti Džo (ovo sam izmislila)  i druge gluposti.

A u slučaju Agrokora gdje su bili do sada tzv. istraživački novinari?

I dok se ljudi „hrane“ ovakvim tv programima, shvaćaju li koliko otrova gutaju?

Usput; idem gledati Moja Hrvatska od Nade Prkačin na Laudato tv. To je stvarno nacionalna televizija! No, nju financiraju  donacijama njeni  gledatelji.

 

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo 

 

 

One thought on “Zorica Vuković : Nacionalne televizije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)