Mons. Vlado Košić, biskup sisački : Homilija na svetkovinu sv. Mihovila Šibenska katedrala, 29. rujna 2017.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na svetkovinu sv. Mihovila

Šibenska katedrala, 29. rujna 2017.

Dragi Biskupe šibenski Tomislave, dragi biskupe šibenski u miru Ante, cijenjeni predstavnici Grada Šibenika, županije Šibensko-kninske, predstavnici HV i Hr. policije, dragi svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo vjernici!

Dopustite mi da vam najprije čestitam dan zaštitnika Šibenske biskupije i grada Šibenika, svetkovinu svetoga Mihovila arkanđela!

Čuli smo Riječ Božju. Knjiga proroka Daniela (Dn 7,9-10.13.14) govori o Sinu čovječjemu tj. Kristu Gospodinu kao onome koji je od samog Boga Oca dobio svu moć, jer:

Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo,

da mu služe svi narodi, plemena i jezici.

Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći,

kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.

Riječ je o duhovnoj vlasti kojoj se nitko ne može oduprijeti i koja nikada neće proći, premda se mnoge sile bore protiv Krista. Ipak on je kralj koji pobjeđuje. Njegov je predstavnik, vojskovođa upravo sveti Mihovil arkanđeo, o kojem Otkrivenje (Otk 12,7-12a) kaže:

Nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli

zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,

ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.

Zbačen je Zmaj veliki, stara zmija — imenom Đavao, Sotona,

zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju,

a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

Sveti Mihovil pobjednik je Božji, on je pobijedio đavla i slomio njegovu moć. Moć đavla je u optužbama i sijanju zla u srca ljudi, u neprestanom podmetanju i širenju dezinformacija u svijetu. Danas se Sotona kamuflirao u mnogim, i to najutjecajnijim medijima, koje u RH ne možemo zvati našima jer su protuhrvatski, budući da ne šire istinu o hrvatskoj povijesti niti dopuštaju da se pročisti hrvatska sadašnjost. Kao da je sveti Ivan ove riječi za njih napisao: „zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim“. Doista koliko samo neistina, poluistina, filtriranih i zaustavljenih vijesti, izabranih gostiju i govornika koji ne žele mir, nego neprestano – dan i noć – optužuju svoju braću za izmišljene zločine, za neistinite stvari i djela. Dok naprotiv oni koji dobro žele svojoj braći, koji šire mir, stvaraju pozitivno ozračje i otvaraju oči duhovno slijepima te naviještaju radosnu Kristovu vijest, nemaju mjesta u takvim medijima. Znamo, s jedne strane je najvažniji pokretač zarada – važniji od istine i dobra, a s druge strane – ideološke zablude koje se nisu pročistile do dana današnjega.

I kako u takvim okolnostima pobijediti, kako nadvladati laž i tolike zamke zloga? Odgovor nam daje sv. Ivan u Otkrivenju: „Ali oni pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva: nisu ljubili života svoga — sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici!«

Kao da u ovim riječima čujemo najavu kanonizacije našeg svetog blaženika Alojzija Stepinca. Pobijedit će istina, njegov uzoran lik koji ne mogu ocrniti nikakve optužbe jer nisu utemeljene na činjenicama nego na lažima i mitovima. Pobjeda je Božja i onih koji su njegovi!

Sveti je Mihovil Božji anđeo koji od davnina štiti ovaj grad i drevnu Šibensku biskupiju, kao nebeski vojskovođa koji brani Božji narod od đavla, njegovih napasti i svih zala. Možda nam se čini da je to predaja koja govori samo o prošlim vremenima i da je danas on manje potreban jer smo, oboružani mnogim pomagalima i tehničkim dostignućima, sami sposobni nalaziti pravi put i braniti se od svega što je štetno i zlo. Ipak, mogli bismo reći da je baš danas njegova zaštita potrebnija nego ikad jer moderni čovjek sve više gubi kompas te, premda ima veće tehničke mogućnosti, ima smanjeno rasuđivanje savjesti i raspoznavanje dobra i zla. Zato se i te kako i mi danas, poput svetog pape Lava XIII. molimo:

Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.

A koji se to i danas boj bije, kakve nam to napasti i zasjede i danas đavao stavlja na naš kako osobni, tako i obiteljski i narodni put?

1.Domovinski rat, koji je trajao od 1991.-1995. godine, a koji je bio pravedna obrana od srpske agresije, još nije završen. On se i dalje vodi, premda drugim sredstvima, podmetanjima i iskrivljavanjem istine. Potrebno je to prozreti i nastaviti se boriti za istinu i potpunu slobodu našega naroda i domovine. Kako? – Ne smije se dopustiti gaženje žrtve hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote i zdravlje za našu domovinu, kako Hrvatsku tako i BIH! Treba već jednom donijeti pravedan zakon koji će ih štititi. A pitamo se, zašto se vrijeđa poginule kada se njihove spomen-ploče miču, kao da su oni ginuli za neke druge vrijednosti negoli za svoj dom? – Treba ustrajati također u zahtjevu lustracije, da se udalje iz javnih službi svi pripadnici bivšeg komunističkog režima koji su mučili naše ljude, progonili ih i ubijali – što bi rekao biskup Živković, koji su okrvavili ruke. – Nadalje, potrebno je objelodaniti potpunu istinu o svim događajima i motivima svih koji su stvarali dobro i borili se protiv zla. Zato moramo zahtijevati da se otvore svi arhivi koji čuvaju istinu iz prošlosti. Toga se ne treba bojati! – „Neka prođe vrijeme izdajica, krivokletnika i zavodnika naroda moga“, kako istinito pjeva i moli biskup u miru Ante (Thompson, Maranatha). Na žalost još smo premreženi mnogim takvim prodanim dušama kojima nije na prvom mjestu dobro naroda nego se bore samo za sebe i svoje pa su za to spremni prodati i sudbinu domovine i naroda. – Sve su to, braćo i sestre, razlozi da se danas utječemo svetom Mihovilu arkanđelu, da nas brani i da se oslobodimo već jednom zlih, dapače đavolskih utjecaja.

2,Kada razmišljamo o interesima našega naroda i o njegovoj budućnosti, tada prvenstveno očekujemo da na njegovom čelu budu ljudi jaka i razumna duha, koji će se moći oduprijeti svim zamkama modernih zala koja nam se žele nametnuti. Ali i svi misleći ljudi trebaju dati doprinos toj borbi protiv zla, i na prvom mjestu mi, vjernici. – Jedna od zamki koja nam se u zadnje vrijeme nameće je i tzv. Istambulska konvencija, koja pod krinkom borbe za prava žena podvaljuje zabludu rodne ideologije koja želi ukinuti Bogom dan naravni zakon i razlike između muškaraca i žena. U tom se smislu traži hrabrost toj podvali jasno reći: „Ne!“ Radi se naime o iskrivljenom poimanju čovjeka, a onda o odgoju djece i mladih koji imaju pravo na ispravno shvaćanje sebe i drugih. O tome se i vodi borba, naime, zavesti mlade da bi se stvorio tzv. novi poredak, a to znači društvo bez Boga i bez moralnih vrijednosti. Kardinal Sarah u svojoj knjizi „Bog ili ništa“ iznosi mišljenje da je đavao kao svoj posljednji boj zametnuo borbu protiv obitelji: on želi razoriti obitelj jer tako misli uništiti čovjeka. Sa svetim Mihaelom i mi moramo stupiti u boj protiv tih krivih utjecaja koji pogubno djeluju na čovjeka. – Vratio sam se upravo iz Fatime kamo je prošli vikend samo iz Poljske došlo 24 grupa vjernika. Pa kad se mi želimo uspoređivati s ostalim zemljama Europe, zar nije najnormalnije da Hrvatska kao zemlja s najvećim brojem katolika slijedi primjer zemlje kao što su Poljska? Ne razumijem kada to nekome smeta pa nas pošto-poto gura u društvo onih zemalja koje su se, na žalost najviše raskršćanile jer su npr. uvele i već odavno legalizirale istospolne zajednice kao zajednice jednake zakonitom braku, dozvolile pobačaj i eutanaziju, legalizirale droge i primile velik broj nekršćanskih imigranata koji su većinom neintegrirani i nasilni prema domaćem stanovništvu i našoj, kršćanskoj kulturi. Što mi želimo slijediti, koji primjer – trebamo se i mi zapitati. A kriterij neka nam bude razlikovanje dobra i zla, naša kršćanska tradicija i naša povijest u kojoj smo bili i od samih papa zbog krvarenja za kršćansku vjeru proglašeni „Predziđem kršćanstva“.

3.Isus u današnjem Evanđelju (Iv 1, 47-51) svojem apostolu Natanaelu tj. Bartolu – nakon što je on ispovjedio vjeru da je Isus „Sin Božji i kralj Izraelov“ – obećava: „gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“, što znači samog Boga u njegovoj ljepoti i veličini. Upravo su to anđeli – slika Božje ljepote. No, da bismo i mi bili obdareni gledanjem Božje ljepote, potrebno je da i mi budemo „istiniti Izraelci“, tj. „ljudi u kojima nema prijevare“. Biti istiniti, iskren i bez prijevare znači hrabro zastupati istinu, bez skrivenih namjera braniti pravdu i neprijetvorno se boriti za čovjeka. To je i nama potrebno i za to molimo zagovor svetog Mihaela.

Mihovil je Božji borac i pobjednik, naš branitelj i zaštitnik. Utecimo se danas njemu i njegovoj zaštiti, da nas brani i vodi u Božje pobjede. Te su borbe i danas, kad nema formalnog rata, potrebne i mi smo pozvani uključiti se svojim doprinosom u njih da bismo bili dionici i njegove tj. Božje pobjede.

Nekad se govorilo da po svetoj Potvrdi mladić odnosno djevojka postaje „vojnik Kristov“. Naime, u životu mladosti i zrelosti – kad se napušta djetinjstvo – potrebno je neprestano se boriti za ono što je dobro i bez straha ispovijedati svoju vjeru u Krista. Za to je potrebna snaga Duha Svetoga. To se često danas zaboravlja, taj dar svete Potvrde, kojim se postaje sposoban za bitke i pobjede u ime Kristovo. A to nam je danas, osobito u hrvatskoj javnosti, i te kako potrebno. Molimo zato svetog borca i pobjednika arkanđela Mihovila da nas oboruža snagom Duha Svetoga da i mi budemo s njim pobjednici protiv đavla i svakoga zla. Amen.

Hrvatsko nebo