Zagrebački računalni savez : Kako je nastajao zagrebački programerski bum

  Željeli su na mjerljiv način doprinositi obiteljima i školama, a zatim su se u nepunih deset godina radovali napretku od nezapaženih rezultata do apsolutne dominacije

Krajem devedesetih Grad Zagred nije postojao na karti pobjednika državnih natjecanja u informatici, a broj učenika zainteresiranih za programiranje bio je malen. Nova ekipa u Zagrebačkom računalnom savezu odlučila je to promijeniti od ljeta 99′.

– Rezultati Grada Zagreba na državnim natjecanjima bili su u potpunom neskladu s društveno gospodarskim potencijalom grada, a broj zainteresiranih učenika za ovo prekrasno područje bio je ispod svake razine, sjeća se tih vremena tajnik saveza Zdravko Škokić.

Napravljena je analiza stanja i projekt “Za hrvatsku darovitost”. Osmišljene su mnoge različite aktivnosti, preuzeta je organizacija županijskih natjecanja koja su preseljena na FER, a broj zainteresiranih je u nekoliko godina višestruko povećan. Osim radionica u svim programskim jezicima i ljetnih i zimskih kampova, osmišljeno je i natjecanje ZG. Informatijada Božo Težak, u kojem su sudjelovali učenici od razredne nastave do srednjoškolaca. Na ljetnim kampovima i radionicama profesori informatike učili su zajedno s učenicima i na taj način konkretno ulazili u svijet programiranja, pa i učeći od najboljih natjecatelja.

Ključ je u prepoznavanju i usmjeravanju učenika koji se zaista žele baviti nekim područjem

U savezu su itekako znali da “nisu svi za sve” i da se doprinos ovom području ne može graditi nametanjem novih obveza kako bi svi počeli programirati. Zdravko će kroz smijeh reći da obvezni dio čak i posebno dragog predmeta može biti ‘tlaka’ genijalcima jer je primjerice njegov obožavani pjesnik A. G. Matoš ponavljao razred zbog jedinice iz Hrvatskog.

– Najvažnije je bilo izlučiti one koji zaista žele programirati, i omogućiti im da uče od znalaca koji i sami žive radost programiranja. To je posve drugačije od rada u nastavi s općom populacijom učenika, dodala je Mihaela Piskač Opančar, višestruka pobjednica “Profa kupa” i autorica stotina sjajnih zadataka, koja je početnoj fazi i sama učila od učenika s natjecateljskim iskustvom.

– A kada je 2006. osvojeno devet prvih i 10 drugih mjesta, a niti jedno treće, pri čemu je 15 učenika osvojilo četvrto ili peto mjesto, bili smo sigurni da od našeg rada ima trajne koristi, ali i znali da će iduća 2007. godina biti definitivno najbolja, dodao je Zdravko.

To se i dogodilo, rezultate su ponovili i 2008., a njihov rad našao je mjesto u monografiji o znanstveniku Boži Težaku (1907. – 1980.), znanstvenika koji je između ostalog zaslužan za otvaranje prve računalne učionice kasnih šezdesetih godina na malom trgu pokraj kazališne kavane), koja je izašla na stotu obljetnicu njegova rođenja i našla se u rukama polaznika istoimenog ljetnog kampa.

Na Fakultetu elektrotehnike i računalstva održavane su programerske lige subotama, okupljalo se i do dvije stotine natjecatelja od razredne nastave do srednjoškolaca, a radilo se od 8:30 do 22 sata. Organizirali su i natjecanja u programiranju za profesore, u kojima su sudjelovali programerski entuzijasti, a neki učenici, izvanserijski talenti, natjecali su se ne samo u svojim uzrastnim skupinama, nego i sa starijma od sebe.

– Osobiti primjeri su Goran Žužić (kasnije naš najbolji olimpijac u povijesti) i Ivica Kičić, koji je u jednom danu ponekad sudjelovao i u pet natjecanja. Oni su tada bili najbolji od najboljih, i posve je razumljivo da su već kao učenici osmog razreda dobili pozivnicu za sudjelovanje na Hrvatskoj informatičkoj olimpijadi koja je namijenjena srednjoškolcima, rekao nam je Mario Somek, organizator u savezu.

Odlučili su iskoristiti pravo na rad

U savezu su dobro znali da priče o planovima ili o broju sudionika sa zgodnim izjavama i pohvalama o radu saveza bez pokrića u stvarnom doprinosu, ne mogu biti mjera vrijednosti rada.

– Željeli smo na mjerljiv način doprinositi obiteljima i školama pa smo odlučili iskoristiti ‘pravo na rad’. Stoga nismo pričali unaprijed nego tiho radili i pomno analizirali učinke kampova, radionica i natjecanja, a potpora grada davala nam je sigurnost i odlučnost da istrajemo, kazao nam je predsjednik saveza Rikard Dimić.

Put od nezapaženih rezultata do apsolutne dominacije na državnim natjecanjima trajao je devet godina. Izvanserijski trend je bio vidljiv već 2004. i 2005., a kulminacija se događala u razdoblju od 2006. do 2008. U te tri godine učenici Grada Zagreba osvojili su 35 od 36 prvih mjesta, a Grad Zagreb je to prepoznao kao povijesni uspjeh.

Savez je po svim elementima rada i rezultatima već tada bio istinski centar učeničke izvrsnosti, a programerski bum je pokrenuo i ostvario iz malog prostora kojeg dijeli sa željezničkim modelarima.

Roditelji, učenici i škole u središtu pažnje U savezu nikad ne zaboravljaju istaknuti najvažniju ulogu u svakoj priči o poticanju darovitih, ulogu roditelja i obitelji.

– Od njih sve počinje i s njima sve i završava, a svi mi ostali moramo shvatiti da smo tu zbog njih, a ne oni zbog nas. I biti zadovoljni što imamo privilegiju služiti njima i njihovim školama. I radovati se kada i nas prepoznaju u svojim uspjesima, smatra Zdravko Škokić.

Priča o zagrebačkom programerskom bumu motivacijska je priča za sve koji žele puno i dovitljivo raditi. No to je ujedno i priča za ukupnu društvenu zajednicu da pomogne da ZRSOvci napokon urede novi prostor u Vlaškoj 81/F u istinski centar učeničke izvrsnosti kako bi još bolje mogli služiti učenicima, njihovim školama i obiteljima, ali i svojim sugrađanima smanjene pokretljivosti, umirovljenicima, studentima i drugima.

Večernji List /https://www.vecernji.hr/vijesti/Hrvatsko nebo