Ne može se čovjek ne upitati postoji li neki političar u Hrvatskoj koji ima približno istu moć kao Milorad Pupovac. On se oduvijek odlično snalazi u političkim vodama, ali Sanader je bio taj koji ga je doveo u Vladu i time ga lansirao u visoku politiku, odnosno, dao mu pravo da odlučuje o stvarima o kojima nije trebao ni razmišljati.

Plenković je samo nastavio Sanaderov posao, no ipak otišao je puno dalje od njega.

Pupovac više nije samo dio Vlade, Pupovac je postao neka vrsta sive eminencije, neki lik koji nema odredjenu funkciju u Vladi, ali ta ista Vlada ipak skače na svaku njegovu zapovijed.

Doista nisam pristalica, a još manje ljubitelj MOSTa. I dalje sam mišljenja kako su veliko zlo zakamuflirano pričom o tome kako će voditi politiku bez ideologija, dok istovremeno i te kako promiču tu istu ideologiju. Koja nikako nije naša. Da ne govorim o tome kako je upravo MOST srušio prošlu HDZ Vladu na čelu sa Karamarkom i doveo Plenkovića na čelo HDZa.

Al budimo realni.

Sjećate se onog odlučnog, muževnog istupa Plenkovića kada je mrtav-hladan otpilio MOSTovce iz Vlade, čime je ujedno raskinuo i koaliciju s njima? Ni dlaka na glavi nije mu se pomjerila niti je i jedne jedine sekunde odavao dojam zabrinutosti radi toga što de facto ruši vlastitu Vladu.

Što se u medjuvremenu promijenilo?

Kako je Plenki od onog odlučnog državnika postao Pupovčeva pudlica, koja skače na svaku komandu u strahu kako neće na vrijeme udovoljiti gazdi?

Nameće se samo jedan zaključak, a to je da su Pupovac i HNS od početka bili ciljani i poželjni Plenkijevi partneri. MOST je poslužio samo kao privremeno rješenje, dok se ne odradi HNS, isti se ne rascijepa i padne ravno Plenkiju u krilo.

Koje je drugo objašnjenje za to što je MOST najuren radi ucjena, dok Pupovac istovremeno ucjenjuje danonoćno, no to Plenkija više uopće ne smeta?

Dodamo li tome činjenicu kako je Pupovac za Plenkovića, još u samom početku, izjavio ‘kako se takvi kao Plenković plaćaju suhim zlatom’ sve dobija svoj smisao. Suho zlato, naravno. Točnije, pravi rudnik zlata za Milorada Pupovca.

Jer, tko bi drugi pristao potrpati pupavce u najvažnija hrvatska ministarstva i time im dati moć da sudjeluju u oblikovanju hrvatske kulture, hrvatskog školstva, pa čak i hrvatskog MUPa, kojeg doduše teško možemo nazvati hrvatskim nakon Ostojića, Orepića i Božinovića, al je bez daljnjeg vrlo bitno ministarstvo od kojeg ovisi dobar dio hrvatske sigurnosti?

Tko bi drugi krenuo na spomen ploču poginulim hrvatskim braniteljima zato što to od njega traži Milorad Pupovac?

Nije Pupovac pogriješio kada je Plenkovića nazvao suhim zlatom. On to doista i jest, za sve četnike u Hrvatskoj.

Pa tako, dok Milorad izjavljuje kako kokarde nisu zabranjene u Hrvatskoj, istovremeno skida spomen ploče našim poginulim herojima, koje su zvjerski izmasakrirali upravo njegovi četnici.

Posvuda po Hrvatskoj su spomenici koje su ‘lojalni hrvatski srbi’ podigli četnicima koji su nas ubijali, al o tome ni Milorad ni Plenki niti riječ. Daleko je bolje rušiti spomenike hrvatskim braniteljima, nego dirati u četničke spomenike.

Samo da se Milorad ne naljuti.

Doista me zanima kako se osjećaju HDZovi saborski zastupnici koji su bili stvarni ratnici, a danas svojim glasom odobravanja, ili pak samo svojom šutnjom, pomažu Plenkiju da provede Pupovčev naum i skine spomen ploču njihovim mrtvim suborcima. Kako se osjećaju Krstičević, Culej, Medved, Brkić i još neki, koji bi po svakoj logici stvari danas trebali biti uz HOS-ovce s kojima se borili protiv četnika, a ne uz onog koji nastavlja tamo gdje su četnici morali stati.

Tješe li se kako rade dobro jer bi moglo doći još veće zlo u obliku SDPa, zaboravljajući pri tome kako goreg zla od stranke koju je osnovao četnički ratni zločinac nema?

A oni, koji su skupa sa tim četničkim ratnim zločincem stvarali stranku, danas sjede u hrvatskoj Vladi. I ne samo da sjede, nego se sve više čini kako je njihov glas onaj koji se u Hrvatskoj sluša.

Jer, ako Pupovac može, onako javno, preko svih medija, poručiti predsjedniku hrvatske Vlade kako je bilo dosta čekanja i kako je potrošio sve kredite, a taj isti predsjednik Vlade dva dana kasnije navali na predmet Pupovčeve mržnje, po Pupovčevoj direktivi, onda se logično nameće to da je Pupovac u stvari taj koji vlada Hrvatskom. Ako predsjednik Vlade nekoga ne samo slijepo sluša, nego se uz to i da ovako ponižavati, onda je valjda taj netko, u ovom slučaju Pupovac, iznad njega.

Pa smo tako danas u situaciji, dvadesetak godina iza teškog, krvavog rata u kojem su živote izgubili naši najmiliji, da živimo u državi za koju smo se borili protiv četnika, kako bi na vlast doveli upravo – četnika.

Jesmo li se, doista, u Domovinskom ratu borili za Milorada Pupovca?

 

Diana Majhen/Hrvatsko nebo 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.