Nije sva ova strka u medijima zadnjih dana bez razloga, niti je bez razloga to što je ploča HOSa glavna tema. U normalnim okolnostima, mediji se ne bi uopće obazirali na to, dapače, dobro bi se potrudili pomesti pod tepih svaku naznaku bilo kakvih problema vezano uz to. Ali ovo je izvanredna situacija. Otprilike isto takva kao što je bila i 1991.

Kao i onda, i sada smo u debeloj manjini. Okruženi smo neprijateljima gdje god se okrenuli. S jedne strane SDP komunisti, s druge Pupovac i njegovi četnici, s treće HNS poznat po ‘ljubavi prema Hrvatskoj’ a u pozadini Andrej Plenković, dijete petokrake koju smo porazili i briselski poslušnik.

Situacija se čini isto tako bezizlazna kao što je bila i devedesetih.

Al devedesetih smo pobijedili, zar ne?

Pobijedili smo srcem i to stalno treba imati na umu.

Sve ovo što se dogadja samo je probni balon. Plenkija i njegove vlade. Krenulo se prvo na HOS, jer je to najlakše za odraditi, po njima.

Kada bi odradili HOS, jedno bi vrijeme bio mir. Da se svi uljuljkaju u lažan osjećaj mira i sigurnosti. A onda bi na red došli ostali. Tigrovi, Pume, Vukovi, Gromovi, Ajkule, malo po malo svi bi došli na red.

Sve dok svatko onaj tko je branio Hrvatsku, naročito onaj tko je to radio dragovoljno, ne bi za to bio kažnjen.

Podloga za isto postoji već odavno. Ako samo malo pogledate oko sebe, vidjet ćete kako su skoro svi zapovjednici koji su u ratu bili uspješni i uspjeli obraniti svoj teritorij za to kažnjeni. Glavaš, Merčep, Norac, Brodarac, Orešković, Milanković… da su se predali skupa sa svojom vojskom, danas bi ih slavili. Al nisu, nego su povuda potukli četnike i JNA do koljena. Pa im je zato uslijedila kazna.

Sada se krenulo na HOS, konačno otvoreno, nakon dugo vremena priprema.

Još samo čekamo da se oglasi Plenkijevo povjerenstvo, koje je stvoreno samo sa jednim ciljem, da donosi odluke koje će Plenki htjeti da budu donešene. Da je tome tako, potvrdio je sam Plenković odmah nakon što ga je osnovao, izjavivši, doslovce, slijedeće:

“Hrvatska mora tražiti konsenzus i odrediti se prema pitanju prošlosti, totalitarnih režima 20. stoljeća, jasno osuditi režim između 1941. i 1945 godine, dakle ustaški režim tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini, ali isto tako na trezven način analizirati sve ono što se dogodilo nakon 1945. godine”.

Dakle, to je povjerenstvo još od osnivanja jako dobro znalo što treba uraditi i kakve zaključke mora donijeti. Posve nebitno jesu li ti zaključci ispravni ili ne, bitno je to da su unaprijed napisani. A kada se pogleda tko sve sjedi u tom Povjerenstvu, ništa drugo nije ni potrebno.

Ni malo ne sumnjam kako će se ići na nešto što će na prvi pogled izgledati kao kompromis, ali to naravno uopće neće biti. Nas će potući do koljena, oduzeti nam sva prava koja mogu, a antifašistima oduzeti tek nešto sitno, kako bi mogli govoriti o svojoj pravednosti. I Plenkijevoj vjerodostojnosti.

A realno gledajući, s kim bi mi to trebali raditi kompromise? Sa petokrakom koja nas je htjela zbrisati sa lica zemlje, koja je po Hrvatskoj ubijala, silovala, mučila i palila? Nismo li mi tu petokraku već pobijedili, pa od kad se to kompromisi rade sa poraženima? Njima se udjeljuje milost i to je sve.

Kod nas je situacija upravo obrnuta. Kod nas poraženi kroje politiku, zakone i pišu povijest. Zato što im vladajuće elite to dopuštaju.

Sada su krenuli na Domovinski rat, za početak na HOS.

HOS je regularni dio hrvatske vojske isto kao što su oznake HOSa regularne oznake pod kojima su HOSovci branili Hrvatsku.

Dovesti to u pitanje, znači dovesti u pitanje Hrvatsku vojsku, a samim tim i cijeli Domovinski rat.

I to se ne smije dopustiti.

Neka Plenki plati cijenu svoje četničko-jugoslavenske koalicije na koji god to način hoće, ali ne preko ledja onih koji su stvorili Hrvatsku.

A ponajmanje preko njihovih grobova i sjećanja na njih, kao što se to pokušava u Jasenovcu.

I pri tom uopće nije bitno da li je Jasenovac bilo kome mjesto pijeteta iz WW2 ili nije. Jer, isto je tako mjesto pijeteta za poginule bojovnike HOSa koji se nisu s Plenkijem sklonili u Bruxelles, nego su ostavili svoje živote braneći Hrvatsku. Nemaju valjda samo antifašisti pravo na  pijetet prema njihovim žrtvama, dok se istovremeno nama to pravo uskraćuje? Imaju, naravno. U današnjoj Hrvatskoj stvari se kreću upravo tako.

Al nekako se čini kako je toga konačno bilo dosta.

Napad na HOSovu ploču ponovni je napad na Hrvatsku.

Već više od dvadeset godina šutimo pognute glave, trpimo najgore uvrede, dok se ruši naše dostojanstvo, dok se gaze naši interesi i prekraja povijest.

Sve to radimo u ime nekog imaginarnog mira kojeg nikada neće biti.

Ne dok ovom državom, koju smo mi stvorili, vladaju četnici, briselski poslušnici i jugoslaveni, a komunisti ih potiho podupiru.

Postali smo roblje, gradjani drugog reda u vlastitoj Domovini.

Je li vrijeme, moj hrvatski narode, da konačno kažemo kako je DOSTA.

I da konačno podignemo glave i stanemo u obranu onoga za što se disalo i umiralo, a što nam je oteto skoro  isti čas kada je stvoreno.

Krenu li Plenki i njegova družina na HOS ploču, treba uzvratiti dosad nezapamćenim prosvjedima. Pravim prosvjedima, od kojih će se tresti zemlja.

Ili ćemo zauvijek biti robovi četnika, komunjara i jugovića, dok će se Plenki u pozadini slatko smiješiti, presretan što je posao konačno odradjen do kraja.

 

Diana Majhen/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.