Deutsche Welle: Ruski vojnici stižu na “Zapad”

Vojne vježbe “Zapad 2017”

Još od početka ovog tjedna pripadnici ruskih oružanih snaga stižu u Bjelorusiju kako bi u rujnu sudjelovali u zajedničkim vojnim vježbama “Zapad 2017”. Prema međunarodnim sporazumima, Moskva je uredno javila kako će s njezine strane sudjelovati 12.700 vojnika. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg se pristojno zahvalio na toj obavijesti, ali je i naglasio kako će se “provjeriti” taj podatak.

Bečki sporazum iz godine 2011. o mjerama za stvaranje povjerenja i sigurnosti (takozvani WD 11) OESS-a određuje da smije sudjelovati najviše 13.000 vojnika na takvim vježbama. Čitav niz zapadnih političara i stručnjaka unaprijed upozoravaju kako se Rusija neće držati te granice na predstojećim vježbama. Ne samo to: od oporbe u Bjelorusiji se čuje strahovanje kako ruske jedinice nakon ovih vježbi neće otići kući, nego će praktično Bjelorusiju zadržati pod okupacijom.

Lukašenko i Putin za vrijeme prethodnih vježbi, “Zapad 2013”. Ali ove će biti veće, susjedne zemlje tvrde: mnogo veće.

Ne 12, nego čak 100 tisuća vojnika?

Zabrinutost vlada i u susjednim zemljama: Poljskoj, Ukrajini i osobito Baltičkim zemljama. Ministar obrane Litve, Raimundas Karoblis procjenjuje da će Rusija na vježbe poslati čak 100 tisuća vojnika s kojima Putin “želi okušati NATO”.

Margarete Klein iz berlinske zaklade Znanost i politika ne želi dovoditi u pitanje ministrove informacije, ali misli da bi to mogao biti ukupan broj vojnika, ali i podsjeća kako će se “ova vježba djelomice održavati u Bjelorusiji, ali najvećim dijelom u samoj Rusiji”. U razgovoru s novinarima DW-a Klein upozorava kako se sad “mnogo nagađa” i kako “tu zapravo moramo pričekati i vidjeti što se događa. Teško je unaprijed nešto reći o broju vojnika”, kaže stručnjakinja za Rusiju.

I poznati ruski stručnjak za vojna pitanja Aleksander Golz ukazuje kako je zapovjedništvo bjeloruskih oružanih snaga objavilo da će se ova vježba prostirati na golemom području od poluotoka Kola na sjevernom dijelu ruske granice s Finskom pa sve do Kalinjingrada, ruske enklave u Europskoj uniji smještene između Poljske i Litve. Zato neće biti mobilizirane samo jedinice u Bjelorusiji nego i u samoj Rusiji, kaže Golz.

NATO ima uporišta u Poljskoj i Baltičkim zemljama – ovdje su njemački vojnici stacionirani u Litvi. Ali naravno da je njihov broj gotovo beznačajan obzirom na ove goleme vojne vježbe.

“Kreativna matematika” Kremlja

No kada je riječ o prijavljenom broju vojnika, tu se Zapad već naučio da Kremlj čudno tumači broj vojnika koji sudjeluju i da mu se ne mora uvijek vjerovati: “Već za vrijeme sukoba u Donbasu je Rusija na svoj način protumačila dokument iz Beča”, kaže Golz. Tako je i premještanje svojih jedinica prema Ukrajini protumačila kao dio vojnih vježbi, a Moskva je tvrdila i kako neće biti premašena granica određena na 13 tisuća vojnika.

Prema informacijama koje objavljuju mediji, za vojnu vježbu “Zapad 2017” je rusko ministarstvo obrane kod željeznice naručilo oko 4.000 vagona za transport jedinica. Bjeloruski vojni stručnjak Aleksandar Alesin podsjeća kako je još na vježbama “Zapad 2013” bilo naručeno samo 3.000 vagona, makar on vjeruje da će se ove vojne vježbe ipak održavati ispod granice određene međunarodnim sporazumom.

On podsjeća da po njegovim računicama u modernoj vojsci na svakog vojnika dolazi i do 30 tona opreme: “To je prosjek ako se računa težina vojnih vozila, streljiva, opreme, namirnica i tako dalje”, kaže stručnjak.

Već i kod Ukrajine se vidjelo kako Rusija prilično samovoljno tumači međunarodni sporazum. Ovdje je na primjer kolona vojnih vozila kod Donjecka 2014. – bez ikakvih nacionalnih oznaka.

Zašto okupirati jedinog saveznika?

Prije početka ovih vježbi se čulo kako je scenarij “neprijateljska” okupacija Bjelorusije i spasonosni protunapad ruskih jedinica u “oslobađanju” te zemlje. Ali da će onda cilj biti, kao što strahuje bjeloruska oporba, trajna okupacija te zemlje – to Alesin ne smatra vjerojatnim. “Okupacija jedine savezničke zemlje bi do kraja potkopala povjerenje u Kremlj, također i kod njezinih potencijalnih partnera.” U takvom slučaju bi i bjeloruski predsjednik Lukašenko izgubio svaku vjerodostojnost, ne samo u inozemstvu nego i pred vlastitim stanovništvom. Takav razvoj događaja nikome nije u interesu.

Alesin podsjeća kako je Rusija htjela još 2013. u Bjelorusiji postaviti svoje zračne baze, ali da je to Minsk odbio. I Aleksander Golz ne vjeruje kako bi Lukašenko dopustio ruskim jedinicama da ostanu u zemlji i nakon završenih vojnih vježbi. Doduše, Lukašenko je punih dvadeset godina vješto uzimao novac iz Rusije i naglašavao kako je Bjelorusija “strateška prethodnica” Rusije. “Ali čim se povede riječ o ruskim vojnim uporištima u Bjelorusiji, Lukašenko se odmah okreće za 180 stupnjeva. Zanimljivo je da Putin to uvijek mora progutati”, kaže ruski vojni stručnjak.

Gavrik Gleb/Deutsche Welle/hkv.hr/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo