ZORICA VUKOVIĆ: „TIPIČNA HRVATSKA VOLONTERSKA OBITELJ?“

1

 

 

Kad netko počne pljuvati po hrvatskim svetinjama, ili je četnik ili antifa ili član NGO. Tako je, ovih dana na vidjelo izašlo nedjelo jedne obitelji koja posjeduje dio ovih karakteristika.

 

Povodom bolesti kardinala Bozanića, javio se nekakav dr. sociolog, Englez iz Liverpoola, koji je pokazao svoje lice i naličje na svom facebooku, poželivši našem kardinalu sve najgore. To je rasplamsalo ionako zluradu mržnju dežurnih jadnika koji su tako iskazali, po ne znam koji puta, svoje pravo lice. Kad je vidio da je povrijedio više od 90 % Hrvata, Englez se nevješto pokušao ispričati. I opet na svom facebooku. No, prva reakcija je njegovo obilježje! Da vidimo…

 

Tko je taj čovjek, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Ekonomskom institutu u Zagrebu? Čak je i član Nacionalnog vijeća za znanost od 2014. Politički je angažiran u Platformi „Zagreb je naš“. Dr. Englez piše Platformi: „Podržavam platformu Zagreb je NAŠ! jer želim grad koji brine o svojim stanovnicima te omogućava pristup kvalitetnim socijalnim uslugama svima – od najmlađih do najstarijih i nikoga ne zapostavlja. Želim živjeti u gradu čije su vrijednosti solidarnost, međusobna povezanost i ekološka održivost, a ne stečene privilegije i opstanak najjačih (?). Želim grad u kojem svatko može sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na naše živote i blagostanje, sada i u budućnosti.“  Eto sad nam hoće preoteti i naš glavni grad.

 

 

U Hrvatsku je došao, (bolje reći poslan),  kao volonter (još jedan) 1993.: „Tada sam u nekim novinama (?) vidio oglas da u Hrvatskoj traže volontere za rad u izbjegličkim kampovima. Išao sam u kamp u Savudriju.“

 

Suosnivač je Centra za mirovne studije. Jedan volonter? Otkud lova volonteru? Tu je upoznao volonterku Jasminu Papa, pa su se oženili. Nikad nisam razmišljao o povratku u Englesku. Svi misle da je ona jako otmjeno mjesto, no ogroman je jaz između postindustrijskog sjevera i vrlo bogatog juga u kojem cvate kapital. Plaća profesora u Engleskoj je puno veća nego ovdje, ali razlika je u kvaliteti života“,  tvrdi Englez dodajući kako se nakon rođenja kćeri počeo baviti konzultantskim radom. Radio je, gle čuda, za UN i britansku vladu. „Ovo je moja obećana zemlja, a Engleska mi uopće ne fali.“ Kako je lijepo biti „volonter“! U Engleskoj ne bi mogao pljuvati po Canterburyjskom nadbiskupu.

 

„I moj sin hoće ići van na studij (?). Engleska je preskupa za tako nešto, pa se odlučio za Škotsku i sad je već dobio neke ponude (?). Smatram da je to najvažnija odluka u životu mladog čovjeka i da svakako mora steći iskustvo vani. Nedostajat će mi u momčadi s kojom u Zagrebu igramo kriket. Mi smo, znate, tipična hrvatska obitelj (?) kojoj nedostaje 15 kvadrata životnog prostora, pa se smijemo da ćemo se konačno dočepati njegove sobe kad ode,“ priča otac „tipične hrvatske obitelji“ koja pljuje po tipičnim hrvatskim svetinjama.

 

A majka „tipične hrvatske obitelji“ radi za UNDP (Program UN za razvoj) kao predstavnica Hrvatske.? Kaže da je studirala na Sveučilištu u Zagrebu i na Central European University, Budapest (Soros) i zna engleski, hrvatski, bosanski, srpski, crnogorski…(pravi poliglot!). Brinula se ona za romsku zajednicu: „Romska zajednica ovdje nije imala takav prostor do sada, mjesto je udaljeno od gradskog središta, a prijevoz je problem. Ovako će u svakom slučaju im olakšati život,” priča Jasmina. Predstavljajući brošuru o njihovim znanstvenim dostignućima, rekla je: „Publikacija je živi dokument koji može poslužiti za formiranje novih aktivnosti, može primjerima poslužiti za sužavanje jaza među organizacijama koje su na suprotnim stranama, a smatraju se sudionicima u pomirenju. Neka ovi primjeri iz knjige budu inspiracija kako za osobno, tako i kolektivno djelovanje.“

 

Preko svojih poslodavaca, ona se protivi „nasilju nad ženama“.

 

 

Vraćajući se s jednog od svojih mnogobrojnih putovanja, Jasmina se našla na Jelačić-placu i što je zatekla?:Na jednoj su strani crnokošuljaši, a na drugoj antifašiti, između i oko njih hrpa policije. Antifašiti puštaju jako dobru muziku!“

 

Što ona misli o hrvatskom narodu, pokazala je na svom facebooku: „ Hrvatska- tamo gdje je more bistrije od naroda.“

 

Komentari njenih prijatelja na ovu konstataciju: Jelena Vukelić Putinja: „zalosna istina“ ili  Daria Fanki: „svugdje je more bistrije od naroda u cjelini“.

 

I što drugo, nego što je Englez napisao, možemo očekivati od njih? Ono što je napisao to je sastavni dio netipične hrvatske obitelji. A nama je to još  jedno otkriće, u čitavom nizu antihrvatskog djelovanja, pokazalo da takvi žive poprilično dobro od pljuvanja po našim vrijednostima… Do kada? Je li se oglasilo Nacionalno vijeće za znanost i uvaženi akademik Vlatko Silobrčić, donedavni predsjednik Odbora za etiku u znanosti?

 

A ta ekipa sa  svojim mirovnim studijima neka ne dirate naše svetinje i u naše svećenike. Jer da njih nema ne bi bilo ni nas, tipičnih Hrvata. Naši svećenici su uvijek uz nas, u vjeri, kulturi, u obrazovanju, u rođenju i smrti, u radosti i tuzi … I ne dirajte nam naše svećenike!

 

Da, i gdje si sada Đikiću Ivane dr.sc.?

 

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara