-Sinko moj, manje čitaj oči ćeš izgubit’, a ni za živce nije dobro – često bi mi znala reći moja pokojna baba. Nasmijao bih se na to, ali danas sam se uvjerio da je baba bila u pravu. Barem što se živaca tiče.

Uzeh u ruke ovu, lijepo ukoričenu knjigu i uvjerih se još jednom da se knjiga ne sudi po koricama. Ne želim nikoga vrijeđati, ali iako nisam očekivao ništa spektakularno od ove dvojice autora, nadao sam se da će biti malo objektivniji.

Među poznate i zaslužne ljude iz ovoga grada spominju i Vicka Krstulovića. Vicka, a ne Vojka, Tko je Vojko? Ma, to je onaj što mu je jedan drug kod higijenskog zavoda ispalio tri metka u glavu. A zašto? Zato što je bio predsjednik HSS-a, a bio je tako ratoboran da je nosio nadimak – švora (časna sestra). A drug Vicko je ipak onaj znameniti ministar koji je nakon II WW zapovjedio preoravanje groblja neprijateljskih vojnika !!! To ni Vandali nisu radili. Među znamenitima se našao i Ante Jurjević-Baja, za kojega pokojni novinar Marinko Božić reče da je nepismeni Titov prijatelj, a bio je gospodar života i smrti. Nije Baja bio nepismen, kamo sreće da je, jer možda ne bi bila strijeljane 53 osobe na Daksi za koje je on potpisao smrtnu presudu, bez suđenja, naravno. Kad su ga 90-ih godina upitali o tome, rekao je :

-A jebi ga, zajeba sam se.

Spomenut je i Zafranović koji je snimio film o ubojstvima na dubrovačkom području, ali naravno, počinitelji su (u filmu) bili neki drugi, a ne partizani.
U knjizi se ne spominje ni Frane Tente. Tko je taj? To je mladić od 19 godina koji je imao hrabrosti 1947. skinuti jugoslavensku zastavu na Marjanu i razviti hrvatsku. Zato je već 1948. umro u Lepoglavi u dvadesetoj godini života.

Spominje se i ljubav između Hajduka i Tita, a onda opet da je Hajduk odbio preseljenje u Beograd ( istina je da se nudila promjena imena u Partizan i stadion JNA u Splitu, što je odbijeno dva puta). Pa kako to da su odbili Tita kad su ga toliko voljeli. Spominju i Titov govor u Splitu ’62. a prešućuju da je za dlaku izbjegao atentat. Znaju li možda koliko je ljudi nakon toga zatvoreno?

Sjećam se i ja tih “veličanstvenih” dočeka “Ljubičice bijele”, Radnike iz škvera, Jugoplastike i ostalih poduzeće bi tjerali na doček. I ja sam kao i svi tadašnji srednjoškolci išao na te dočeke. Jednom sam pobjegao i skoro izbačen iz škole, ( ćaća dao ravnatelju 500 DM da me ne izbace)
Nema među spomenutima ni nogometaša Ante Žanetića, a popularni Luli je bio prvi Hrvat u najboljoj jedanaestorici svijeta. Da vas podsjetim, ovo su ta jedanaestorica, daleke 1960:

Gyula Grocis (Mađarska), Orvar Bergmark (Švedska), Nilton Dos Santos (Brazil), Martin Verges (Španjolska), Jose Santamaria (Španjolska), ANTE ŽANETIĆ , Pele (Brazil) Ferenz Puskas (Mađarska), Julinho (Brazil) Alfredo di Stefano (Španjolska) Francisco Gento (Španjolska)
Zbog hrvatstva je teško pretučen, a prijetila mu je i likvidacija pa je morao emigrirati u Australiju.
Gdje je Branko Viđak? Nije spomenut vjerojatno zbog toga što su mu oca ubili komunisti , a on sam je jedva spasio glavu bijegom u Švicarsku 1951. i ostao sve do osamostaljenja Hrvatske.

Nije spomenut ni Božo Broketa iako se sukobio s talijanskim fašistima i bio u zatvoru u Pisi, ali taj isti Božo Broketa je počinio “strašan zločin” kad je Dinamu poslao telegram u kojemu mu čestita na osvojenoj tituli uz riječi -Dok je srca, bit će Croatije, zbog čega je zaradio šest mjeseci suspenzije.
Nema veze što njih niste spomenuli, bitno je da je spomenuta Mara Žebon, čast Mari i pokoj joj duši, ali ne znam biste li je spomenuli zbog toga što je bila najpoznatija splitska prostitutka da nije bila i partizanska bolničarka.

Tu je svakako spomenut i “fetivi” Anatolij Kudrjavcev koji vlaje izvrgava ruglu, (ka, ono…. on je fetivi, samo je tata Rus), nazivajući ih primitivnima i polupismenima.

Sjećam se kako ga je jedan “glupi vlaj” iz Ogorja oslovio s:

– Gospodine Kurčejarčev…

Totalno se raspametio, htio se i fizički obračunati, a Ogoranin samo reče:

-A jbg, nisan ti ja učen i pametan ki’ ti… ja san ti polupismeni vlaj…

Eto, Baretiću i Ivaniševiću samo toliko. Svaka vam čast, ovo je najgora knjiga koju sam u životu pročitao. a pročitao sam ih mnogo možda i nekoliko puta više nego vas obojica zajedno. (ponavljam: -MOŽDA  )

E, da naslov ove knjige bi bio puno prikladniji : SPLIT KROZ CRVENE ‘OĆALE

P.S. pod slovom Č nije spomenuta ČETVRTA BRIGADA, ali zato je radna brigada ČA – BRE

 

Petar Merčep /Hrvatsko nebo 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.