Marija Dubravac UZ SPOMENDAN SMRTI POK. KATE ŠOLJIĆ : NA ZGARIŠTU VUKOVARA

0

 

 

NA ZGARIŠTU VUKOVARA 

 

Tužno ječi majka stara

Na zgarištu Vukovara.

Oči digla k nebu gore

Usta plaču i govore:

‘’Ivo, Mijo, Niko, Mato,

Od Boga mi blago dato

 

 

Ivo, Mijo, Niko, Mato,

Hrvatske nam Zemlje zlato,

Sokolovi lijepi mladi

Moja radost moji jadi.

Jesu l’ teške bile muke,

Od dušmanske klete ruke?

 

 

Ivo, Mijo, Niko, Mato,

Utrobe mi suho zlato.

Ima l’ igdje znak kravavi,

Ima l’ pusti grob u travi?

Majka bi mu dopuzala,

Sinke svoje otkopala.’’

 

Tužno jeca majka Kata,

Za srce se bolno hvata.
Tješila ju bijela ptica,

Sa Mitnice golubica:
”Ne jauči draga majo,

Mučenice, Šoljić Kajo.


Sinci tvoji junaci su,

Kukavički mrli nisu.
U oku im prkos sjao,

Domu svaki život dao.
Uskrsnut će kosti njine

Na oltaru Domovine.’’

 

Prohujali dani rata,

Hrabro trpi majka Kata.
Duša boli, ponos žari,

Svijeće pali na Ovčari.
Tisuć’ svijeća titra, gori,

Sinova joj glas govori:


‘’Majko stara nemoj plakat,

Nemoj trudne ruke sklapat.
De, podigni glavu gore,

Trobojnice svud vijore.
Sokolovi tvoji mili,

Vukovaru vjerni bili.

 

Majko naša Hrvatice

Nacije nam uzdanice,

Nek ti povijest ime pamti

Ljubav za Dom neka plamti.

Žrtvu tvoju Bog nek plati

Vukovarska slavna mati.’’

Marija Dubravac/Hrvatsko nebo

„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine.

Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.“ rekla je jednom Majka Hrabrost.
Na današnji dan, prije osam godina, (8. srpnja 2008.) umrla je najponosnija majka u Hrvata – Kata Šoljić. Sahranjena je na vukovarskom groblju zajedno sa svoja četiri sina: Nikom, Ivom, Mijom i Matom, koji su, kao hrvatski branitelji, ubijeni tijekom hrvatskog Domovinskoga rata. Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice Domovinskog rata. Ona je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji. Njena kalvarija počela je još u II. svjetskom ratu kada su joj streljani brat i tri polubrata. Udruga branitelja Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) svojedobno ju je proglasila Junakinjom hrvatskog Domovinskoga rata.

Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima od “komšijine“ ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu.

U ratu bili su i kći Marija i zet Stipe Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina.

 Portal Oko/ http://www.portaloko.hr//Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara