IZVRNUTI MORAL -(VIDEO) Dok teroristi iz Antife razbijaju i pale po uzoru na svoju duhovnu braću iz 1933. zapad se zgraža nad pobožnim Poljacima!

Vrijeme je da ‘Antifu’ netko konačno proglasi onim što jest – terorističkom organizacijom. Deseci tisuća nasilnih ekstremista dovedenih iz svih gradova Europe priuštili su nam danas u Hamburgu scene koje nevjerojatno podsjećaju na one iz 1933.

Teror nad građanima, nasilje na ulicama, paljenje automobila, batinaški obračuni s neistomišljenicima pa i običnim građanima, zastrašivanje, ometanje političkih skupova i udari na slobodu okupljanja, negiranje svima prava na mirni prosvjed uz davanja samima sebi prava na nasilni prosvjed, sve je to repertoar Antife. Hrpa maskiranih kukavica s molotovljevim koktelima i toljagama preuzela je danas ulice Hamburga. Oni navodno prosvjeduju protiv summita G20, iako i sami žive u tim najrazvijenijim zemljama svijeta, uživaju sve blagodati raskošne njemačke socijale od koje uglavnom žive, i ne pada im na pamet otići volontirati negdje u treći svijet kako bi pomogli onima kojima navodno žele pomoći. Jer, raditi je osobina klerofašista: prosječan njemački antifašist, statistički gledano,  nema djevojku, nema posao, nema puno škole, i živi kod mame. Naime, nedavno istraživanje njemačke službe za zaštitu ustavnog poretka pokazalo je da je lijevi ekstremist u prosjeku star 21-24 godine, ne ide u školu, tek ih nešto preko polovice ima ikakav posao i u čak 92% slučajeva živi s mamom!

No pravi razlog njihovog divljanja nije summit niti Trump, koji je neradnicima i primitivcima trn u oku, već vlastita razmaženost. Sama ideje da bi trebalo biti nekakvog reda i hijerarhije “liberalima”, kako se današnji internacional-socijalisti pogrešno nazivaju, je trn u oku: Patrick O’Rourke, američki politički satiričar i autor, je najkraće objasnio filozofiju liberalizma: “U srcu liberalizma je razmaženo derište – jadno, kakva razmažena derišta već jesu, nezadovoljno, zahtjevno, nedisciplinirano, despotsko i beskorisno. Liberalizam je filozofija slinavih derišta”.

Njih mediji nazivaju prosvjednicima: oni to nisu, oni su siledžije. Prosvjed je u demokracijama uvijek dozvoljen: pobune i neredi nigdje nisu. Engleski jezik jasno razlikuje “rioting”, i to je i u demokratskoj Americi oduvijek bilo strogo kažnjivo, i “protest”. Mirni prosvjedi u Zagrebu pod šatorom su bili na udaru medija mjesecima, nema što nije urađeno kako ih se ne bi difamiralo i prikazalo kao nasilnike. Pravim uličnim siledžijama mediji tepaju da su “prosvjednici protiv kapitalizma”, kao da je to nešto dobro, i kao da su to stvarno prosvjednici a ne horde divljaka. Paljenje automobila građanima koji svoj kruh pošteno i često mukotrpno zarađuju – običnih, sirotinjskih automobila, što se jasno vidi na videima – je vid prosvjeda? Ne, to je čista obijest! Ljudi koji to rade iz čiste obijesti, uništavaju sirotinji ono što su teškim radom stekli i otplaćuju kreditima, nisu do li ljudski otpad, skupljen i financiran od raznih NGO-a po cijeloj Europi, s kolca i konopca što bi se reklo. “Borba protiv kapitalizma” je tek loša izlika za razbijačke i divljačke pohode, kao što je “antifašizam” loša izlika da bi se radilo ono što su njihovi prethodnici iz 1933. radili: razbijali izloge i palili zgrade (pa i onu Reichstaga, za koju je doduše ostalo nejasno jesu li je zapalili nacional socijalisti ili socijalisti kao takvi), premlaćivalo klasne neprijatelje, neprijatelje naroda, bogate, 1%. Tridesetih godina su se isto zapravo bunili protiv bogatih bankara i “1%”, neprijatelja njemačkog naroda, samo tada su ih poistovjećivali sa Židovima.

Ono što ih također povezuje s prethodnicima i braćom od prije osamdesetak godina nije samo način djelovanja, već i sama ideja da je za nečiji neuspjeh i siromaštvo kriv uspjeh i bogatstvo nekog drugog. Nacisti su vjerovali da su to Židovi. Antifašisti vjeruju da su to bankari i kapitalisti. Oni odbacuju ideju slobodnog tržišta i slobode općenito te osobne odgovornosti za vlastitu dobrobit u životu jednostavno zato jer ako to prihvatite,  onda ne možete nikog kriviti za svoje probleme. Nikog, osim osobe koju vidite ujutro u ogledalu kad odete u kupaonu.

Prosvjedi nisu slučajno prvo izbili u St. Pauliju, kvartu poznatom po drogi i prostituciji (muškoj i ženskoj). Odande, gdje se okupljaju moralni autoriteti današnjeg vremena, “potlačene skupine”, su mladi antifašisti, ohrabreni jeftinim alkoholom i lošim speedom krenuli u pohode na ono što je Trump u Poljskoj obećao obraniti: zapadnu civilizaciju i njene vrijednosti. Sramota je na Njemačkoj i Angeli Merkel, nesporno: prvenstvena je funkcija svake države osigurati red i mir te sigurnost građana, te obraniti vanjske granice kako bi osigurale da oni koji blagostanje stvaraju u njemu mogu i uživati, obraniti ih od manje uspješnih i kompetentnih koji će prije ili kasnije doći na ideju orobiti bogatijeg susjeda, jer nije pravedno da Nijemci imaju a oni u Somaliji nemaju. To što je njemačko bogastvo stvarano kroz generacije i generacije radom i pameću, odricanjem i disciplinom, požrtvovnošću i hrabrošću, antife nije briga: oni smatraju da oni koji su cijelog života ležali pod stablom čekajući da im mango padne u usta trebaju jednako uživati u blagostanju kao i narodi koji su to blagostanje stvarali. To je i način da se opravda sebe: jer onda bi i antife koje ne zarađuju, a ono malo novca od socijale potroše na travu i zadovoljavanje raznih drugih niskih strasti, imali opravdanje za sebe tražiti ono što imaju oni koji nekog Boga i rade u životu.

Njemačka je ovim pokazala da osim što nije u stanju zaštititi svoje granice – jer za to nema političke volje unutar njemačke nacije – nije u stanju niti osigurati red i mir na ulicama svojih gradova. Dakle, da nije u stanju funkcionirati kao ozbiljna država. Njemačka je, nesporno, u velikoj mjeri propala kao država, iako njeno bogatstvo, BDP, puna zaposlenost, sugeriraju nešto drugo. Propast je prije svega moralna, ali ona se već sad reflektira tako što se društvo nije u stanju zaštititi od hordi koje marširaju ulicama razbijajući i paleći sve što stignu, nije u stanju zaštititi granice od milijuna i milijuna ljudi koji ulaze u zemlju bez valjanih dokumenata i bez valjane kultorološke pozadine koja bi im omogućila da se uklope u njemačko društvo, u najvećem broju slučajeva.

No mediji nekako imaju puno simpatija za te siledžije, razbijače, i općeniti sebični šljam koji nema nikakve emptatije za nikog osim sebe, a usto to prvada “borbom za socijalnu pravdu” jednako kao što su nacisti sve to pravdali “borbom za njemački narod”, što u osnovi dođe na isto. I završava jednako, gomilom koja, ako ih se ne spriječi na vrijeme, harači ulicama i vješa svakog za kog netko vikne “Židov” ili “fašist”, paleći usput politički nekorektne knjige a možda i autore politički nekorektnih statusa na facebooku, u ime tolerancije.

Ono za što nemaju simpatija su Poljaci, “zatucani desničari i populisti”. Populizam, nekoć se to zvalo demokracija, pravo većine da odlučuje i bira vlast, uz obavezu onih koji su tog puta ostali u manjini da to prihvate. Antifašisti preziru demokraciju, ne priznaju rezultate izbora kad im nisu po volji – ni u SAD, ni u Mađarskoj, ni u Poljskoj. Smatraju da je nasilje opravdano, ako se vrši protiv njihovih ideoloških protivnika, i da cilj opravdava sredstvo – sva sredstva. Oni propovijedaju toleranciju, a jedva i sami sebe uspijevaju tolerirati, kamoli ikog drugog.

I dok se konzervativni, siromašni Poljaci drže onog “ne poželi ništa tuđega”, što ih u današnjem svijetu čini klerofašistima i negativcima, antife traže, na vrlo nasilan način, redistribuciju bogatstva što je nemoguć čin, jer bogatstvo se u rukama onih koji ga nisu sami stvorili topi brže od botoksa na licu holivudskih ljevičarskih bogatih zvijezda koje propovijedaju to isto dok god nitko ne dira u njihovo bogatstvo. Usto traže i veće poreze za one koji rade kako bi oni koji ne rade i imigranti s više djece nego razreda osnovne škole mogli imati više vremena za skitnju i bavljenje sitnim kriminalom, više regulacija, više cenzure, manje slobode poduzetništva i manje slobode općenito. U nekom čudnom povijesnom obratu, duhovni nasljednici nacista iz 1933. koji ne samo kopiraju njihove metode nego i regrutiraju sljedbenike iz istih socio-ekonomskih skupina – uglavnom lumpenproletarijata i gradskih gubitnika i besposličara – i u biti kopiraju i njihovu ideologiju. Na Berkeleyu su nedavno antife napali jednog homoseksualca koji je usto i Židov i spriječili da održi tribinu, usput su uspjeli isposlovati da izdavačka kuća pod pritiskom ne objavi njegovu knjigu što je jednako spaljivanju iste, uz pomoć toljaga i nasilja i razbijanja campusa.

Tragedija je što su danas puno veće šanse da ćete u Njemačkoj završiti na robiji ako napišete politički nekorektan status na facebooku, tj. ako se oglušite o cenzuru, nego ako palite automobile i premlaćujete građane i policiju. Kažu da su oni koji su zaboravili povijest prisiljeni ponoviti je. Da su tridesetih na vrijeme zaustavili one koji su toljagama razbijali izloge i maltretirali građane zahtijevajući da država preuzme kontrolu nad distribucijom bogatstva, neke velike tragedije bi bile spriječene. Izgleda da su u Njemačkoj zaboravili ne samo povijest, nego i štošta drugo.

Marcel Holjevac /Dnevno .hr / http://www.dnevno.hr/Hrvatsko nebo