Šutnja je zlo Z. Miliša : O inicijativi “triju mora” naše Predsjednice

Inicijativa Jadran-Baltik-Crno more

Predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović je već kod svoje inauguracije izjavila kako “vjeruje u uspjeh Hrvatske koja može postati jednom od najprosperitetnijih zemalja u Europi.” Od tada svoje napore intenzivira u bilateralnim susretima s predsjednicima onih država koje podržavaju njenu ideju suradnje zemalja okupljenih oko Tri mora – Jadransko, Baltičko i Crno more. Hrvatsku perspektivu suradnje zemalja (srednje i istočne Europe) triju mora vidim kao otklon od (proskribiranog) Balkana i Rusije te približavanju SAD-a. On je prepoznatljiv i kod nedavnog susreta našeg i ukrajinskog premijera.

Međutim, odmak od Putinove politike, koji se u najkriznijim situacijama uvijek dočekivao “na noge” i postao nezaobilazna osoba u svjetskim geopolitičkim pitanjima, gledam kao rizičan potez, koji ću ilustrirati njegovom izjavom od prije tri godine: “Kada sam, kao dijete, jednog divovskog štakora stjerao u kut, on se uspravio na stražnje noge i krenuo na mene – od lovine je postao lovac”. Taj je doživljaj postao njegova strategija i kod tumačenja izjave našeg premijera da je Hrvatska spremna pomoći Ukrajini u reintegraciji okupiranih područja. Putin je Plenkovićevu savjetodavnu pomoć ukrajinskom premijeru shvatio kao intervenciju u još uvijek krizno žarište na relaciji Rusija-Ukrajina. Ne treba čuditi da su SAD-e i Kina podržale Kolindinu inicijativu jer je ona protuteža ruskom utjecaju te odgovara Washingtonskoj potpori stvaranja redizajnirane Nove Europe.

Paralelni projekt na Balkanu

Hrvatska predsjednica znade sve negativne konotacije Balkana pa je (i) iz tog razloga prva dala prijedlog okupljanja zainteresiranih zemalja srednje i istočne Europe, ponajviše radi boljeg prometnog, (željezničkog) trgovinskog i energetskog povezivanja. Podsjetimo da su se prošle godine u više navrata nalazili gospodarstvenici iz Poljske, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Bugarske, predlažući razvoj i konkurentnost nacionalnih ekonomija. Podupirem Kolindina nastojanja, osobito snažnije veze s Poljskom, Austrijom i Mađarskom (i njenim euroskeptičnim premijerom).

Paralelno s ovom inicijativom, sredinom srpnja u Trstu se sastaju šefovi šest država zapadnog Balkana, a na inicijativu Johannesa Hahna i njemačke kancelarke Angele Merkel. To je stara ideja stvaranja zajedničkog tržišta Zapadnog Balkana, ponovno reaktivirana iz Bruxellesa. Za sada se tome protive Kosovo i Crna Gora. Hrvatska je isključena od sudjelovanja u operacionalizaciji tog projekta. To ne smatram hendikepom, a samo ideju vidim kao utopiju sve dok Srbija odbija priznati neovisnost Kosova. Ostaje da se vidi hoće li Njemačka “željezna” kancelarka uspjeti i u ovom naumu.

EU i Balkan

U želji odmaka od Balkana težili smo Europskoj uniji. Proteklih godina uvjerili smo se da nam “veliki” nisu pomagali ni u gospodarskoj krizi, kao što su nijemo promatrali kada smo bili napadnuti, kada nam je trećina zemlje bila okupirana. Zato nije za očekivati europsku pomoć ni u izbjegličkoj krizi, gotovo mitskih razmjera. Kakve li ironije da Njemačka sada razmatra preuzimanje hrvatskog modela islama.

Sjetimo se da je rat na području bivše Jugoslavije na Zapadu bio obilježen kao “balkanski rat”. Marija Todorova u knjizi Imaginarni Balkan vidi prijetnju da postsocijalističke zemlje Balkana pod diktatom Zapada i SAD-a postanu meta novog “neokolonijalizma i neoimperijalizma”. Skrivena strategija najmoćnijih članica EU je vraćanje Hrvatske na Balkan. Iz te perspektive sagledavam i podržavam inicijativu naše Predsjednice.

Sjetimo se izjave (prije tri godine) dopredsjednice EU-komisije Vivian Reding: “Trebamo izgraditi Sjedinjene Europske Države s Europskom komisijom kao vladom.” Prema tome planu, EK dobiva (nad)moć u odnosu na vlade država EU-a. Izjava gospođe Reding otkriva plan stvaranja europske “superdržave”, što je (sada) pravi trenutak okupljanja zemalja oko Tri mora. Pakleni plan je ukidanje nacionalnog i ekonomskog suvereniteta ekonomski “ranjivih država” EU.

Trebamo se podsjetiti zapanjujuće šutnje Zapada iz vremena rata na “brdovitom Balkanu”, kada su postojali logori smrti u Crnoj Gori, Srbiji te Bosni i Hercegovini. Nitko od “velikih sila” nije (dugo) reagirao niti se izborio za sprječavanje scenarija poznatog iz Hitlerova fašizma. Sjetimo se bivšeg međunarodnog upravitelja za Podunavlje J. Kleina, koji je i poslije rata u Hrvatskoj namjerno odugovlačio s odlukom da se to područje vrati Hrvatskoj. Drugi je bio J. Akashi, bivši posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a, koji je relativizirao patnje žrtve i krivnju agresora te odbijao potpisati deklaraciju za BIH i Hrvatsku o zajedničkoj obrani. Takvim su tipovima – “produženim rukama” EU stratega kaosa, države bivše Jugoslavije služile kao eksperiment širenja “balkanskog terorizma”, a poslije ratnih strahota permanentno nameću Balkansku zonu slobodne trgovine! Svakome je jasno što se krilo iza tog “okupljanja”. I to je dodatni razlog zašto podržavam inicijativu Predsjednice Hrvatske.

naslovna slika :Reuters / Autor: JONATHAN ERNST

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/HKV/ http://www.hkv.hr/izdvojeno/Hrvatsko nebo