Kažu da vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno. Ako si, k tome, na vlasti 20 godina, i to 20 godina u kojima si morao svakodnevno bjesomučno trgovati, nema šanse da je u tebi ostao i gram ljudskosti…dušu i savjest si zamijenio plodovima političke trgovine.

Naš vječiti gradonačelnik Bandić inzistira, i na kraju će i provesti, referendum o promjeni imena trga poremećenog antifašističkog masovnog ubojice po imenu Tito. On sam o imenu trga ne iskazuje stav. Odnosno, ne iskazuje ga riječima, ali je jasno da mu činjenica da se najljepši zagrebački trg zove po masovnom ubojici koji je Zagreb i okolicu napunio s nekoliko desetaka tisuća leševa nevinih zagrepčana, nikad nije smetala. U protivnom, davno bi pokrenuo promjenu imena, ili bar taj referendum.

Ono što je zapravo u Bandićevom slučaju još i gore je to da danas glumi Poncija Pilata, odluku o imenu trga ko fol prepušta gradjanima, dok on pere ruke. Siroti Bandić ništa nije shvatio, i ništa ne shvaća.

Micanje simbola poremećenog antifašističkog masovnog ubojice po imenu Tito je civilizacijska, a ne dnevnopolitička stvar. Sukladno tome, uvjet koji su mu postavili Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, da je promjena imena trga ulazni uvjet za uopće bilo kakve pregovore o skupštinskoj podršci, nije politička trgovina, nego civilizacijsko razotkrivanje. Političko muljanje i politička trgovina tu ne igraju ulogu; ne radi se o podjeli fotelja. Zahtjev Bandiću za promjenom imena navedenog trga na prvoj sjednici skupštine nije političko nadjačavanje, nije ni sukob svjetonazora, nego test karaktera i moralnosti koju bi trebao pokazati čovjek koji od njih očekuje političku podršku. Poanta Bruninog i Zlatkovog zahtjeva nije sama promjena naziva trga, nego pokušaj da iz trgovca Bandića iziđe čovjek Bandić.

Siroti Bandić jednostavno ne shvaća da je za njega potpuno svejedno kako će proći referendum. Čak i da gradjani na referendumu pokažu da su za promjenu imena trga i Bandić ga promijeni, neće dobiti podršku u skupštini, i to zato što je propustio pokazati da je čovjek. A u slučaju kad je pitanje civilizacijsko, odnosno pitanje ljudskosti, podršku može zaslužiti samo netko tko je čovjek, a ne beskarakterno smeće od čovjeka zaogrnuto plaštem uspješnog trgovca, odnosno ‘igrača’.

Siroti Bandić ne shvaća, predugo je u politici, postao je superpolitičar, i prestao je biti čovjek. Ne shvaća da je uvjet za dobivanje podrške da on osobno izrazi stav i pokaže da je čovjek, a ne da se bavi smicalicama. Koji bi, inače, uopće bio smisao davanja podrške Bandiću? Što se uopće može očekivati od čovjeka koji nije u stanju suočiti se s činjenicom da mu najljepši gradski trg nosi ime po najvećem ubojici ovih prostora svih vremena, i koji u tome ne vidi problem? Zar takvo biće zaslužuje bilo kakvo povjerenje? Zar bi takvom čovjeku trebali vjerovati da ga je zaista briga za ljude, za djecu, siromašne, umirovljenike, ma koliko on lagao da ga je briga, ako ga nije briga za desetke i desetke tisuća sugradjana čije je članove obitelji likvidirao masovni ubojica po imenu Tito? Zar bi takvom čovjeku trebali vjerovati da je u stanju donositi odluke važne za kvalitetu života u Zagrebu, ako nije u stanju donijeti odluku da se promijeni naziv trga koji nosi ime po čovjeku koji je ubio najviše zagrepčana u povijesti Zagreba?

Siroti Bandić ne shvaća da mu je zahtjevom Brune i Zlatka zapravo pružena ruka spasa za izlaz iz beskarakterne močvare u koju je polako utonuo zadnjih 20 godina. No, bojim se da je za Bandića odavno prekasno.

 

Diana Majhen /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.