M . Dubravac : SVETI LEOPOLD MANDIĆ (Svjedočanstvo)

Nije velik tko se velik rodi,

Koj’ se pravi silan kao stijena,

Već je velik tko se malen rodi,

Al’ mu ime upamte vremena.

ČOVJEK MALI, SA SRCEM OD ZLATA

(12 May 1866 – 30 July 1942)

Blago tebi narode Hrvata
Imaš oslon – Leopolda svetog.
Čovjek mali, sa srcem od zlata,
Živa slika Krista razapetog.
Tih, pobožan, skroman, jednostavan,
Lijepa riječ mu svakom darak bila.
Od neznatnog, posto čovjek slavan,
Herceg Novog majka ga rodila.
‘Prognaniče’ našeg kraja sine,

Budi utjeh pradjedova grudi.
Tam’ gdje kuca srce Domovine
Trebaju te tvoji dobri ljudi.
Moli za njih u danima jada,
Kom ćeš pomoć ako nećeš svome?
Ne daj rodu da trpi i strada,
Budi utjeh puku čestitome.

Podari nam junačke vladare,

Stijeg, Raspelo nek im dušu kiti.

Nek su slika naše loze stare

I vjekom će Kroacije biti.

Marija Dubravac, Brisbane

 SVETI LEOPOLD MANDIĆ (Svjedočanstvo)

Naše hrvatske ljude vidljivo obilježava pečat pradjedova: vjera, poštenje, milosrđe i ljubav prema naciji. Jedni od tih Hrvata ukrašeni svim spomenutim vrlinama, a koji se uzdaju u Boga i svece, jesu Nikica i Luca Plavotić sa Gold Coast-a. U današnjem vremenu kad televizija i računalo uništiše obiteljsku molitvu i razgovor, u kući Plavotića molitva se ne ispušta. Zavjetima, postom i živom vjerom u Boga i svece, izmoliše sebi i svojoj djeci obilje Božjih milosti. Čestite li obitelji!
Radeći u Gladstonu, Nikica ozbiljno povrijedi kičmu. Liječnici ga poslaše u Brisbane, u »Mater Hospital«. Već sutra dan trebao je pristupiti kirurškom pothvatu s napomenom liječnika da nakon tako opasne operacije pacijent može završiti u invalidskim kolicima. Gledajući svoju nejaku dječicu, Nikičina zabrinuta žena, Luca, shvatila je da joj ne preostaje ništa drugo nego molitva. Još dok bijaše u domovini išla je s pokojnom svekrvom u Dubrave, u crkvu na hodočašće. Slučajno doču od nekih baka za blaženog Leopolda Mandića, koji jako pomaže u svim ljudskim nevoljama. Šesnaesti listopada 1983., spomenuti blaženik proglašen je svetim. Luca je toga dana u sobici na stoliću osim Raspela i slika svetaca imala i Leopoldove moći. Sjetivši se njega, plačući zavapi:

»Sveti Leopolde! Uzimam te od danas za zaštitnika svoje obitelji. Smiluj se meni i mojoj sitnoj djeci. Pogledaj nas. Ne dozvoli da moj muž nastrada. Ako baš mora na operaciju i ako će sve dobro proći, onda neka bude tako. Ali, ako će se loše završiti po njega, ti svojom rukom ukloni to zlo.«

Bila je noć. Luca je satima klečala držeći moći sveca, moleći usrdno njegovu i Božju pomoć. Sutra ujutro odvezla je djecu u školu nestrpljivo čekajući vijest iz bolnice – rezultat o muževoj operaciji. Na svoje veliko čudo, u pola dvanaest javio se Nikica rekavši da nije operiran; neka dođe večeras pred njega jer kreće kući. Došavši nazad ispričao je zanimljivu priču. Ranim jutrom pripremahu ga za skoru operaciju. Dobio je čak i injekciju. Čekalo se još samo na doktora. Kad se je doktor konačno pojavio, već izdaleka povika:

»Ja ne ću operirati gospodina Plavotića! On je mlad čovjek. Imao sam malu operaciju povrh oka pa mi nije uspjela. Kako će njemu uspjeti takva ozbiljna operacija na kičmi?«

Dao je zatim Nikici određene tablete i poslao ga kući. Nikica nije razumio zašto doktor iznenada promijeni mišljenje? Luca mu dokaza da je to djelo moćnoga Leopolda Mandića pred kojim je prošle noći onako usrdno molila i plakala. Od toga dana Nikica posta drugi čovjek. Njegovo poštovanje prema spomenutome svecu je neizmjerno. Nema dana da ne pročita cijelu molitvu napisanu u knjižici Svetoga Leopolda. Dokle god budu živi on i Luca vjerovati će da je dobri svetac svojom moću spriječio doktora da se nad njegovim zemljakom, Hrvatom, izvrši teška operacija, a ta vjerovatno ne bi uspjela. Neka je velika hvala Svetom našem Leopoldu; dao Bog da svaka hrvatska kuća ima sliku toga časnoga čovjeka, kojemu će se utjecati u svim nevoljama života. Luca Plavotić

Iz knjige ZNACI I MILOSTI S NEBA/Marija Dubravac, Brisbane/Hrvatskonebo