Marija Dubravac : BLAŽENOMU IVANU MERZU

Vrijeme:2 min, 8 sec

 

 

BLAŽENOMU IVANU MERZU

O Kriste, vječna ljubavi,
Najmiliji mi alem kam.
Nek sluga tvoj te proslavi
Kroz molitve mi žarki plam.

Nek žrtva mi je vodilja
A dobro djelo bližnjem – lijek.
Nek duša teži do cilja
Gdje rajska sreća traje vijek.

Marijo, primi darak moj
Djevičanstva mi zavjet svet.
Do groba čist, i samo tvoj
U vazi rajskoj nek sam cvijet.

Presveto Srce, Krista mog
Najmiliji mi hram i stan.
Odagnaj silu duha zlog
I budi žiću slatki san.

 

Ivan Merz je rođen 16. prosinca 1896. godine u Banja Luci. Odrastao je u liberalnoj sredini. Za njegovu vjersku orijentaciju, koja se počela nazirati već pred kraj gimnazijskih dana, zaslužan je profesor, uzorni katolički laik dr. Ljubomir Maraković. Preko književnosti i umjetnosti usmjeravao je Ivana prema moralnim i religioznim vrijednostima. Već u zreloj dobi, Merz je o njemu zapisao: „Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost“.
Tijekom svog života, Ivan je Merz pisao osobito zanimljiv, a s druge strane i poučan dnevnik. Završio je studij književnosti u Parizu te se, došavši u Zagreb, ubrzo zapošljava kao profesor francuskog i njemačkog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji.

Osobit interes pokazivao je za liturgiju. Kako je i sam naveo to je mjesto susreta s Bogom; ona je vrhunac umjetničkog ostvarenja. Bez imalo predrasuda i ograničenja, prihvaća vjeru Crkve u stvarno Kristovo postojanje u Euharistiji te u svom dnevniku piše kako je „Pričest je izvor života!“. Iz tog su razloga, „žrtva“, „euharistija“ i „apostolat“, tri riječi koje i danas stoje uklesane na njegovu grobu. Blažena Djevica Marija imala je posve određenu ulogu u Ivanovu životu kojoj upravlja iskrene i dirljive molitve.

Ivan Merz postaje moralni vođa katoličkoj mladeži, a u javnost uvodi novi način razmišljanja, osjećanja i prosuđivanja kroz duhovne okvire. U svome odgojnom radu s mladima, napose posljednjih godina svoga života, Ivan je veliku pozornost posvećivao moralnim problemima. Proučavao je sve ono što su crkveno Učiteljstvo, pape i biskupi po svijetu o tome pisali i naučavali. Posebna mu je briga bila da kod mladih stvori ispravne pojmove i shvaćanje ljubavi, braka, čistoće i seksualnosti.

Umro je 10. svibnja 1928. godine. Vijest da je Ivan otišao u vječni život, munjevitom se brzinom proširila po Zagrebu, a onda i cijelom Hrvatskom. Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag o kojem svjedoče mnoge knjige, članci te imena kojima su ga nazivali – “Svjetlo na gori”, “Vitez Božji”, “Brat vitez”, “Anđeo tješitelj”, “Vitez Krista Kralja”, “Papin čovjek”, “Božji čovjek”, samo su neka od njih. Njegovi posmrtni ostaci danas se nalaze u Bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici.

 

 

Marija Dubravac, Brisbane/Hrvatsko nebo

Odgovori