ZORICA VUKOVIĆ : ŽALOSNI PETAK I DAN OBNOVE ČIŠĆENJA I PAMĆENJA U JASENOVCU

Vrijeme:4 min, 28 sec

 

 

Na žalosni petak 7. travnja 2017. po šesnaesti put u Jasenovcu, u crkvi Gospe jasenovačke, točnije u Župnoj crkvi sv. Nikole biskupa i Uznesenja BDM, u Požeškoj biskupiji, održat će se koncelebrirana sv. Misa kao središnja proslava Dana obnove čišćenja pamćenja i spomen mučenika. Tom prilikom se spominju sve žrtve stradale u Jasenovcu, Staroj Gradišci tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, te Domovinskog rata.

Predvodnik misnog slavlja bit će đakovački biskup Đuro Hranić. Ujedno će se održati Treći biskupijski euharistijski kongres o dvadesetoj obljetnici utemeljenja Požeške biskupije.

Pučki naziv žalosni petak je petak prije Cvjetnice, kad je Isus počeo svoju muku na Maslinskoj gori, odnosno u Getsemanskom vrtu.

Iz Sv. pisma taj dan se čita Jr 20,10-13. „Čuh klevete mnogih: `Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.` “ Tu je i čitanje Ps 18,2-7: „Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj…“

Inicijativa za ovo obilježavanje nastala je prilikom posjeta naših biskupa papi Ivanu Pavlu II. „Ad liminia“, u ožujku 1999. godine.

Tom prilikom, kako je rekao požeški biskup Antun Škvorčević, Papa je pozvao „na čišćenje povijesnog pamćenja, podsjećajući da Crkva treba tražiti oproštenje i praštati, činiti pokoru i pozivati na pokoru zbog svojih sinova koji napose u teškim ratnim vremenima nisu svjedočili za Krista, nego su bili na sablazan svojim načinom razmišljanja i djelovanja.

Praštanjem onima koji su nanijeli zlo nedužnima izdižemo se iznad počinjenog zla, ne živimo po njegovu diktatu  i zadržavamo žrtve u čistom pamćenju, promatramo ih u njihovu dostojanstvu i veličini. Na taj način vršimo ‘službu pomirenja’ (2 Kor 5,18) na koju nas poziva Apostol Pavao, evangeliziramo Jasenovac, Staru Gradišku i druga mjesta teških stradanja nedužnih ljudi, služimo istinskoj slobodi.“
Nekada su se ovom obilježavanju pridružili i pravoslavni episkop Jovan Ćulibrk i paroh Dragan Antonić. No nije mi poznato da je svih ovih godina tamo bilo onih koji bi trebali o tome izvijestiti, posebice HRT. O ovome obilježavanju saznala sam preko „Glasa koncila“ prije nekoliko godina.

Objašnjavajući kako je počelo obilježavanja ovog dana, biskup Škvorčević je rekao:

„Tijekom minulih sedamdeset godina, međusobno nepomireni, živi sudionici rata nisu uspjeli kod nas pokopati ratne žrtve u grobove njihova dostojanstva, nego ih još i danas polažu u ideološke rovove i upotrebljavaju za neke račune i vlastite ciljeve. Tako ratne žrtve postaju još jedanput žrtvama.

To osobito osjećamo u Jasenovcu, Staroj Gradiški, na brojnim poznatim i još uvijek nepoznatim masovnim grobištima ubijenih ljudi kojima su totalitarni sustavi 20. stoljeća oduzeli pravo da budu ono što jesu.

No, nisu ih ubijali totalitarni sustavi, nego oni koji su ih smislili i organizirali progone i ubijanja ljudi te ih provodili u doba fašizma i komunizma, čiji mentalitet na svoj način živi i danas u određenim pojedincima i skupinama u našem okruženju. Njima nije do istraživanja cjelovite istine o ubijenima, niti im je stalo do toga da učine civilizacijski korak priznanja zločina u vlastitim redovima i zajedničkog iskazivanja poštovanja svakoj žrtvi bez obzira na vjeru, naciju ili drugu pripadnost, niti im je do nastojanja oko međusobnog pomirenja u praštanju.

Još uvijek ima onih za koje postoje samo žrtve na vlastitoj strani a zločinci na drugoj strani, te na taj način kamenuju istinu.

Svjedoci smo kako takve ljude, niti u najnovije vrijeme, ne zanima to što je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 19. veljače 1943. jasenovački logor nazvao ‘sramotnom ljagom’, a za ubojice u njemu, izjavio da su ‘najveća nesreća Hrvatske’, niti što je  pomagao i spašavao mnoge od sigurne smrti, bez obzira na njihovu vjeru i naciju. Oni pozivaju papu Franju da se u Jasenovcu pokloni žrtvama ali u skladu s računom koji time žele postići za vlastite ciljeve.

Stoga i danas na ovom molitveno-pokorničkom slavlju očitujemo svoja opravdana očekivanja da odgovorni u našem društvu učine sve što je potrebno kako bi se znanstveno i objektivno istražila istina o svim zločinima počinjenima na nedužnim ljudima, da se popišu njihova imena i trajno iskazuje poštovanje prema žrtvama, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku ili neku drugu pripadnost.“

Nažalost, proljeće je i mi ćemo ponovo gledati i slušati tolike neistine, a od istine koja bi nas „trebala osloboditi“, obilazi se u širokom luku.

Središnje pokorničko slavlje u Jasenovcu završava procesijom u kojoj se nosi obnovljeni Gospin kip koji je, po pričanju žena, koje su čistile crkvu u kolovozu 1991. proplakao.

Iza toga slijedio je rat, Hrvati protjerani, a sve crkve i kapele na području Jasenovca i okolice, srušene. Prilikom obrane Jasenovca poginuli su: Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Željko Grgić, Željko Barić, Milan Špoljarević i šarfcigerom iskopanih očiju Slovenac Slavko Jager. Postavljena im je spomen ploča, a Vesna Pusić, u Saboru, tražila da se ploča skine šarafcigerom.

Procesiju, pored Gospinog kipa, predvodi i „crni križ“ koji je napravljen od izgorjelih greda jasenovačke crkve. Križ je napravio zvonar Mića Mačković-Skula 1995. kad su se Jasenovčani vratili u svoje porušene domove nakon Vojno redarstvene akcije „Bljesak“.

„Tražiti oprost i sam oprostiti tako da bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ako se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira,“ rekao je, sada sveti, Ivan Pavao II.

Biskup Škvorčević dodaje kako vjeruje da „sv. Ivan Pavao II., danas iz vječnosti zajedno s nama postavlja pitanje, zašto još uvijek nema cjelovite istine o Jasenovcu te s nama moli i hrabri nas na jasan evanđeoski odgovor.“

 

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.