I Botica : Nezamislive požude

Vrijeme:2 min, 19 sec

 
Kako živimo i postojimo u vremenu specifičnog poimanja slobode i svega onoga što neizbježno proizlazi iz tog osjećaja , mi se dovodimo u situaciju da moramo preskočiti neke norme ili pak uvriježena pravila. Tako smo u situacijama koja pred nas izazivaju nedoumice i kolebanje. U nama svima živi senzibilitet koji je pak u nekim stvarima i shvaćanjima proturječan. Pa tako znamo da moramo brojti kalorije koje na dnevnoj bazi unašamo u naše tijelo. Isto tako se moramo pobrinuti i za našu mirovinu.

A kako ju dočekati uz bezbroj konzumiranih cigreta ili pak ispijenih litara žestice!?

To su sve proturječja naših želja i požuda naspram poštivanja normi i zakona koje država donosi. I kada nam je sve zabranila uvijek ostane još jedna požuda ili pak strast. Zamislimo, budimo se sa željom koja bi izgledala ovako:

-Dosta je bilo! Ne želim se više boriti protiv svojih osjećaja. Osjećam se kao žena i to zaista želim postati!?

A to nam država ne želi uskratiti. Ne, takva požuda i u krajnjem slučaju moralno dvojbena odluka nije zapriječena nego je sva moguća  pomoć usmjerena prema tome cilju. Angažiraju se mnogobrojni liječnici, dobiju se hormoni i naša vanjština je promjenjena.

Tako smo na neki način zadovoljili svoj Id, odnosno čistu žudnju.

Koja najvjerojatnije stoji  nasuprot svim moralnim i etičkim normama. Sasvim proturječno stojimo danas u svakom pogledu naspram gledišta i stavova jednog Aristotela ili pak Svetog Augustina. Koji  je iznio misao da nam treba pak puno više od ovog izopačenog grijeha zvanog požuda koji truje naše duše.

Živeći u oblikovanim zajednicama zaboravljamo na postulate same demokracije koji bi trebale tvoriti neovisno sudstvo, pravo vlasništva, sloboda govora i mišljenja i na poslijetku mi kao zajednica moramo njegovati instituciju legitimne opozicije. Bilo koja od ove četiri vodilje demokracije, kada izostane ili je manjkava u svome radu, potkopava temelje iste te i dovodi čovjeka u anarhičnu verziju demokracije. Kada se tomu svemu pridodaju i neizbjena nerješena nacionalna pitanja i očiti nesrazmjer ekonomskog stanja pojedinaca, imamo situaciju kada pojedinci nastoje nadomjestiti manjkavost institucija   i krenu u potragu tražiti vaninstitucionalna rješenja. A ona, dodatno potaknuta i medijima (živimo i radimo u elektronskom vremenu) trasiraju put pojedincima na stazu zvana strast ili čežnja za požudama. Koja god je, dobra je, jer na neki način udaljava pojedinca od bitnih i gorućih problema.

I tako se ta strast odnosno požuda unjedrila kod pojedinaca, pa tako imamo još jednu požudu koja prijeti da zasjeni čak i požudu za robom i uslugama. Svijet hirova je zavladao nama i naše misli su usmjerene samo prema dostignuću tog cilja.

A gdje su krščanske vrijednosti i vrline kao vjera, ljubav i nada?

Te vrline nažalost u naše “moderno” vrijeme su savim zanemarene ili pak u najvećoj mjeri izopačene. Opasno hitamo u zagrljaje požuda ne mareći previše za posljedice.

 

Ivan Botica /Hrvatsko nebo

Odgovori