Marija Dubravac : Soko Hrvata

SOKO HRVATA

Nahranjen duhom hrvatskih djedova

Rođen u zemlji Tvrtka, Katarine,

U toplom gnijezdu mira, blagoslova,

Oćutio si bilo Domovine

I znao da si rod časnih Hrvata,

Da povijest dična srca ti se hvata.

Gle, voljom Boga dobio si krila,

Postao soko oštrog uma, oka.

Zvala te pjesmom Velebita vila

I pokaza ti Domaju s visoka.

‘‘Sokole mladi naširoko gledaj,

Hrvatsku grudu dušmanima ne daj.

Ta krasna Zemlja hrabrog Tomislava,

Zvonimira, Borne, Petra, Frankopana,

Zapis na stijeni, to je naša slava,

Čestitom rodu u naslijeđe dana.

Brani joj međe hrvatski sokole,

Iscijeli rane što vjekovim’ bole.’’

Mahnuvši krilim’ ispod neba plava

Ti kliknu vili: ‘‘Za Dooom spreman, vijekom!

Živjela mojih pradjedova slava!’’

Živjelaaa! vrnu sva Hrvatska jekom…

Iz groba pređa vjetar prosu glase:

‘‘Oj Kroacijo, sokoli te krase.’’

Desetljeća duga ne smalaksa krilo –

Orao bijesni slomit bi ga htio.

Naš soko leti zanosno i čilo,

Još za Dom spreman ko što je i bio.

Jača ga Bog i duh mrtvih pređa,

Josip Stjepandić – čuvar starih međa.

Marija Dubravac, Brisbane

Uredništvo Hrvatskog neba želi sretan rođendan poštovanom dr.Stjepandiću