Rijeka: Protest u Prijestolnici obespravljene kulture

0

»Za kolektivni ugovor s cijenom rada i za izvršavanje ugovornih obveza Grada« glasio je zahtjev kojeg su riječki prosvjednici u ime 420 zaposlenika kulturnih institucija Grada donijeli ispred riječkog Poglavarstva na Korzu.

U utorak, 21. ožujka 2017. održao se najavljeni prosvjed Sindikata djelatnika u kulturi i Sindikata obrazovanja, medija i kulture, nakon što je Rijeka postala jedini grad u Hrvatskoj bez kolektivnog ugovora za kulturnjake (preciznije, za zaposlenike kazališta Ivana pl. Zajca, Gradskog kazališta lutaka, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Muzeja grada Rijeke i Gradske knjižnica).

Gradonačelnik neće smanjivati radnička prava, samo: neće potpisati kolektivni ugovor i ugovoriti pravednu cijenu rada; predlaže uvođenje nejednakog radnog vremena, što je u Zakonu o radu namijenjeno sezonskim djelatnostima poljoprivrede, građevinarstva i turizma: predlaže do 250 sati prekovremenog rada godišnje što je zakonski maksimum uz ugovaranja 56 sati rada tjedno bez pisane suglasnosti radnika. Ako to nije smanjivanje radničkih prava, pitamo ga što jest.

 

 

 

 

VJERUJEMO LI GRADONAČELNIKU?

Grad Rijeka ultimativno zahtijeva izbacivanje koeficijenata složenosti poslova kulturnih radnika iz kolektivnog ugovora i tako cijenu njihova rada prepušta svakom pojedinom poslodavcu ravnatelju ustanove u kulturi. Europski, pa i hrvatski standardi su upravo obrnuti, jer je ugovorena cijena rada rezultat razvijenog i ozbiljnog socijalnog dijaloga.

U Rijeci se putem KU odnosi osnivača i financijera i zaposlenih u ustanovama kulture uređuje od 2003.

Prijestolnica kulture 2020., Grad RIjeka, plaće u kulturi ne želi urediti novim kolektivnim ugovorom iako je u siječnju 2015. gradonačelnik potpisao “Ugovorne strane (Grad Rijeka i sindikati) obvezuju se započeti pregovore tijekom rujna 2015. godine o ujednačavanju koeficijenata iz članka 40. ovoga Ugovora koeficijentima službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada Rijeke, te ujednačavanje koeficijenata radnih mjesta iste složenosti poslova i odgovornosti između ustanova u kulturi Grada Rijeke’.

Zašto ujednačavanje? Zato što su plaće u kulturi i do 25% niže od plaća službenika i namještenika a u upravom tijelima Grada Rijeke. Koeficijenti složenosti poslovali kulturi od 0,75 spremačica i pralja, do 3,10 nacionalni kazališni prvak, muzejski i knjižničarski savjetnik, a u upravi od 1.03 spremačica NSS do 3,57 vodtelj ureda. Osnovica za obračun plaće u upravi 4.747,00 kuna, a u kulturi 4,509.00.

Jesmo li prevareni? Jesmo! Već Više od 9 godina sindikati pokušavaju plaće zaposlenih u ustanovama kulture uskladiti s plaćama službenika i namještenika proračuna iz kojega se financiraju. Nakon 9 godina Grad usprkos potpisanoj obvezi, odustaje od toga standarda koji se primjenjUje za sve radnike u javnim službama na državnoj razini za veliku većinu javnih radnika na lokalnoj i regionalnoj razini (imamo važeće KU s koeficijentima od Dubrovnika do Osijeka). Dok se u drugim gradovima uređivanje plaća putem kolektivnih ugovora smatra dobrim odnosom socijalnih partnera i redom u financiranju zaposlenih u javnim službama, u Rijeci je to “okamenjivanje” upravljanja. Kako to niža cijena rada kulturnih radnika ‘okameni’ upravljanje nije jasno. Trebat će nam pojasniti.

Što je namjera? ‘Omogućavanje dinamičnijeg upravljanja i onemogućavanje petrificiranja sustava upravljanja u kulturi, fleksibilizacija sustava upravljanja i organizacije u ustanovama u kulturi s ciljem prilagodbe novonastalim okolnostima kako bi opravdali dodijeljenu titulu Europske prijestolnice kulture”, kaže gradonačelnik. Morat ćemo i za ovo zatražiti pojašnjenje.

Kolika je naša cijena rada? Najniža pralje ili spremačice 3.560 kuna bruto; najviša umjetnika-nacionalnog prvaka i knjižničarskih i muzejskih savjetnika kao najviših stručnih zvanja 13.977 kuna bruto ili koncert majstora i prvaka kazališta (drame, opere, baleta, viših kustosa i viših knjižničara) 11.867 kuna bruto.

Koliko radimo za te plaće? Puno radno vrijeme, u rasporedu koji određuju naši poslodavci i uz primjenu preraspodjele. Koliko ima posla u ustanovama u kulturi najbolje govori prijedlog Grada da se u kolektivni ugovor unese obveza prekovremenog rada do čak 250 sati godišnje (maksimum prema ZOR-u u nejednakorn rasporedu, što je u Zakonu o radu najveća moguća Satnica i nainepovoljmji raspored rada. U kulturi, dakle ima posla i za puno Više od redovnog radnog vremena. Zar treba u to sumnjati na početku realizacije projekta EPK.

Kakvi su rezultati našega rada? Spomenut ćemo samo najsvježiji primjer: opera Otello kolosalno, kažu Riječani i kritika. Je li taj izvanredan rezultat samo rezultat autorskog tima ili dio zasluga pripada i pjevačima, zboru, orkestru, inspicijentima, tehnici, marketingu, prodaji, svima ostalima nevidljivima na sceni pa i spremačicama čije su plaće za 25% manje od plaća kolegica u upravi.

 

Što kaže gradonačelnik?

lntencija Grada Rijeke kojemu sam ja na čelu, nikada nije bila, a neće biti ni u narednom razdoblju, s ili bez potpisanog novog kolektivnog ugovora, smanjivanje radničkih prava, već samo fleksibilizacija sustava kulture s ciljem prilagodbe novonastalim okolnostima kako bi opravdali dodijeljenu titulu EPK.

Gradonačelnik neće smanjivati radnička prava, samo: neće potpisati kolektivni ugovor i ugovoriti pravednu cijenu rada; predlaže uvođenje nejednakog radnog vremena, što je u Zakonu o radu namijenjeno sezonskim djelatnostima poljoprivrede, građevinarstva i turizma: predlaže do 250 sati prekovremenog rada godišnje što je zakonski maksimum uz ugovaranja 56 sati rada tjedno bez pisane suglasnosti radnika. Ako to nije smanjivanje radničkih prava, pitamo ga što jest.

Poštovani Riječani, svi vi koji posjećujete kazališta, muzeje, knjižnicu. Dužni smo vam se na ovaj način obratiti jer smo u Više navrata čuli od pročelnika za kulturu g. ivana Šarara i intendanta HNK U Rjeci dr.sc. Marina Blaževića da za naše zahtjeve nećemo dobiti podršku građana Rijeke. A mi smo sigurni da od vas kojima je kultura potreba ne moramo tražiti podršku. Vjerujemo da je imamo, jer vi znate kolika je njezina vrijednost. Kao što zasigurno znate da se kolektivnim ugovorom ugovara pravedna cijena rada stvaratelja kulture, onih koji unapređuju pismenost, onih koji je svojim radom prezentiraju i čuvaju za buduća pokoljenja.

Kolika je ta cijena ne bi bilo lako odrediti da ne postoje objektivna mjerila i kriteriji koji se zovu složenost poslova i odgovornost, te potrebna stručna sprema. Na tom je principu izgrađen cijeli sustav plaća u javnim službama zdravstva, školstva, znanosti, socijalne skrbi, pa i kulture, od državne do lokalne razine u Republici Hrvatskoj. Ta mjerila će u Rijeci očito biti drugačija, jednostrano određena i nametnuta putem pravilnika o radu što ih poslodavci donose i mijenjaju kako im zatreba.

Zaposleni u ustanovama u kulturi Grada Rijeke smatraju da njihov rad vrijedi upravo onoliko koliko vrijedi i sličan rad kod korisnika riječkog gradskog proračuna i uj smo stav, bez većih prijepora, deset godina dijelili s gradonačelnikom. Pače, pristali smo dijeliti sudbinu proračuna u vremenima krize, potpisivali sino smanjivanja naših i tako manjih plaća i materijalnih prava, strpljivo smo čekali 9 godina razgovor o tome da diplomirani glazbenik iii pjevač u zboru imaju pravo na početni koeficijent VSS-a u upravi Grada Rijeke, a ne koeficijent SSS; da spremačica u ustanovi u kulturi ima pravo na jednaku plaću kao ona u upravi.

Gradonačelnik to sada odbija (usprkos potpisanoj obvezi) u ime ‘dinamičnijeg’ upravljanja ustanovama i tako odnose socijalnih partnera u Gradu Rijeci vraća 10 godina unazad. Pri tom izjavljuje da nema namjeru smanjivati radnička prava.

Gradonačelniče, kako da vam vjerujemo!

Na zamolbu sindikata da održe skup radnika u prostorijama HNK u Rijeci stigao je odgovor intendanta dr.sc. Marina Blaževića: “Poslodavac ne spriječava okupljanje radnika za 1. veljače 2017. godine kojega Sindikati mogu organizirati i izvan Kazališta, uzimajući u obzir poštivanje radnih obveza radnika koji sudjeluju na skupu“. Hvala intendantu. Okupit ćemo radnike prema njegovu naputku Izvan Kazališta, a da Ii će biti i izvan radnih obveza, odlučit ćemo sami.

 

 

 

 

Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture poručila je da je dosta samovolje pojedinaca koji žele stopirati njihova prava.
“Sada se nešto želi mijenjati, a pri tome Obersnel ne želi preuzeti svoje obaveze. Naše plaće su 25 posto niže od onih u gradskoj službi. E ako je vama dobro, pa zašto onda niste dali isto pravo i kulturi. Ne dozvoljavamo da kulturom zavlada klijentelizam; mi taj mamac nećemo zagristi. Nas ne zanima vlast koju ne zanima kultura!”

 

 

Pročelnik Ivan Šarar uputio je poziv sindikalistima da dođu u njegov ured i da nastave pregovore, ali se glavna tajnica Sindikata djelatnika u kulturi Ljubica Pilić zahvalila i rekla da oni rado prihvaćaju taj poziv, ali da će do sastanka doći drugom prilikom.

 

Vedrana Spadoni/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara