ZORICA VUKOVIĆ: PROCES  ROE PROTIV WADEA  BIO JE PRIJEVARA

Vrijeme:5 min, 19 sec

Prije nekoliko dana, točnije 18. veljače 2017., umrla je u šezdeset devetoj godini Norma McCorvey, čiji je pravni pseudonim Jane Roe. Poznata je iz procesa Roe protiv Wade-a iz 1973. godine.

 

Što se tada dogodilo?

 

Norma McCorvey imala nesređenu obitelj. Otac je napustio obitelj, a majka je bila alkoholičarka. Norma je po treći puta trudna u svojoj dvadeset drugoj godini. Dvoje djece, koje je ranije rodila, dala je na posvajanje.

 

Kao tinejdžerka, Norma je imala problema sa zakonom jer je krala. Zbog toga je poslana u katolički internat na školovanje, ali ga je napustila u dobi od petnaest godina i otišla živjeti sa svojim rođakom koji ju je silovao. Sa šesnaest godina se udaje, no ubrzo napušta nasilnog supruga i odlazi živjeti s majkom. Deklarira se kao lezbijka, ali ipak rađa dijete u svojoj osamnaestoj godini. Tada je počela konzumirati drogu.

 

Usred tog kaosa, na prijevaru, potpisuje papir u kojemu stoji da daje majci skrbništvo nad djetetom. Tada je majka tjera iz kuće. Ubrzo nakon toga, imala je i drugo dijete koje dobrovoljno daje na posvajanje.

 

Iz tih problema izrasta još veći. Ostala je trudna po treći put. Kontaktirajući s Agencijom za posvajanje, bez krova nad glavom, ona pristaje sastati se s dvije mlade odvjetnice koje žele osporiti teksaški zakon o pobačaju. Naime, nisu znale kako znanstveno pobiti zakon, pa su pribjegle manipulaciji da bi ozakonili abortus.

 

One su tvrdile da je Zakon o pobačaju u državi Teksas prekršio Ustav tako “da se u  Teksasu  Zakoni o pobačaj odnose na  bračne parove i neudane žene jednako. Pravo je žene birati hoće li imati djecu”.

 

Jedna odvjetnica je Sarah Weddington koja je učinila, kao djevojka, abortus u Mexiku. Druga je bila Linda Coffee.

 

Kad je upoznala svoje odvjetnice, Norma nije znala pravo značenje riječi „pobačaj“. Odvjetnice su joj rekle da se radi samo o komadu tkiva. Naime, tih godina, pobačaj je bio tabu tema. Kako je Norma gledala filmove John-a Wayne-a, mislila je da to „prekid misije“ tj. da će nakon toga sve biti kao prije, da jednostavno neće ni biti trudna, kao da se ništa nije dogodilo.

 

McCorvey se sastaje sa svojim odvjetnicama 1969. dva puta. Prvi put uz pivo i pizzu, a drugi puta uz potpisivanje izjave koju nije ni pročitala. Kako bi ubrzali stvari, Norma je pristala lagati da je bila silovana.

 

Ona se nikada nije pojavila na sudu. Za sramotno rješenje, saznala je iz novina.

 

Beba, koju je nosila, rođena je i dana je na posvajanje. Nije abortirana.

Javni tužilac Wade izgubio je ovaj proces. Prvi put u svojoj karijeri. Suci Vrhovnog suda glasali 7:2 za pravo na pobačaj, 22. siječnja 1973..

Sarah Wedington postala je vrlo uspješna pravnica. Ima počasne doktorate McMurry Sveučilišta, Austin i  Hamilton College-a, Sveučilišta Southwestern, Novog jugoistočnog sveučilišta…

 

Norma je radila u Dallasu na klinici za abortuse. Tada je Pro-life udruga preselila ured blizu bolnice. Svoj identitet „Jane Roe“ objavila je u knjizi „I am Roe“, 1994.: „Većina vas neće prepoznati mene ili moje pravo ime. Zovem se Norma McCorvey, a također sam poznata kao Jane Roe. Da, ona mlada žena, Jane Roe, koja je navodno bila silovana i koja je navodno tražila nezakonit abortus radi čega je od Vrhovnog suda zahtijevala dozvolu. Koji je bio jedini problem? To što nisam bila silovana.“

 

Kasnije je objavila knjigu Won by love.

Pri  potpisivanju knjige „I am Roe“, susrela je velečasnog Philip-a Benhan-a organizatora Operation Rescuce. On joj je predbacivao da je kriva za smrt više od 33 milijuna djece.

 

Tada su se stvari počele mijenjati. U početku je odbijala razgovore sa Philom, no on je jednom prilikom spomenuo da nije bio na koncertu Beach Boys-a od 1976. Taj podatak duboko je dirnuo Normu i nakon toga oni su postali prijatelji. Norma je u Philip-ovom  uredu vidjela poster fetalnog razvoja.

›Napredak je tako očit. Oči su bile tako slatke. To boli moje srce. Samo sam ih gleda. Istrčala sam van i rekla: “U pravu su.” Radila sam s trudnicama godinama. Imala sam tri trudnoće i porođaja. Trebala sam znati. Gledajući plakat, izgubila sam dah. Zadržala sam pogled na tom  malenom, 10 tjedana starom embriju, i rekla sam sebi, to je beba! To je kao da ti spadne koprena s  očiju i odjednom sam shvatila istinu – to je beba!
Slomila sam se pod istinom. To oko bilo je ubijeno u majčinoj utrobi. Sve ove godine sam bila u krivu. Potpisujem tu izjavu. Bila sam u krivu. Rad u klinici abortusa bio je pogrešan. Nema više prvog tromjesečja, drugog tromjesečja, trećeg  tromjesečja… Pobačaj – u bilo kojem trenutku – bio je u krivu. Bilo je tako jasno. Bolno jasno.‹
Godinu dana kasnije, ona je ne samo potpuno promijenila mišljenje o pobačaju, ali je odlučila ostaviti lezbijstvo i postati evanđeoska kršćanka. Benham je krsti 8. kolovoza 1995. godine  u bazenu, u dvorištu, na nacionalnoj televiziji.

 

To nije bilo sve.
U svojom pro-life poslu, ona se sprijateljila s Frank-om Pavone, katoličkim svećenikom koji je posvetio život u borbi protiv pobačaja. McCorvey dobila je prvu svetu pričest i svetu potvrdu, 17. kolovoza, 1998. Postala je katolkinja. Unatoč problematičnoj prošlosti i ulogom u legalizaciji pobačaja, McCorvey se milošću Božjom našla u krilu Crkve!

 

Norma McCorvey  nije pobacila. Rodila je živo dijete, ali je zakon ostao na snazi do današnjih dana.  Protivnici pobačaja traže ukidanje ove sudske presude, zbog novih znanstvenih spoznaja i zbog Norminog svjedočenja, koje daje novo svjetlo na obrazloženje presude. Čak je 2003. godine, Norma podnijela tužbu federalnom sudu za poništenje presude Roe protiv Wadea. Na 5 437 stranica, pod prisegom, više od tisuću žena svjedoče kako je abortus ostavio na njih strašne emocionalne, tjelesne i psihičke posljedice. Do danas pravorijeka nema.

 

Na godišnjicu presude, oko 22. siječnja svake godine, ispred zgrade Vrhovnog suda u Washingtonu, održava se prosvjed na kojem se okupi nekoliko stotina tisuća ljudi.

 

Zadaća Marša za život jest omogućiti svim Amerikancima da svjedoče o ljepoti života i dostojanstvu svakog ljudskog bića.

 

Po ugledu na Amerikance, ovakvi marševi odvijaju se u mnogim gradovima diljem svijeta. I u Hrvatskoj u organizaciji udruge „U ime obitelji“.

Bilo bi dobro da nas ove godine bude više na tom hodu. Posebno da bude i više muškaraca jer ovogodišnji 40 dana za život odvija se geslom: „Muževi, ljubite svoje žene“.

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)