Pavao Jelovic : POČIVAJ BLAŽENIM SNOM

Nježno te lovori miluju, moj dragi prijatelju,
Pa se sad bezbrižno se krijepiš od boli i rana,
A anđeli su te smjestili na rajsku postelju
Pokraj hrvatskih vitezova i velikana.

Tvoja će djela biti u beskonačnost pamćena
Zbog kojih si postao legenda svojeg stada,
Beskrajno ćete slaviti Hrvatska napaćena.
Iz njenih joj grudi nećeš nestati nikada.

Oprosti mi, ne mogu pisati, ruke mi se tresu,
Doista nemam snage, jer me i grčevi stežu,
U mislima mi je slika kako te sad u lijesu
Grobari, dragi Marko, u grob poliježu.

Ipak, blizu je dan, bit ćemo opet zajedno,
I nastavit ići na promocije knjiga,
Te zagrljeni hodati kroz polje nepregledno,
Ili kroz tihe špilje između bezbrojnih siga.

No, dok se ne susretnemo počivaj blaženim snom
A ja ću, kamo god pođem, u njedrima te nositi
Uvijek ćeš, suuzniče, ti biti sa mnom,
Neizmjerno ću se s tobom baš svugdje ponositi.