Ž. Dogan: Držite se gospođo predsjednice, hrvatski narod vas treba

Napadi na Predsjednicu države poznatog rukopisa

Prošla godina bit će upamćena po tektonskim poremećajima na svjetskoj političkoj sceni. Prije svega po odluci Britanaca da napuste EU i Amerikanaca da za predsjednika izaberu nepredvidljivog Donalda Trumpa. Kada se tome doda sve veća moć i utjecaj Kine i agresivne pretenzije Putinove Rusije, ova 2017. godina mogla bi biti vrlo burna i izazovna. Kakve će biti posljedice Brexita i Trumpove politike? Što ako na ovogodišnjim parlamentarnim izborima Francuzi i Nizozemci izaberu krajnje desne vlade i hoće li nakon toga EU moći preživjeti? Hoće li na Bliskom istoku izbiti novi sukobi koji će izazvati novu izbjegličku krizu i novi val terorizma U Europi? Što će lukavi velikosrbi ponovno na vlasti u notorno nestabilnoj Srbiji i vrlo aktivni u ‘Regionu’pokušati sljedeće? Ovaj put s Putinom u zaleđu.

Kada se ispod svih ovih potencijalnih prijetnji podvuče crta i postavi pitanje kako bi se takvi događaji mogli odraziti na Hrvatsku, onda vrlo lako dolazimo do zaključka kako je sada, isto kao i početkom 90-tih, vrlo važno da hrvatski narod na čelu države ima domoljubive i vizionarski inteligentne političare. One koji će znati na pravi način suočiti se s budućim izazovima.

U hrvatskoj predsjednici, gospođi Kolindi Grabar Kitarović, on to sada sigurno ima. Većina naroda, s dobrim razlogom, smatra je pravom osobom na čelu države. Za nju možete biti sigurni da nikada neće interese drugih staviti ispred interesa hrvatskog naroda. Što se nije moglo reći reći za njene predhodnike, Josipovića i Mesića, koji su uglavnom zaboravljali hrvatske interese trudeći se zadovoljiti tuđe. Njima je u fokusu zanimanja bila više promocija novog regionalnog zajedništvu sa Srbijom i nastavak borbe protiv hrvatskog ‘fašizma’ nego interes i potrebe vlastitog naroda.

Sadašnja hrvatska predsjednica radi upravo suprotno. Ona Europi i svijetu jasno projicira hrvatsku politiku, hrvatsku kulturu i hrvatski indentitet. Nastojeći da EU i svijet percipiraju i prihvateHrvatsku kao suverenu državu i ravnopravnog partnera. A ne kao dio nekakve nove regionalne Jugoslavije, koja se službeno zove Zapadni Balkan.
Što čovjek više gleda kako se gorljivo zalaže za hrvatske nacionalne interese tim više mu dođe žao zašto se hrvatski narod nakon Tuđmanove smrti dao izmanipulirati i na vlast ponovno vratiti jugobalkanski odnarođene političare kojima je izdaja hrvatskih nacionalnih interesa bio izučeni zanat i znak političke prepoznatljivosti.

Hrvatska na koljenima

Ivica Račan, Stjepan Mesić, Zoran Milanović i Ivo Josipović su novostvorenu hrvatsku državu bacili na koljena. Na političkom, gospodarskom i svakom drugom planu. Činjenica je da su na čelu slobodne Hrvatske, za koju nisu bili odgajani ni školovani, bili potpuno dezorijentirani, neučinkovitii kontraproduktivni. S njima na vlasti Hrvatska je ponovo preživljavala najgoru vrstu antihvatstva i čistku institucija, sličnu onoj nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. god.

Koliko se hrvatski narod mogao prepoznati u njihovoj politici? Isto onoliko koliko u literaturi i kulturi Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Olivera Frljića, Borisa Dežulovića, Predraga Lucića, Mile Kekina i njima sličnih jugonostalgičara.
Nakon podmuklog „veleizdajnika“ Mesića te jalovoga titoističkog klona Josipovića, izborom gospođe Grabar-Kitarović za predsjednicu, hrvatski narod je dobio nešto dragocjeno. Nekog tko ponovo budi ponos i optimizam u kolektivnom hrvatskom beznađu. A toje već bio veliki plus za samopouzdanje naroda, ozračja koje najviše nedostaje na društveno-političkom pejzažu Hrvatske.

Sjećate li se njene prekrasne inauguracijske svečanosti i govora? Tako se pokazuje ljubav i štovanje za svoj narod i zemlju. Onakav govor može doći samo iz iskreno domoljubivog srca. Takve stvari pogađaju u srce i prožimaju do kostiju, zar ne? Na stranu politika. Bivša, sadašnja i buduća. Kada se takve stvari kažu Hrvati se međusobno zbližavaju, a to je ono što Hrvatskoj treba.

Gospođa Grabar- Kitarović očito ima isto ono što je imao i pok. predsjednik Tuđman. Nadideološko i nadstranačko domoljublje i beskompromisnu politiku zaštite hrvatskih nacionalnih interesa. Ima dakle, sve ono što je potrebno da od strane neprijatelja hrvatske slobode i uspjeha bude stalno napadana i bojkotirana. Isto kao i Tuđman.

Snažna oprečna stajališta o Predsjednici države

I doista, nakon Tuđmana, ni jedan hrvatski političar nije izazvao tako snažne i oprečne osjećaje obožavanja ili prijezira kao trenutna hrvatska predsjednica. Ovisno koga u Hrvatskoj pitate, odnosno koga čitate, ona je ili oličenje izvorno domoljubne Hrvatske s globalnim znanjem i vizijom ili obična plastična lutka (Barbika) bez puno pameti u glavi.

Njena sposobnost da se emocionalno poistovjeti i poveže s osjećajima većine hrvatskog naroda i izbacivanje Titove biste iz rezidencije na Pantovčaku izazvali su pravi šok i doveli je u sukob s svim onima koji su jugotitoističkim ispiranjem mozga cijepljeni od bilo kakvog osjećaja hrvatskog domoljublja.

Od prvog dana preuzimanja dužnosti hrvatska predsjednica suočava se s sinkroniziranom i sve žešćom hajkom frustriranih i osvete željnih ‘bivših’ Jugoslavena i velikosrba. Ta parazitska peta kolona kojaje u bivšoj Jugoslaviji lagodno živjela od industrije progona i ocrnjivanja slobodoljubljivih Hrvata, dobivajući na račun toga poslove, stanove, diplome i privelegije, nastavila je raditi isti posao i u novostvorenoj hrvatskoj državi . Samo je promijenila sponzore. Njima je naime potpuno svejedno kako se zove država u kojoj žive ili koja ih plaća, sve dotle dok oni osobno od svog ‘humanitarnog rada’ mogu živjeti ugodno, kao bubreg u loju. Stara škola.

Prljava medijska kampanja

Nikada se ‘bivši’ Jugoslaveni, Račan, Mesić, Milanović i Josipović ne bi vratili na vlast u Hrvatskoj da nisu bili navijački slavljeni i podupirani od takvih ‘hrvatskih’ medija i novinara. Uglavnom sponzoriranih izvana. Sjetite se mutnih pozadina i prljavih kampanja koje su protiv pok. predsjednika Tuđmana, HDZ-a, branitelja i crkve, vodili Feral Tribune, Nacional, Globus, Jutarnji, Radio 101… Gorka je istina da su mediji donirani i dominirani ‘bivšim’ jugoudbašima odigrali glavnu ulogu u njihovom povratku na vlast. Danas, isti taj čopor medijskih parazita po istoj matrici predvodi istu takvu kampanju protiv današnje hrvatske predsjednice, gospođe Grabar-Kitarović.

Čim je na predsjedničkim izborima neočekivano pobijedila jugoinvalidnog Josipovića uznemireno ‘bivše’ udbaško podzemlje sa svim svojim novinarskim hijenama počelo je zatvarati krug prljave medijske kampanje oko ove ponosne hrvatske lavice. Od dana kada je preuzela dužnost, u ‘hrvatskim’ i regionalnim medijima osvijetljena je kao meta i pretvorena u goruće žarište negativnog publiciteta.

Zavidni, inferiorni i balkanski podmukli, jugonostalgičari i velikosrbi vrebaju je i sapliću na svakom koraku. Svoje provokativne članke, ankete i komentare o gospođi Grabar-Kitarović uvijek kreiraju tako da među hrvatskim narodom izazovu krizu povjerenje u njenu sposobnost i prave namjere. Sve što je u vezi s njom podvrgavaju kritici i ismijavanju. Od izgleda frizure, veličine trepavica, boje glasa, haljine i cipela do načina na koji hoda. Kada se tome pridaju prljave laži i podmetanja u vezi s njenim privatnim životom, to ismijavanje postaje toliko balkanski bolesno da ga se čak ne možete uzeti ni za šalu. Nevjerovajno koliko tim ljudima vrijeđanje i omalovažavanje današnje hrvatske predsjednice pričinjava zadovoljstvo. I koliko su sretni kad im se i drugi pridruže u tome.

No, imaju jedan problem. Hajku protiv današnje hrvatske predsjednice vode po bivšoj, davno izlizanoj matrici koja može naići na odobravanje samo među okorjelim jugonostalgičarima. Svaki hrvatski građanin, koji u glavi ima zdrav razum, a ne okamenjeno jugobalkansko smeće, lako će prepoznati od koga te besmislene kritike i laži dolaze. I zašto dolaze. Svatko normalan zna da čim gospođu predsjednicu tako ogorčeno napadaju i ismijavaju ‘bivši’ Jugoslaveni i velikosrbi, ona je za današnju Hrvatsku pravi izbor.

Predsjednica kakva treba Hrvatskoj

O trenutnoj hrvatskoj predsjednici može misliti ili izmišljati što god tko želi ali njen životopis, domoljublje i postignuća, gledano u cijelini, su uzorni. Za nju sigurno znamo da svoje znanje i diplome nije dobila zahvaljujući tatinom partijskom položaju i vezama. Ili na parazitskim kursevima u Kumrovcu i Beogradu. Sve što je postigla u životu postigla je vlastitim mukotrpnim radom, talentom i upornošću.

Vani školovana i dokazano uspješna, kao prva pomoćnica generalnog tajnika NATO-a postala je najviše rangirana Hrvatica na svjetskoj političkoj ljestvici. Iza sebe ima karijeru vrhunskog diplomata. Besprijekorno govori engleski i služi se s još nekoliko stranih jezika. Očito, politički je zrela i ozbiljno obrazovana. Ako uz sve ovo znamo da ničim bivšim nije opterećena već oplemenjena onim temeljnim vrijednostima na kojima hrvatski narod počiva, gospođa Grabar-Kitarović, predsjednica je kakvu današnja Hrvatska treba.

I još nešto, dama u svakom pogledu, svojom je prirodnom ljepotom i učtivim ponašanjem image Hrvatske na međunarodnoj sceni podigla je na višu razinu. Što je svakako dobra vijest nakon štete koju su ugledu Hrvatske za sobom ostavili antipatični balkanac Mesić i smotani Titov pionir Josipović. Koji kao da su se natjecali s velikosrbima tko će na službenim putovanjima vani pokazati više ‘bivšeg’ prijezira i nametnutih predrasuda prema hrvatskom narodu.

Dobra vijest je i da su nakon njenog izbora i prvih poteza kao predsjednice pozivi za nužne i neizbježne promjene počeli sve glasnije odzvanjati Hrvatskom. Nažalost, današnja predsjednica koja ima jasnu viziju za budućnost, ima i golemi teret mračne jugotitoističke prošlosti u zaleđu. Ona je dvostruko izdana i sabotirana. S jedne strane od ‘nevidljivih’ mrzitelja hrvatske slobode i napretka iza zavjese, a s druge od, po njima instaliranih, nelojalnih dužnosnika u državnom aparatu, medijima i diplomaciji. Što se jasno moglo vidjeti za vrijeme i nakon njenog nedavnog puta u SAD.

Moramo dakle biti realni. Što predsjednica, bez obzira koliko sposobna i aktivna bila, može postići ako se u današnjoj Hrvatskoj jugoudbaški lanac koji je sputava, ne presjeca već stalno produžuje? Kako Hrvatska može slobodno krenuti naprijed kada na primijer, jednog Galića na mjestu ravnatelja HTV zamijenjuju nekakvi Radmani, a taj Galić nakon toga odlazi za hrvatskog veleposlanika u Parizu? A nakon njega njega na to mjestu dolazi Ivo Goldstein, koji u svom uredu još uvijek drži Titovu sliku. Ako na mjestu glavnog državnog odvijetnika jednog Bajića zamijenjuje njegov klon Cvitan? Ako na mjestu ministra policije jednog Ostojića zamijenjuje Orepić, kojem je svastika na Poljudu lanjski snijeg. Umjesto prvorazredno pitanje ugleda hrvatske države i policije? Ako …., moglo bi se nabrajati do besvijesti. Sve dotle dok hrvatskim narodom budu vladali i predstavljali ga takvi, koji na bivši način razmišljaju i rade, Hrvatska se neće izliječiti od kancera jugoslavenstva i velikosrpstva.

Poznavanje geopolitike

Iz svog međunarodnog iskustva u diplomaciji, poglavito radeći na mjestu prve pomoćnice glavnog tajnika najmoćnijeg vojnog saveza, gospođa Grabar-Kitarović, stekla je duboko i temeljito znanje o geopolitičkim odnosima i gibanjima koji se lome preko leđa Hrvatske. Njoj je potpuno jasno da hrvatski narod nikada više ne smije biti žrtva ni taoc nekakvih novih balkanskih integracija i velikosrpskih planova. Bio bi to zaista neoprostiv grijeh i idiotizam kada bi današnji vodeći hrvatski političari opet ponavljali skupe povijesne grješke i zablude. Za Hrvatsku je dakle od vitalne važnosti to što sadašnja predsjednica otvoreno pokazuje da je duboko privržena europskoj kulturi i tradiciji u čvrstom savezništvu s Amerikom. A ne da se okolopo svijetu baulja prikazujući se kao prevrtljivi balkanski dvoličnjak koji sjedi na dvije stolice istovremeno ne znajući gdije je Hrvatskoj mjesto.

Za gospođu Grabar-Kitarović, isto kao i za trezvenu većinu hrvatskog naroda, strah od novog regionalnog taočenja Hrvatske i sve očitije velikosrpske ‘igre’ oko novog prekrajanja granica u ‘Našoj Regiji’, kritična su pitanja nacionalne sigurnosti. Očito da ona, isto kao i svaki drugi ozbiljan i odgovoran političar u svijetu, djeluje proaktivno. Drugim riječima, pokušava predvidjeti i Hrvatsku unaprijed pripremiti za događaje koji bi mogli uslijediti. Što uglavnom nije bio način na koji su se do sada ponašali hrvatski političari pa onda ni narod općenito.

Sjetite se hrvatskih gusaka što su davno odletjele u beogradsku maglu, pa nas još i danas ta magla prilično guši. Sjetite se znakovite Miloševićeve prijetnje s Gazimestana, koja je kod bivših hrvatskih političar prošla nezapaženo, pa one nedavne, na domijenku za pravoslavni Božić u Zagreba. Pa onda pogledajte malo na internetu koliko su i danas ‘bivši’ velikosrbi nevjerovatno aktivni u širenju antihrvatske mržnje, laži i mitova. Ne samo u Srbiji i ‘Našoj regiji’ već i po cijelom svijetu.

Istina, najlakše je ne činiti ništa, sjediti uz kavicu, pasivno čekatii pljuckati na sve što se događa oko vas . A onda kada vas ti ‘neočekivani’ događaji poklope kukati okolo na sav glas – gledajte što nam rade!

John Philpot Curran (1750.-1817.) čuveni irski političar i mudrac koji se žestoko opirao Aktu Ujedinjenja s Kraljevstvom Velike Britanije, nakon što ga je britanska vlada 1800. godine, koristeći silovito podmićavanja i ucjene, ipak uspjela nametnuti irskom parlamentu, vidovito je rekao: ‘Zajednička sudbina svih lijenih ljudi je da ne vide kako njihova prava postaju plijen onih koji su aktivni. Uvjet pod kojima je Bog dao slobodu ljudima je vječito bdjenje. Ako se taj uvjet zanemari, sluganstvo je posljedica i kazna za taj grijeh’.

Željko Dogan/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo