Drage kolegice akademkinje,

Drage kolege akademici,

Cijela priča oko napada na moje projekte sadržana je u komentaru jednog poznatog hrvatskog matematičara koji sam već spominjao i u pismima i u knjizi: Pišem pisma, odgovora nema / Navodna Hrvatska zaklada za znanost.

On kaže:

Kod Vas je jasno zašto imate problema. Baš sam pogledao Math Sci Net: imate 1115 radova, 3800 citata, masu suradnika što je sve izuzetno impresivno, a onda ”male” to smeta pa vas zezaju kroz ta nekorektna vrednovanja tj. smiješnim recenzijama.  Zaklada je trebala razmisliti koju ocjenu usvaja.

Da, Zaklada je trebala razmisliti, ali nije. Zapravo pokazalo se nepravednim optužiti samo Zakladu, kada – kako se pokazalo – najvažnija mjesta u njoj imaju ljudi iz Akademije. Poslije napada u Hrvatskom saboru i zadovoljstvo koje je to izazvalo u Akademiji postalo je jasno da je Akademija sve drugo samo ne nevina u svemu tome.

Što se tiče ponašanja ovih “malih” u hrvatskoj matematici to je nešto što traje jako dugo. Vjerojatno od momenta kada su neki shvatili da sam kandidat za “njihovo” mjesto u Akademiji.

Baš je prije dva dana profesor Elezović objašnjavao nekim kolegama (i iz vani, koji nas napadaju što sve to ne internacionalizirama) kako se argumenti tih naših matematičara svode na tvrdnju kako olimpiski pobjednici na 100m nisu Bog zna što jer oni ne trče maraton. A maraton je nešto na što počivaju Olimpijske igre.

Komentirao sam kako neki od njih zapravo misle da je u Matematici jedino vrijedna oblast u kojoj oni rade, na što je Neven, onako duhovito kako samo on zna, dodao: Dakle – bacanje kugle!

Sjećam se jednog takvog mišljenja gdje je recenzent, kao i ovaj od HRZZ-a, konstatirao da nije mogao proučiti sve radove jer ih ima puno, ali njegovo mišljenje je da to što ja radim nije ok, pa me je onda naveo jedan rad iz nejednakosti, koji je on negdje vidio, i savjetovao da takve stvari trebam raditi.

Otišao sam u Ministarstvu i pitao ih:

Pa kada netko napiše meni čiji su časopisi vodeći u svjetu, pa tako zapravo ja itekako odlučujem što se treba raditi u mojoj problematici u svijetu, kako to da usvojite takvo mišljenje. Umjesto da kolegu pošaljete u Vrapče na ispitivanje.

Tada je akademik Paar oštro govorio o takvom odnosu prema meni u našem Razredu Akademije, ali i nekim drugim kolegama. Išao je sam ili s još nekim od kolega u Ministarstvo da bi se koliko nekako ispravilo. Da, pisao je kolega Paar o tome i u novinama (pitao sam ga za tekst u Vjesnikovim “Stajalištima” – ali nema ga više).

Činjenica je kako je Akademija, dakle u trenutcima kada sam imao daleko manje radova nego danas, žestoko reagirala. A danas, vidjeli smo ti napadi idu iz Akademije! Ministarstvo je brzo prihvatilo primjedbe, a danas kada sam vjerojatno jedini znanstvenik u RH s preko 1100 radova u znanstvenim časopisima ne odgovaraju više od godinu dana.

Slična priča, što se kolega matematičara tiče, ponovila se s tzv. Programima koje je usvajalo Ministarstvo. Evo naše žalbe:

ŽALBA MINISTRU

Prof. dr. sc. Dragan Primorac

Ministar znanosti, obrazovanja i športa RH

Trg hrvatskih velikana 6

10000 Zagreb

Akademik Josip Pečarić

Tekstilno-tehnološki fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Pierottijeva 6

10000 Zagreb

Prof. dr. sc. Ivan Perić

Prehrambeno-biotehnološki fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Pierottijeva 6

10000 Zagreb

Prof. dr. sc. Marko Matić

Prof. dr. sc. Nenad Ujević

Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije

Sveučilište u Splitu

1. Tesle 12

21000 Split

Prof. dr. sc. Neven Elezović

Fakultet elektrotehnike i računarstva

Sveučilište u Zagrebu

Unska 3

10000 Zagreb

Zagreb, 15. siječnja 2007.

Poštovani gospodine Ministre,

Obraćamo Vam se povodom nedavno objavljenih rezultata natječaja za financiranje znanstvenih projekata kojeg je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa raspisalo 9. siječnja 2006. godine. Na natječaj smo u području prirodnih znanosti, polje matematike, prijavili pet prijedloga znanstvenih projekata, i to redom:

1. «Generalne nejednakosti i primjene» (voditelj: akademik Josip Pečarić),
2. «Ocjene za funkcionale na prostorima funkcija» (voditelj: prof. dr. sc. Ivan Perić),
3. «Konveksne funkcije i primjene» (voditelj: prof. dr. sc. Marko Matić),
4. «Nejednakosti i numerička analiza» (voditelj: prof. dr. sc. Nenad Ujević),
5. «Ocjene suma, integrala i integralnih transformacija» (voditelj: prof. dr. sc. Neven Elezović).

Svih pet navedenih projekata objedinjeno je u prijedlog znanstvenoistraživačkog programa «Matematičke nejednakosti i primjene» (voditelj: akademik Josip Pečarić). Na rang listi od 51 matematičkog projekta koje će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa financirati u sljedećem razdoblju, objavljenoj 20. prosinca 2006. godine, naši su projekti redom zauzeli sljedeća mjesta: 17. (projekt akademika J. Pečarića), 39. (projekt prof. dr. sc. I. Perića), 40. (projekt prof. dr. sc. M. Matića), 43. (projekt prof. dr. sc. N. Ujevića) i 50. (projekt prof. dr. sc. N. Elezovića).

Iako će Ministarstvo financirati svih pet naših predloženih projekata, doista smo neugodno iznenađeni njihovim ocjenama i položajem na rang listi. Iako nam metodologija u skladu s kojom je vršena evaluacija projektnih prijedloga u polju matematike nije poznata, budući da nije javno objavljena, argumentirano smatramo da je, u usporedbi s ostalim prihvaćenim matematičkim projektima, položaj svakog od naših projekata trebao biti znatno viši, tj. da smo rangiranjem izravno zakinuti. Stoga Ministarstvo molimo da javno objavi kriterije vrednovanja projekata, a u međuvremenu da službe Ministarstva provjere jesu li na sve projekte iz polja matematike oni jednako primjenjivani. Također, apeliramo na Vas i odgovorne službe u Ministarstvu da slučaj naših projekata ponovo ozbiljno razmotrite.

Prema našem dubokom uvjerenju, redoslijed projekata na rang listi, a samim time i iznos njihovog financiranja, svakako treba odražavati učinak istraživača tijekom rada na prethodnim projektima, s posebnim naglaskom na rezultate znanstvene aktivnosti ostvarene u prošlom petogodišnjem razdoblju. Većina istraživača u navedenih naših pet projekata u prethodnom su projektnom razdoblju vodili sljedeća tri projekta koje je financiralo Vaše Ministarstvo, ili sudjelovali u njihovoj realizaciji:

1. 0117014 «Nejednakosti i primjene» (voditelj: akademik Josip Pečarić),
2. 0023001 «Nejednakosti u numeričkoj analizi i teoriji vjerojatnosti» (voditelj: prof. dr. sc. Marko Matić),
3. 0037119 «Ocjene za funkcionale na prostorima funkcija» (voditeljica: prof. dr. sc. Sanja Varošanec).

Učinci tih projekata u razdoblju od 2002. do 2006. godine, tj. broj objavljenih radova te mjesto na rang listi rezultata svih matematičkih projekata (više od 50 projekata) prema referentnoj bazi CROSBI, bib.irb.hr, dani su u sljedećoj tablici:

Prevedena u termine novih projekata, tablica postignuća voditelja i suradnika projekata u programu «Matematičke nejednakosti i primjene» u razdoblju od 2002. do 2006. godine izgleda ovako:

Pri tome treba naglasiti da se svi objavljeni radovi referiraju u bazi Mathematical Reviews (MR), a svi časopisi u kojima su objavljeni u MR se referiraju od korica do korica (status Cover-to-cover).

Za usporedbu, u narednoj tablici dajemo rezultate voditelja svih 51 novih matematičkih projekata u razdoblju od 2001. do 2006. godine (projekte ne navodimo imenom već samo njihovom pozicijom na novoj rang listi). Pri tome SCIE označava referentnu bazu Science Citation Index Expanded. Broj CC radova ne navodimo, budući da prema novim kriterijima za izbor u znanstvena zvanja u polju matematike Current Contents baza više nije relevantna.

Već prvim pogledom na tablicu jasno je vidljivo da broj objavljenih radova pojedinog voditelja/voditeljice nije koreliran s pozicijom njegovog/njezinog projekta na rang listi. Posebno se osvrnimo na broj SCIE radova voditelja projekata, izuzetno važan pri izboru u znanstvena zvanja u polju matematike. Lakim računom vidi se da akademik J. Pečarić (17. mjesto) od 2001. godine naovamo sam ima 91 SCIE rad, koliko ih zajedno imaju preostalo 19-toro voditelja projekata s rednim brojem 1 do 20. Isto tako, broj SCIE radova prof. dr. sc. M. Matića (40. projekt na rang listi) veći je od broja SCIE radova svih ostalih voditelja, s izuzetkom prof. dr. sc. D. Vukićevića (radovi većinom u kemijskim časopisima) i akademika J. Pečarića. Konačno, prof. dr. sc. I. Perić (39. projekt na rang listi) ima jednak broj SCIE radova (16) kao prof. dr. sc. A. Dujella (1. s liste), dok prof. dr. sc. N. Ujević ima više SCIE radova od voditelja 45 odobrenih matematičkih projekata, a ispred njega na rang listi su čak i oni s 0 radova! Jasno je da broj radova nije jedini kriterij za ocjenu kvalitete znanstvenog rada, no uvidom u bazu SCIE razvidno je da većina voditelja odobrenih matematičkih projekata objavljuje u časopisima sličnog ranga (sličnog faktora odjeka) ili čak istima kao mi, ali da objavljuju mnogo manje radova od nas.

Slična je situacija i s brojem članaka u časopisima s MR Cover-to-cover liste, čiji je broj također važna kategorija pri izboru u znanstvena zvanja u polju matematike. Tako akademik J. Pečarić sam ima 196 MR radova od 2001. godine, dok preostalih 19-toro voditelja prvih 20 projekata na rang listi zajedno imaju 179 takvih radova! Drugi po broju MR radova je prof. dr. sc. N. Ujević, a treći prof. dr. sc. M. Matić, obojica voditelji projekata iz našeg programa. Visoko je plasiran i prof. dr. sc. I. Perić! Napomenut ćemo da je i naš peti projekt – onaj prof. dr. sc. N. Elezovića po tome sličan ostalima, jedino što su u njemu radovi podjednako raspoređeni na sve istraživače.

Naravno, uspješnost pojedinih projekata ogleda se i u ugledu koje pojedini istraživači imaju u svijetu. Na primjer, više voditelja i suradnika programa «Matematičke nejednakosti i primjene» recenzenti su priznatih međunarodnih znanstvenih časopisa koji se izdaju izvan Hrvatske. Konkretno:-        akademik Josip Pečarić recenzent je u 48 časopisa (dvadesetak CC i/ili SCIE), –        prof. dr. sc. Nenad Ujević u 10 časopisa (Appl. Math. Letters (CC, SCIE), Appl. Numer. Math. (CC, SCIE), Appl. Math. E-notes, Bull. Korean Math. Soc, Int.  J. Math. & Math. Sci, Int. Journal of Comput. Math. (CC, SCIE), J. Inequal. Pure Appl. Math, J. Comput. Appl. Math. (CC, SCIE), Proc. Royal Soc. London: Ser. A (CC, SCIE), Soochow J. Math), –        prof. dr. sc. Sanja Varošanec u 8 časopisa (Central European J. Math, Colloquium Math, Comput. Math. Appl. (CC, SCIE), Int. J. Math. & Math. Sci, J. Inequal. Appl, (CC, SCIE), J. Inequal. Pure & Appl. Math, J. Math. Anal. Appl. (CC, SCIE), Proc. Royal Soc. Edinbourg: Ser. A (CC, SCIE)), –        prof. dr. sc. Ivan Perić u 5 časopisa (Math. Comput. Modelling (CC, SCIE), J. Inequal. Appl, (CC, SCIE), J. Inequal. Pure Appl. Math, Int. J. Math. & Math. Sci, Annali dell’Università di Ferrara),-        prof. dr. sc. Marko Matić u 4 časopisa (Nonlinear Funct. Anal. Appl, Comput. Math. Appl. (CC, SCIE), Soochow J. Math, J. Inequal. Pure & Appl. Math), –        prof. dr. sc. Neven Elezović u 3 časopisa (J. Inequal. Pure Appl. & Math, J. Math. Anal. Appl, (CC, SCIE), Panamer. Math. J), –        prof. dr. sc. Aleksandra Čižmešija u 2 časopisa (J. Inequal. Pure & Appl. Math, J. Math. Anal. Appl. (CC, SCIE)), –        prof. dr. Ilko Brnetić u 3 časopisa (Soochow J.Math., Demonstratio Math, Tamkang J. Math), –        dr. sc. Iva Franjić u 2 časopisa (Taiwanese J. Math, Appl. Math. Letters (oba CC, SCIE)),-        a u jednom časopisu doc. dr. sc. Vidosava Šimić, doc. dr. sc. Ana Vukelić i doc. dr. sc. Milica Klaričić Bakula  (J. Inequal. Pure & Appl. Math),  dr. sc. Jadranka Mićić Hot (Linear Algebra Appl. (CC, SCIE)), doc. dr. sc. Andrea Aglić Aljinović (Soochow Journal of Mathematics), doc. dr. sc. Mario Krnić (Kyungpook Math. J).

Osim toga, akademik J. Pečarić i prof. dr. sc. N. Ujević sudjelovali su u postupcima izbora u zvanja na sveučilištima izvan Hrvatske, pišući referate (peer review) o kandidatima (J. Pečarić u Australiji i Novom Zelandu, a N. Ujević u Južnoafričkoj Republici). Akademik J. Pečarić bio je i recenzent više znanstvenih monografija stranih izdavačkih kuća (Kluwer Academic Publishers. Taylor and Francis, Canadian Mathematical Society Book Series). Napomenimo i da je akademik J. Pečarić u redakcijskom odboru 9 znanstvenih časopisa koji se izdaju izvan Hrvatske, dok je prof. dr. sc. Neven Elezović urednik u 2 takva časopisa.

Kvaliteta realiziranih projekata, a time i potencijal prijave novog projekta, trebao bi se vrednovati i brojem izrađenih i obranjenih magistarskih i doktorskih radova. Na navedena tri naša prošla projekta magistrirale su 3 suradnice (Iva Franjić, Mirna Rodić, Josipa Barić), a doktoriralo je 7 suradnica i suradnika (Iva Franjić, Željko Hanjš, Milica Klaričić Bakula, Anita Matković, Ana Vukelić, Andrea Aglić Aljinović, Mario Krnić). U ovom momentu petoro matematičara kod nas radi na svojim disertacijama, dok je dvoje na doktorskim studiju. Uz sve to, voditelji i suradnici naših projekata bili su ili su trenutno suvoditelji disertacija i na drugim sveučilištima (akademik J. Pečarić na Sveučilištima u Adelaideu i Melbourneu, Australija, prof. dr. sc. Neven Elezović na Sveučilištu u Adelaideu, Australija, te prof. dr. sc. Ilko Brnetić na Sveučilištu u Prištini, Kosovo), dok su neki sudjelovali i u povjerenstvima za ocjene i obrane disertacija na stranim sveučilištima (akademik J. Pečarić na nekoliko indijskih sveučilišta, prof. dr. sc. Neven Elezović na Sveučilištu u Adelaideu, Australija, prof. dr. sc. Sanja Varošanec na Sveučilištu u Luleå, Švedska).

Posebno treba istaći da su većina istraživača s našeg programa bili recenzenti u međunarodnom časopisu «Mathematical Inequalities & Applications» koji se izdaje u Zagrebu. Ovaj časopis i postoji zahvaljujući njihovom radu, a posebno istaknimo i da je to jedini hrvatski matematički časopis koji je na SCIE listi. Njegov faktor odjeka za 2005. godinu je 0.485, što znači da spada u gornju polovinu takvih izabranih svjetskih matematičkih časopisa!

Zahvaljujući radu istraživača s našeg programa, izdavačka kuća «Element» pokrenula je i seriju monografija s temama vezanih uz matematičke nejednakosti (na engleskom jeziku), a prva monografija je već tiskana.

Navedimo i da svi projekti iz programa «Matematičke nejednakosti i primjene» zajednički organiziraju međunarodni znanstveni skup «Mathematical Inequalities and Applications 2008» u Splitu. Već sada su dolazak na taj skup potvrdilisljedeći pozvani inozemni predavači: prof. dr. sc. Catherine Bandle, Universität Basel, Švicarska, prof. dr. sc. Peter S. Bullen, University of British Columbia, Kanada, prof. dr. sc. Sever S. Dragomir, Victoria University of Technology, Australija, prof. dr. sc. Roland Glowinski, University of Houston, SAD, prof. dr. sc. Frank Hansen, University of Cøpenhagen, Danska, prof. dr. sc. Alois Kufner, Mathematical Institute of the Czech Academy of Sciences, Češka, prof. dr. sc. Lech Maligranda, Luleå University of Technology, Švedska, prof. dr. sc. Roy Mathias, University of Birmingham, Engleska, prof. dr. sc. Ingram Olkin, Stanford University, SAD, prof. dr. sc. Zsolt Páles, University of Debrecen, Mađarska, prof. dr. sc. Lars – Erik Persson, Luleå University of Technology, Švedska, prof. dr. sc. András Prékopa, Rutgers University, SAD, prof. dr. sc. Gord Sinnamon, University of Western Ontario, Kanada, prof. dr. sc. Vladimir Stepanov, Frendship University Moscow, Rusija.

Dakle, iz svih gore navedenih podataka više je nego očit razlog našeg izrazitog nezadovoljstva ocjenama projekata iz programa «Matematičke nejednakosti i primjene». Nadamo se da ćete Vi i Vaše Ministarstvo ponovo razmotriti i ispraviti svoje odluke u svezi s njima te nas o istima uskoro obavijestiti.

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Prof. dr. sc. Ivan Perić

Prof. dr. sc. Marko Matić

Prof. dr. sc. Nenad Ujević

Prof. dr. sc. Neven Elezović

Poslije par dana već sam – na njihov poziv – bio u Ministarstvu. Dogovorili smo rješenje i poslije tog razgovora napisao slijedeće pismo:

Prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić,

Državni tajnik za znanost,

Akademik Josip Pečarić, red. prof.

Tekstilno-tehnološki fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Poštovani gospodine državni tajniče,

Zahvaljujem Vam se na veoma korisnom razgovoru u svezi s projektima na mom programu i općenito o problemima koji se u svezi s tim pojavljuju. Ja sam sve nositelje projekata u okviru mog programa obavijestio o našem dogovoru, tako da će oni čekati nova rješenja o svojim projektima. Rekao sam im i da će od Ministarstva dobiti mišljenja recenzenata.

U potpunosti se slažem sa Vama da se ovaj način ocjenjivanja projekata pokazao lošim. Primjer projekata s našeg programa možda to najbolje i pokazuje jer se radi o svim projektima s jednog programa.

Već prilikom određivanja prosudbenih skupina to se moglo naslutiti (Vi znate tko Vam je predlagao sastav tih skupina). Naime tri akademika iz matematike imaju svoje programe, a samo jedan od njih nije određen u prosudbenu skupinu. A nije i nitko iz tog područja istraživanja, iako istraživači s tih projekata imaju četvrtinu cjelokupne hrvatske matematičke produkcije!

Dakle, tu su moguće svakojake igre s određivanjem recenzenata (nekompetentnost, zlonamjernost i sl.). I doista, od tri recenzenta koji su određeni za moj projekt dva su pokazali očitu nekompetentnost ili zlonamjernost.

Prvi recenzent je dobro istakao vrijednosti onoga što su istraživači s projekta do sada učinili, kao i o tome što namjeravaju učiniti. Naravno, s nekim njegovim stavovima bi se dalo polemizirati ali u granicama akademske rasprave. Na primjer, u recenzijama se ocjenjuje kompetentnost istraživačkog tima, a recenzent smatra da od tima treba odvojiti voditelja. A u stvari, upravo smo mi pokazali kako se timski radi jer je to skoro pravilo u našem radu. Ali bez obzira na to radi se o kvalitetnom recenzentu.

To već ne mogu reći za drugog recenzenta. Naime u «Planu i Metodologiji istraživanja» on kaže: «Predviđa se da će suradnici na projektu (u statusu znanstvenih novaka) izraditi doktorske radnje, a ostali će napraviti i objaviti cijeli niz članaka, radova i monografija.» I za to je dao ocjenu 4. Valjda 5 ide kada se objavi mali broj ili niti jedan članak, rad (priznajem da i ne znam što recenzent podrazumijeva pod člankom a što pod radom) i monografija. Istina, kod nas malo tko među matematičarima se i može pohvaliti s monografijama tiskanim u inozemstvu (a prva od predviđenih monografija na našem projektu je već tiskana: L. Larsson, L. Maligranda, J. Pečarić and L.-E. Persson, Multiplicative Inequalities of Carlson Type and Interpolation, World Scientific Publishing Co., Singapore, 2006) pa je recenzent vjeruje kako je to manje vrijedno. Vjerojatno isto to misli i za planiranu svjetsku konferenciju koja će iduće godine biti održana u Splitu, pa je uopće ne spominje. Isto tako ocjenjujući voditelja recenzent kaže: Voditelj projekta je u periodu od 2001-2006 objavio sam ili u koautorstvu preko 30 radova…». Doista je za – recimo – preko 150 radova neobično reći preko 30 radova, iako je to točno. Očito je da recenzent ne poznaje ono o čemu sudi jer bi inače znao da je 30 radova već duže vrijeme godišnji učinak voditelja projekta. Ocjenu 4,16 je zato nepotrebno i komentirati.

Isto se može reći za trećeg recenzenta. Za razliku od drugog recenzenta on dobro zna doprinose voditelja projekta pa kaže: A very qualified international researcher one of the leading in the field». I onda za jednog od vodećih istraživača u svijetu u tom polju daje ocjenu 4. Valjda recenzent zna i za istraživače koji se tom problematikom bave i van Zemlje, pa bi vodeći istraživač u Svemiru dobio 5.

Naravno, prosudbena skupina je bila svjesna da je to nonsens, pa je mimo pravila – kako ste mi Vi rekli – povećala tu ocjenu na 5. Međutim, ako su već eliminirali utjecaj Svemirske matematike na ocjenu mog projekta, trebali su po istom principu prevrednovati sve ocjene trećeg recenzenta – ili ih ne uvažiti! Ipak je onima koji znaju i za matematičare van Zemlje, mjesto negdje drugdje, a ne biti recenzentima za hrvatske matematičke projekte.

Interesantno je i pitanje za Vas jer imate pregled svih recenzija: Jesu li svi voditelji programa koji su dobili ocjenu 5 okvalificirani kao «jedni od vodećih u svome području»? Koliko takvih kod nas uopće ima? Ako nisu, zar se može ista ocjena koristiti za vodeće istraživače u svom području i one druge?

Jedno je sigurno, ovakvim izborom recenzenata i ovakvom rang listom dana je prednost onima koji nisu sposobni objaviti više radova u kvalitetnim časopisima, koji nisu sposobni sami – bez slanja u inozemstvo – napraviti doktore znanosti, koji nisu sposobni napisati monografije koji će biti tiskane u svijetu, koji nisu sposobniji od naše grupe napraviti časopis koji bi se u svijetu smatrao kvalitetnijim od onoga koji smo mi stvorili. A to je činjenično stanje poslije objavljivanja ovakve rang liste! Zar je to doista politika hrvatske znanosti?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

U knjizi Pišem pisma, odgovora nema dano je pismo prof. Elezovića u kome se on pozivai na svoje komentare kako su još tada smiješno ocjenjivali njegov projekt. Ministarstvo je tada riješilo “problem” tako što je novce koje je imalo na raspolaganju raspodjelilo tako da moj projekt nije bio 17. po toj raspodjeli. Jedan kolega, čiji je projekt bio po toj rang listi ispred moga kasnije me nazvao i protestirao što sam eto novce koji su oni mogli dobiti – dobio ja, a zbog mojih navodnih veza s ministrom Primorcem. Najavio je protest kod Ministarstva. Pitao sam ga:

Zar Vas nije sramota da je Vaš projekt na Rang listi ispred moga a Vi kao voditelj u zadnjih pet godina niste objavili niti jedan znanstveni rad?

Koliko znam, nisu uputili nikakav protest Ministarstvu.

Što se tiče mog prijateljstva s ministrom Primorcem, nisam siguran jesmo li se mi ikada sreli. Istina da je želio da budem u Etičkom povjerenstvu, ali su me u njegovo ime uvjeravali prof. Matko Marušić i akademik Paar, a razgovarao sam opet s državnim tajnikom prof. Vikić-Topićem koji mi je pojasnio kako Ministar misli kako ja “znam reći i ne bojim se reći”. Kolegu Vikić-Topića sam upozorio kako im Predsjednik Vlade Sanader neće dobro primiti moju kandidaturu i ispričao priču akademika Jelčića kome je jednom Sanader prebacio to što sam mu ja prijatelj, a pišem protiv njega. Akademik Jelčić mu je odgovorio:

E moj Ivo, nisu Ti svi moji prijatelji moji politički istomišljenici. Imam ti ja i komunjara koji su mi prijatelji.

Iako su mi poslali formulare koje sam popunio ipak ih nisu poslali u Sabor.

Dakle, što se tiče napada na mene uvijek ista priča, samo sa sve većim i većim intezitetom napada. Ali sve dok se radilo samo o konstataciji mog kolege matematičaraimate 1115 radova, 3800 citata, masu suradnika što je sve izuzetno impresivno, a onda ”male” to smeta pa vas zezaju kroz ta nekorektna vrednovanja tj. smiješnim recenzijama to nije bio nekakav problem. Dapače, bilo je i zabavno. Sada je očito da su se u to uključile i institucije. One otvoreno priznaju da im znanost u Hrvata nije važna. Svi poznanici koje znam tvrde kako je bilo očito da je napad na mene bio unaprijed pripremljen. Jedan kolega mi piše:

Štovani gospodine, redovito pratim ovo što šaljete. Gledao sam prijenos one sjednice iz Sabora i bio iznenađen govorom akademika Rudana jer je to bila razina jedne piljarice na tržnici. Pogledao sam bibliografiju gosp. Rudana i iznenadilo me je da nema ni jednu autorsku knjigu, samo četiri suautorske u kojima se ne vidi čije je što.

Čini se da je svojim istupom Glavni tajnik zainteresirao druge za svoj znanstveni opus. Kao da je izbjegavanjem govorenja o mom znanstvenom radu izazvao zanimanje za svoj. Zapravo, tako sam i doznao da je njegov časopis izbačen s svjetskih lista.

Međutim, kolega me je, govoreći o monografijama podsjetio na to kako je serija monografija koja se tiska u Elementu “Monographs in inequalities” (http://books.ele-math.com) također na udaru HRZZ, dakle i ljudi iz Akademije.

Tu sam opet ja kriv. Bilo im je čudno da za tiskanje monografije tražimo novce u prvoj i četvrtoj godini projekta. Objasnili smo im da se ne radi o jednoj nego o 5-6 monografija. I problemi su nastali kod prve. One koju su odobrili i koja je tiskana!

Za mene je zapravo pohvalno znati da sam im tako važan. Malo sam ljubomoran na izdavačku kuću “Element”. Ne znam smetam li im više ja ili “Element”.

Pomislio sam da sam ipak ja kada su pokušali onemogućiti prvu međunarodnu matematičku konferenciju u Mostaru. Ali, jedan od onih kojima je ona bila posvećena je prof. Elezović, pa očito se ne mogu uhvatiti ni za tu slamku.

Ali ipak, drage kolegice i kolege, pa što nam znači ono “Z” u HAZU?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić 

7. 01. 2017.

Hrvatsko nebo