Pavao Jelović : TINU UJEVIĆU I MATOŠU

Vrijeme:1 min, 5 sec

 

                                                                        TINU UJEVIĆU

Ne, ne rodi još plod slavnoga sjemena,
Ni danas naša polja nisu nimalo žetvena,
Narod ispašta radi suludog vremena
Sve mu je došlo iznad tjemena.

Pošten se nadao steći boljitka i prava,
No sirot stekao je roptvo pa se užasava,
Nadalje ga ološ progoni, tuče i pokorava,
Lopov potkrada, a lažov ismijava.

I dan-danas, nažalost, krotko janje hodi,
Domaći čoban ga tjera, strani vodič vodi
Na njive gdje rijetko išta rodi
Pa mu pri tomu kažu: Hajde se razonodi.

                                                                       Mećava nastoji da nam puteve zatre
                                                                          Da bismo zašli u zavijane tatre,
                                                                             Zato naš barde, zazivaj pakla vatre
                                                                             Prije nego ropstvo tvoj ropski rod satre.

 

MATOŠU

I dan-danas, barde, k’o u tvoje doba,
Poštena čovjeka trebaju za roba,
Pravdi i nadalje caruje zloba,
A za istinu se stječu zatvor i globa.

Domoljulje se smatra kao glupost,
Svugdje se osjeća užasna trulost,
Narod je protkalo beznađe i usnulost,
Jer mu smutljivci dokazuju mudrost.

Oporbu i sad u stopu uhodi žandar,
Strancima služi naš hrvatski vladar,
Koji nije voljan, mudar, a ni kadar
Ploviti uz bolji kompas i radar.

Svijet u nas gleda k’o u otpadni koš,
Hrvatska ugošćuje svakakav ološ,
Brojni se prodaju za pišljivi groš,
Kao i u tvoje doba – život nam je loš.

 

 

Pavao Jelović/Hrvatsko nebo

Odgovori