Vesna Ujević Prvi tjedan Došašća – Ponedjeljak

Vrijeme:2 min, 51 sec

 

Izaija, onaj od jučer, ponavlja se u misnim čitanjima za ponedjeljak, ljekoviti duhovni čaj, a evanđelje govori o ozdravljenju bolesnog sluge rimskog satnika. Satnik dolazi k Isusu zbog svog sluge što nije uobičajena praksa, barem u današnja vremena. Čovjek vojnik ali sa srcem. Ovdje se odjednom prisjetim jednog našeg dalmatinskog trgovačkog lanca. O, kako se ti brinu za svoje sluge, ups, radnike (radnice). Žena uništi kralježnicu vukući gajbe i kutije, mora na operaciju, a oni joj uskrate produženje ugovora da ne bi, ne daj Bože, snosili troškove bolovanja. Žena je usput i samohrana majka.

Satnik kaže:“sluga mi leži kod kuće uzet“. Fizička uzetost je „obična“ bolest. Na žalost, učestalost  duhovne uzetosti i nju čini uobičajenom i „običnom“ bolešću. Dok fizičku uzetost lako uočavamo kod drugih, a kod sebe još i lakše, s duhovnom uzetošću je obrnuto. Zamišljam  hrvatskog radnika kako govori Isusu:“Gospodine, moj poslodavac boluje od duhovne uzetosti.“
Na ovo bi mogao dodati:“A ja životarim u strašnim mukama, pa i meni prijeti duhovna uzetost.“
Možda postoji koji takav slučaj? Sadržaj govora uglavnom je nešto drugačije naravi.

Satnik ne kaže: „Molim te, ozdravi ga.“ Ne, on je Isusu samo izložio problem koji ga muči, a Isus nudi rješenje. I gle, Rimljanin odbija: „Nisam dostojan da uniđeš pod krov moj.“  I onda traži (naizgled) više od ponuđenog: „Reci samo riječ, odavde, iz daljine, riječ će biti dostatna.“ (Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. Ps 107,20) Isus učini. Snagom svoje riječi ozdravi slugu. Ljekovito lišće stabla života. Poganin prepoznaje ljekovitost i moć Isusove riječi. Obraća mu se kao onome koji ima vlast, vrhovnu. (Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori. Ps 33,9). Za razliku od poganina, mnogim kršćanima uslijed duhovne uzetosti promiče činjenica da je Isus Svevladar.

„on koji pošalje svjetlost, i ona gle pođe;
natrag je zovne i dršćuć ona ga posluša.
Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama:
zovne li ih, one mu odgovore:“Evo nas!“ – i radosno sjaju svom Stvoritelju.“ Bar 3,33-35

Isus zadivljen vjerom satnika trenutno ozdravlja bolesnog slugu. Sigurna sam da je satnik  jedna od nasmiješenih zvijezda. I ja bih se rado pridružila zvjezdanoj satniji, čekala prozivku i radosno sjala svome Stvoritelju. Jednom u budućnosti. A Isus mi kaže: “Neka ti bude kako si vjerovala!”

 

Vjera jednoga rimskog satnika

(Lk 7,1-10; Iv 4,43-54)

5 Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6 “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.” 7 Kaže mu: “Ja ću doći izliječiti ga.” 8 Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.”

10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.”

13 I reče Isus satniku: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao!” I ozdravi sluga u taj čas.

 

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.