Marija Dubravac : Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica. Lijepo ime Kata, Bog ju živio!
Vrijeme:2 min, 9 sec
UZ BLAGDAN SV. KATE
U Egiptu bila djeva mlada,
A u vrijeme Maksimina Daja.
Moćnik djevu priželjkivo rada,
Nudio joj kras zemaljskog raja.
Neće cura poć za poganina,
Djevičanstvo Kristu obećala,
Maksim prijeti, mlada Katarina
Bogu vjerna bila i ostala.
Na strašne ju muke Maksim sudi –
Kotač s nožem nek joj zada jade.
Dogodi se vel’ko čudo ljudi –
Voljom Boga kotač se raspade.
Ne bi druge već joj osjeć glavu,
Pa nek ide zaručniku svome.
Ode Kata u nebesku slavu,
A na radost svijetu kršćanskome.
Moli za nas Katarino sveta,
Mladež našu očuvaj od vraga.
Ime lijepo neka se ponavlja,
Nek te štuje Kroacija draga.
Marija Dubravac, Brisbane
U Aleksandriju dolazi Maksim Daja 305. godine i proglašava se carem i „Augustom“, dakle vrhovnim. Kratko će mu to trajati jer je već 313. Milanski edikt i sloboda kršćanima od cara Konstantina, a on će se ubiti baš te godine. Kada je zaposjeo svu vlast i na velebnim proslavama tražio da se njemu i njegovim bogovima žrtvuju najbolje domaće životinje. To je tražio jednako od svih podanika, a još žarčije od kršćana. Mlada Katarina mu se predstavlja i poziva ga da u Kristu prepozna Spasitelja i Otkupitelja svijeta i samim time odbija njemu u čast žrtvovati i prinijeti naređenu žrtvu. Pokušao je biti strpljiv i pozvao nekoliko intelektualaca grada Aleksandrije da nagovore Katarinu da prinese bogovima žrtvu. Ona ih sve nagovori da i oni prigrle kršćanstvo i da odbiju carevo nagovaranje. On potom njih sve daje pogubiti, a mladoj Katarini sada nudi i brak. Naravno, ona spremno odbija i ovu ponudu, a on izmišlja kaznu smrti za nju najstrašnijim načinom. Naime, preko nje žive će prijeći veliki zubasti točak koji će zdrobiti i zgnječiti njeno mlado tijelo u koje se čak i krvnik bio zaljubio.
Čudo spašava mladu Katarinu, ali sada joj stiže smrt krvnikovim mačem, otkidaju joj glavu. Tada se događa i ono veliko i pravo čudo da joj anđeli uzimaju tijelo i odnose ga na Sijan na Mojsijevo Brdo (Gebel Musa – Gebel Khaterin). To se događa u noći 24 i 25 studenoga 305. Kasnije je preneseno njeno tijelo u samostan koji je sagrađen u podnožju ovoga brda i samostan se zove po njoj – Samostan Svete Katarine. Ovim činom je posve jasno zašto i kako se njeno štovanje tako brzo širilo. Već u VIII. stoljeću u bazilici sv. Lovre u Rimu se nalazi njena slika. Legenda kaže da je i sam Muhamed 622 prošao kroz ovaj samostan i ostavio ga onakvoga netaknuta, kakvoga je i našao.
Marija Dubravac /Hrvatsko nebo
