Marija Dubravac : Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica. Lijepo ime Kata, Bog ju živio!

Vrijeme:2 min, 9 sec

 

UZ BLAGDAN SV. KATE

 

U Egiptu bila djeva mlada,

A u vrijeme Maksimina Daja.

Moćnik djevu priželjkivo rada,

Nudio joj kras zemaljskog raja.

 

Neće cura poć za poganina,

Djevičanstvo Kristu obećala,

Maksim prijeti, mlada Katarina

Bogu vjerna bila i ostala.

 

Na strašne ju muke Maksim sudi –

Kotač s nožem nek joj zada jade.

Dogodi se vel’ko čudo ljudi –

Voljom Boga kotač se raspade.

 

Ne bi druge već joj osjeć glavu,

Pa nek ide zaručniku svome.

Ode Kata u nebesku slavu,

A na radost svijetu kršćanskome.

 

Moli za nas Katarino sveta,

Mladež našu očuvaj od vraga.

Ime lijepo neka se ponavlja,

Nek te štuje Kroacija draga.

Marija Dubravac, Brisbane

 

U Aleksandriju dolazi Maksim Daja 305. godine i proglašava se carem i „Augustom“, dakle vrhovnim. Kratko će mu to trajati jer je već 313. Milanski edikt i sloboda kršćanima od cara Konstantina, a on će se ubiti baš te godine. Kada je zaposjeo svu vlast i na velebnim proslavama tražio da se njemu i njegovim bogovima žrtvuju najbolje domaće životinje. To je tražio jednako od svih podanika, a još žarčije od kršćana. Mlada Katarina mu se predstavlja i poziva ga da u Kristu prepozna Spasitelja i Otkupitelja svijeta i samim time odbija njemu u čast žrtvovati i prinijeti naređenu žrtvu. Pokušao je biti strpljiv i pozvao nekoliko intelektualaca grada Aleksandrije da nagovore Katarinu da prinese bogovima žrtvu. Ona ih sve nagovori da i oni prigrle kršćanstvo i da odbiju carevo nagovaranje. On potom njih sve daje pogubiti, a mladoj Katarini sada nudi i brak. Naravno, ona spremno odbija i ovu ponudu, a on izmišlja kaznu smrti za nju najstrašnijim načinom. Naime, preko nje žive će prijeći veliki zubasti točak koji će zdrobiti i zgnječiti njeno mlado tijelo u koje se čak i krvnik bio zaljubio.

Čudo spašava mladu Katarinu, ali sada joj stiže smrt krvnikovim mačem, otkidaju joj glavu. Tada se događa i ono veliko i pravo čudo da joj anđeli uzimaju tijelo i odnose ga na Sijan na Mojsijevo Brdo (Gebel Musa – Gebel Khaterin). To se događa u noći 24 i 25 studenoga 305. Kasnije je preneseno njeno tijelo u samostan koji je sagrađen u podnožju ovoga brda i samostan se zove po njoj – Samostan Svete Katarine. Ovim činom je posve jasno zašto i kako se njeno štovanje tako brzo širilo. Već u VIII. stoljeću u bazilici sv. Lovre u Rimu se nalazi njena slika. Legenda kaže da je i sam Muhamed 622 prošao kroz ovaj samostan i ostavio ga onakvoga netaknuta, kakvoga je i našao.

 

 Marija Dubravac /Hrvatsko nebo

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.