Marija Dubravac : JASTREB

JASTREB

Još su svježe bolne rane

Devedeset prvog ljeta,

Još iz oka suza kane

Kad zaplovi tužna sjeta

U vremena strašna, gruba,

Krv hrvatska dok je lila;

Kad no šaka domoljuba

Za Vukovar bitku bila.

Jedan jastreb još i sada

Vukovarskim nebom leti,

Čuva međe drevnog grada

Dušmanskome orlu prijeti.

Leti, leti, naš jastrebe

Širom neba slavonskoga,

Branitelji cijene tebe

Hrabrog sina hrvatskoga.

Još odzvanja u ravnici

Snažan kliktaj tvojeg grla,

Još na svetoj trobojnici

Zakletva ti blista vrla.

Vinkovcima i Županji

Mio spomen osta na te,

Srijemu, Bačkoj i Baranji

Legende ti ime zlate.

Prohujalo ratno doba

U prošlost se mnogo slilo,

Al’ jastreb će sveđ do groba

Pamtit što je nekad bilo.

Zaboli ga srce često

Od nemoći tijelo klone,

Još misliti nije presto

Na Ovčaru i kolone.

Još se sjeća dragih ljudi,

Vojevanja za slobodu,

Uspomena ponos budi

Na sve što je dao rodu.

Mnogo dao, malo primo,

Kaznila ga sudba gruba,

Nagradu je sramnu imo –

Oštar trn za domoljuba.

Leti, leti, naš jastrebe,

Ravnice nam iznad zlatne,

Slavonija pamti tebe

I krvave dane ratne.

Za odanost Domovini

Slavonke ti pjesmu svile,

Na otarku zlatom vezle:

”Dedaković hrabri Mile”.

Marija Dubravac/Hrvatsko nebo