
Marija Dubravac : JASTREB
JASTREB
Još su svježe bolne rane
Devedeset prvog ljeta,
Još iz oka suza kane
Kad zaplovi tužna sjeta
U vremena strašna, gruba,
Krv hrvatska dok je lila;
Kad no šaka domoljuba
Za Vukovar bitku bila.
Jedan jastreb još i sada
Vukovarskim nebom leti,
Čuva međe drevnog grada
Dušmanskome orlu prijeti.
Leti, leti, naš jastrebe
Širom neba slavonskoga,
Branitelji cijene tebe
Hrabrog sina hrvatskoga.
Još odzvanja u ravnici
Snažan kliktaj tvojeg grla,
Još na svetoj trobojnici
Zakletva ti blista vrla.
Vinkovcima i Županji
Mio spomen osta na te,
Srijemu, Bačkoj i Baranji
Legende ti ime zlate.
Prohujalo ratno doba
U prošlost se mnogo slilo,
Al’ jastreb će sveđ do groba
Pamtit što je nekad bilo.
Zaboli ga srce često
Od nemoći tijelo klone,
Još misliti nije presto
Na Ovčaru i kolone.
Još se sjeća dragih ljudi,
Vojevanja za slobodu,
Uspomena ponos budi
Na sve što je dao rodu.
Mnogo dao, malo primo,
Kaznila ga sudba gruba,
Nagradu je sramnu imo –
Oštar trn za domoljuba.
Leti, leti, naš jastrebe,
Ravnice nam iznad zlatne,
Slavonija pamti tebe
I krvave dane ratne.
Za odanost Domovini
Slavonke ti pjesmu svile,
Na otarku zlatom vezle:
”Dedaković hrabri Mile”.
Marija Dubravac/Hrvatsko nebo