Damir Pešorda: Je li general Krstičević trebao ići u Sarajevo?

Nakon najnovijih uhićenja Hrvata u BiH te nagađanja kako se na popisu osumnjičenih nalazi cijeli niz hrvatskih visokih časnika, general Krstičević nije otputovao na ranije već najavljeni sastanak u Sarajevu.

Službeno bio je spriječen zbog nekih drugih obaveza u Vladi, neslužbeno od puta je odustao na sugestiju obavještajne službe. Što je točno, teško je znati, no poznato je da u Hrvatskoj narod uvijek više vjeruje u neslužbene nego u službeni informacije. Poučilo ga iskustvo.

Admiral Davor Domazet Lošo drži da je Krstičević ipak trebao otputovati u BiH i tako pokazati pobjedničko ponašanje, pa kaže:”General Krstičević je moj prijatelj i ja bih mu poručio da ode u BiH i da se ponaša pobjednički, a ovaj njegov neodlazak u Sarajevo s isprikom da ima obveza u Vladi nije pobjednički. Uvijek se mogu naći isprike”. Slažem se s admiralom, hrvatski časnici bi se trebali ponašati pobjednički jer su uistinu pobijedili u ratu. Međutim, teško je se ponašati pobjednički kada te hapsi bosanska milicija, policija države koju si u ratu spasio od poraza! Ukratko, Krstičević bi se sigurno ponašao pobjednički kada bi mu hrvatska vlast, koje je i sam dio, i hrvatska politika mogle jamčiti da neće biti uhićen i osramoćen u Bosni i Hercegovini.

Čini se da to hrvatska vlast nije u stanju. Predugo se Hrvatska ponašala kao da je izgubila rat i kao da je nešto kriva, a ne kao da je pobijedila i da su njoj drugi dužni ispriku i ratnu odštetu. Takvo ponašanje sada dolazi na naplatu, centri svjetske moći i hrvatski susjedi očekuju od Hrvatske da ne brani svoje interese nego da popušta kojekakvim ucjenama. Za promjenu te ”paradigme”, kako bi rekao Davor Ivo Stier, trebat će puno odlučnosti, snage i samosvijesti. Krilatica o ”inkluzivnosti nove vlasti” tu neće pomoći ako se toj ”inkluzivnosti” ne postavi jasna i čvrsta granica. I ta granica brani po svaku cijenu.

Vremena za oklijevanje i taktiziranje nema još puno. Nakon što se maknula sjena Haaga iznad Hrvatske, nada nju se nadvila još crnja sjena Sarajeva i Beograda. Ako je ono prije bilo svojevrsno poniženje Domovinskog rata, onda je ovo drugo poniženje na kvadrat. Ovdje se radi o igrama svjetske politike, ali i o domaćim, balkanskim igrama, tu briselska finoća i ”uključivost” ne pomažu. U ovom slučaju treba koristiti neki sasvim drugi jezik, našim komšijama puno razumljiviji. Hoće li hrvatska vlast znati progovoriti i tim jezikom kada bude trebalo, vidjet ćemo. Međutim, po onomu što smo dosada vidjeli, bojim se da ćemo opet ostati na puno riječi i malo konkretnih poteza.

Bilo kako bilo, hrvatski branitelji opet su na udaru, kako oni u BiH tako i oni u Hrvatskoj. Njihovom progonu vesele se u susjednim državama, ali i mnogi u Hrvatskoj. Za početak trebalo bi početi mijenjati takvo stanje u Hrvatskoj. U toj borbi hrvatski branitelji ne smiju biti sami. Ako im vlast ne pomaže dostatno, moramo je privoljeti na to. Ovo je valjda još uvijek demokracija, a mi smo demos! Svi mi.

Damir Pešorda/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo