U hrvatskom dnevnom tisku prenesena je vijest o tomu kako je srpski predsjednik Nikolić u intervjuu za RT ispričao vic o Hrvatima i Srbima. Korektno, bez komentara, kako to i treba biti kada su vijesti u pitanju.

Međutim da je Hasanbegović, koji trenutno simbolizira hrvatsku desnicu, ispričao vic o Srbima, teško da bi ta vijest bila tako neutralno i korektno prenesena. A što je to ispričao Nikolić? Pročitajmo iz Većernjeg lista: ”Odlučio je i ispričati vic koji je čuo prije nekoliko dana. Radi se o Hrvatu koji živi u zabačenom mjestu gdje su mu susjedi Srbi i nitko od njih nema struju iako postoji potrebna infrastruktura. Hrvat odlazi do vlasti i pita kada će imati struju u kući, a oni su mu odgovorili: ‘Nikada, živite u krivom kvartu’.”

Tim vicem htio je valjda ilustrirati svoju prethodno izrečenu tezu da ”hrvatske vlasti nisu nikada dobro tretirali Srbe .” Uzalud je Sanader širom otvorio vrata vlasti Pupovčevoj stranci i kliktao božićnom domjenku ”Hristos se rodi!”, uzalud su gotovo trećinu Milanovićeve vlade činili etnički Srbi, uzalud i Andrej Plenković navodno daje osam doministarskih mjesta Pupovcu i popušta Pupovčevim ultimatumima glede Hasanbegovića, sve to Nikoliću ne znači ništa. Teza o ugroženosti Srba u Hrvatskoj za srpske političare je, čini se, aksiom. To je tako i točka.

Još davno sam na internetu gledao videozapis Nikolićeva promicanja u četničkog vojvodu. U Srbiji je navodno pokrenuta istraga protiv njega zbog ratnog zločina u Antinu. S obzirom na njegov sadašnji položaj, od toga nema ništa, ali ipak je indikativno da je uopće dovođen u takav kontekst. Bilo kako bilo, hrvatski bi političari, bez obzira kojoj stranci pripadali, trebali pokazati kralješnicu i odnositi se krajnje distancirano prema Nikoliću. Nema nikakvog razloga da postupaju s njim prijateljskije nego što je svojedobno Tuđman postupao prema Miloševiću. S tim da treba primijetiti da je Milošević bio kudikamo šarmantniji i inteligentniji tip od Nikolića.

Milanovićeva opaska o srpskoj vrhušci kao ”šaci jada” trebala bi biti sastavni dio hrvatske politike, a ne izolirana provala iskrenosti nervoznog političara na odlasku. Pri tomu, naravno, treba razdvojiti narod od vrhuške. Srpski je narod, tužno je to da se to u hrvatskoj javnosti uvijek iznova treba ponavljati, jednako dobar i jednako loš kao i svi drugi narodi. No, ako ga elite stalno hrane lažnim mitovima i potiču ratnim bubnjevima, logično je da periodično zapada u velikosrpsku euforiju. Koja nikada ničim dobrim nije urodila. Kao što ni velikohrvatska euforija ničim dobrim ne bi urodila kada bi imala prilike da se razmaše. No uz domaće”regionaše” i ”briselce” od toga doista nema nikakve opasnosti.

U svakom slučaju, kada bi hrvatska predsjednica ispričala vic o tomu kako Srbi ugrožavaju Hrvate, siguran sam da to ne bi prošlo bez žestokih reakcija. Međutim, na Nikolićeve, Vulinove i Vučićeve psine u Hrvatskoj nitko ne reagira. Kao da je postalo normalno da nas oni stalno nešto špotaju, a mi pokorno šutimo. Baš kao i nekoć u Jugoslaviji. Na žalost, mnogima ovdje baš takav odnos paše. Štoviše, uživaju.

 

Damir Pešorda/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.