Hoće li HRT ponovno postati jugoslavenska utvrda?

Vrijeme:5 min, 42 sec

 

 

Dok ljevica slavi, zloglasni „desničari“ – bez kojih Plenković ne bi dobio izbore – stjerani su u ideološke katakombe.

Prema svemu, ministrica kulture Nina Obuljen dio je lijevo-jugoslavenske kulturne hegemonije koja u Hrvatskoj traje od 1945., a koja je izravno uperena protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

„Kada definiramo najprije liste, tada će javnost vidjeti, koji su to ljudi koji će biti na ključnim mjestima. Oni koji budu na ključnim mjestima bit će sigurno u najužem krugu kandidata da budu ministri. Ja sam vrlo sklon tome da oni ljudi koji preuzimaju dužnost u izvršnoj vlasti dobiju prije toga mandat od birača“.

Ovim je riječima novi predsjednik Vlade Andrej Plenković u emisiji RTL danas 30. srpnja o. g. komentirao kojim će se kriterijem voditi pri sastavljanju Vlade. Tri mjeseca kasnije taj je kriterij vjerodostojno pregažen. Na čelo triju najvažnijih ministarstava – Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo kulture – ne samo da su postavljene osobe koje se nisu kandidirale na izborima za Hrvatski sabor, nego su na čelo dvaju od tih ministarstava došli kadrovi koje je teško ikako povezati s političkom orijentacijom koju HDZ formalno proklamira.

Prema svemu, ministrica kulture Nina Obuljen dio je lijevo-jugoslavenske kulturne hegemonije koja u Hrvatskoj traje od 1945., a koja je izravno uperena protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Dovoljno je pogledati što se je događalo u HAVC-u i u Ministarstvu kulture kad je navedena gospođa u tim ustanovama bila na visokom položaju da bi i zadnjem Dudeku bilo sve kristalno jasno. O Martini Dalić ne vrijedi trošiti riječi: osoba koja tri tjedna prije predsjedničkih izbora prebjegne u tabor lovca na ustaške zmije Ive Josipovića i koja pred izbore za Hrvatski sabor financijski potpomaže stranku radikalne lijeve orijentacije, ta i takva osoba s demokršćanstvom i domoljubljem ima veze jednako kao, primjerice, Nenad Stazić sa suvislom i argumentiranom raspravom (nota bene, muž od Dalić član je, uprave INA-e, kompanije zbog koje su već pale mnoge glave).

Instaliranje Obuljen u Vladu od strane HDZ-a slično je nadrealnom scenariju u kojem bi SDP Zlatka Hasanbegovića postavio za glavnog ravnatelja HRT-a. Neovisno o navodnom prijateljstvu nove ministrice i premijera, riječ je o drskoj političkoj provokaciji. A i o najavi da će politička korupcija i dalje biti poželjan model ponašanja, budući da će Obuljan – koja je bila dio upravnog vijeća HAVC-a – sada istraživati taj isti HAVC. I Orwell bi se zadivio nekim pojavama na hrvatskoj političkoj sceni i zasigurno dobio materijala za svoju znamenitu knjigu 1984. U pravu su oni analitičari koji apostrofiraju da je instaliranjem Obuljen u Ministarstvo kulture ideološki utjecaj ponovno vraćen u ruke jugoslavenske ljevice, iako je na vlasti formalno desna opcija. A s uma ne treba smetnuti i činjenicu da Obuljen u budućnosti može postati zgodan „priključak“ za preslagivanje Vlade s HNS-om ako Most bude bio pretvrd u svojim „jamstvima“.

Eliminirana je pravaška opcija, a afirmirana protuhrvatska

I dok Obuljen s nula dobivenih glasova postaje ministrica kulture, iz istoga je ministarstva maknut Hasanbegović koji je na izborima osvojio gotovo 12 000 preferencijalnih glasova, a nema nikakve dvojbe da je njegovo stavljanje na HDZ-ovu listu istoj stranci donijelo i daleko veći broj glasova. Nije nam poznato je li Hasanbegović maknut zbog Šeksovih „gremija“ koji iza zavjese vladaju Hrvatskom ili je njegovo micanje jednostavno izraz političke orijentacije Andreja Plenkovića (to uopće nije isključeno), no ostaje mučna činjenica da je novi premijer povukao potez koji je od njega ultimativno zahtijevao etnobiznismen Milorad Pupovac. Upravo je ovaj politički huškač kao uvjet – uz, dakako, sinekure u ministarstvima – za tri potpisa potpore Vladi zahtijevao da Hasanbegović više ne bude ministar kulture. Traženo – dobiveno. Scenarij već viđen u vrijeme Velikog vođe dr. Ive Sanadera koji je umjesto HSP-a u Vladu uzeo stranku čiji je osnivač ratni zločinac Goran Hadžić. I u jednom i u drugom slučaju eleminirana je pravaško-stračevićanska opcija, a afirmirana ona protuhrvatske orijentacije. Za uzvrat Plenković u mainstream medijima i među lijevo-jugoslavenskom pseudoelitom (Velimir Visković, Jelena lovrić, Saša Leković. itd.) postaje nova zvijezda sjajnija i od one „uglađenog diplomata“ Ive Sanadera. Dok jugoslavenska ljevica slavi, zloglasni „desničari“ – bez kojih Plenković ne bi dobio izbore – ponovno su stjerani u svojevrsne ideološke katakombe. Kao što se je Sanader pohvalio da je nacionalizam u Hrvatskoj sveo na bezopasnu mjeru, tako je i Plenković očito vrlo uspješan u obračunu s hrvatskim ekstremizmom kojemu je najavio rat u izjavi za jednu njemačku televiziju.

U čemu se sastoji hrvatski esktremizam?

A u čemu se sastoji taj hrvatski ekstremizam, nacionalizam, fašizam, desničarstvo itd.? Za jugoslavensku političku ljevicu i medije svaki potez koji ima za cilj afirmirati hrvatske nacionalne interese automatski se proglašava ekstremnim, nazadnim, fašističkim… da ne nabrajamo sve etikete. Klasičan primjer takvoga hrvatskog interesa – čije ispunjenje predstavlja conditio sine qua non za oporavak hrvatskog društva i države – svakako je provođenje lustracije, što nije nikakav lov na vještice, kako to tvrde lijevo-jugoslavenski medijski manipulatori i politički mistifikatori, nego eliminacija iz političkih, pravosudnih i medijskih položaja kriminalnih kadrova koji su ubijali ljude, vršili represiju i pljačkali narodna bogarstva. Kome to može ne biti u interesu da se sankcioniraju kaznena djela? Jedino onima koji su ih počinili ili su u njima bili sudionici i pomagači. A upravo se je zahtjev za lustracijom kao postupkom rasvjetljavanja kriminalnih radnji posljednjih nekoliko godina proglašavao ekstremnim i nacionalističkim divljanjem. Posebno se to odnosi na Hasanbegovića koji je razotkrio brojne nepravilnosti i ideološka pogodovanja kad je u pitanju financiranje tzv. neprofitnih medija i civilnih udruga. Instaliranjem Obuljen u Ministarstvo kulture lijevo-jugoslavenski kulturni establishment održat će status quo, posebno ako isti progura svoje ljude u važne institucije kao što su Hina, Agencija za elektroničke medije i HRT. A bez ovladavanje kulturom i razbijanja lijevo-jugoslavenskog kulturno-medijskog monopola nacionalna opcija nikada ne će osvojiti stvarnu vlast u Hrvatskoj.

Velika koalicija?

U Vladi, dakako, ima i kvalitetnih pojedinaca kao što su Goran Marić i Tomo Medved, a veseli činjenica što se je demografiji konačno odlučilo pristupiti na ozbiljniji način, osim, naravno, ako se ne će postupati prema onoj „kad imaš problem osnuj agenciju“. Tu je i još nekoliko kvalitetnih ministara, tako da se nova Vlada ne može opisivati isključivo kroz negativne slike. No, kad je u pitanju Ministarstvo kulture novi je predsjednik Vlade izgubio vjerodostojnost i politički legitimitet jer je na samome početku mandata krivotvorio narodnu volju koja zasigurno nije umjesto Hasanbegovića na mjestu ministrice kulture željela vidjeti Ninu Obuljen koja nije imala ništa protiv financiranja najgorih protuhrvatskih pamleta iz kuhinje Save Štrpca.

Hrvatska je zemlja rijetko viđene ljepote, no i zemlja čudesa u kojoj je svašta moguće. Tko zna, možda je makivanje Hasanbegovića s ministarske funkcije tek jedna od žrtava na oltar u nekim krugovima sve više prizivane velike koalicije? Ostaje nam vidjeti što će o tome reći Šeksovi „gremiji“ u narednim vremenima koja će – ako se pogleda stanje u Hrvatskoj i u okruženju – biti sve samo ne dosadna.

 Krešimir Kovač/Direktno.hr/http://direktno.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.