O sastavu Plenkovićeve Vlade

Sastav nove Hrvatske Vlade za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Đuro Vidmarović, Josip Jović, Matko Marušić, Pero Kovačević, Ninoslav Mogorović, Mile Prpa i Stipe Kutleša.

Đuro Vidmarović: Kao kulturni djelatnik razočaran sam imenovanjem Nine Obuljen

Ocijeniti sastav nove Vlade RH nezahvalan je posao. Obično se to čini nakon 100 dana njezinoga rada. Zbog toga se može dogoditi da ocjene koje ću iznijeti vrijeme demantira. Dao Bog! Ali što je tu je.

Osnovne napomene:

1. Mandatar je imao legitimno pravo predložiti kao ministre ljude za koje vjeruje kako će na optimalan način provoditi njegovu politiku.

2. Mandatar je s listom ministara izašao pred stranačka tijela i dobio ondje podršku. Time je lista s predloženim imenima dobila stranački blagoslov.

3. Mandatar je dobio u Parlamentu podršku 91 zastupnika i nakon toga postao Predsjednik vlade RH (popularno: Premijer). Ovo je vrlo velika, čak optimalna podrška, prije „velike koalicije“. Premijer može biti više nego zadovoljan.

4. Nakon polaganja prisege Vlada je legitimna i o njezinome sastavu možemo razgovarati, ali bez očekivanja bilo kakvih promjena, osim ako se u međuvremenu ne dokaže da neki od Ministara ima krimen (juridički, moralni, politički) za koji Premijer nije znao, a otkriju ga novinari i njime zapale javnost. Ukoliko se pokaže da je znao, tada će snositi posljedice. Ne želim biti kritičar bez pokrića.

5. O sastavu sadašnje Vlade na jedan će način govoriti članovi HDZ-a i Mosta, a na drugi ljudi iz oporbe. ČlanoviHDZ-a su u vrlo delikatnoj situaciji, jer je „glupo“ kritizirati „svoju“ Vladu i „svoga“ premijera. Bez sumnje, neki će istupiti iz stranke, a na jednoj TV stanici već sam vidio poderanu iskaznicu HDZ-a. Osobno sam u nezavidnom položaju zbog obiteljskih razloga, ali kao predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća dužan sam nastupiti objektivno, bez obzira na privatnu situaciju.

Osobno mišljenje: Sastav Vlade, poglavito onog dijela koji pripada kvoti HDZ-a, jednim dijelom nije iznenađenje, dok drugim dijelom jest. Ako govorimo o političkom dojmu koji se stječe na osnovu dosadašnjeg, poglavito političkog i javnog rada pojedinih ministara, evidentno je sljedeće:

A) Uvjetno rečeno, desno, starčevićansko krilo HDZ-a, je neutralizirano, čak i poniženo, usprkos činjenici što je dobilo najviše tzv. preferencijalnih glasova (paradigme su, uz ispriku dr. sc. Zlatko Hasanbegović, dr. sc. BrunaEsih, dr. sc. Goran Marić). Bez desnog krila HDZ po svome programu gubi izvorna načela, jer mora ima dva krila i središte. Poniženje nije dobra podloga za buduću suradnju.

B) Neutralizirani su kadrovi od povjerenja bivšeg predsjednika HDZ-a, Karamarka (paradigme: Milijan Brkić i Miro Kovač). Revanšizam nikome ne koristi, premda shvaćam kako Karamarko nije imao najbolji stav prema Plenkoviću.

C) U Vladu su imenovani kao ministri ljudi sa dvojbenom političkom reputacijom u javnosti, i koje javnost doživljava kao poniženje državotvorne politike predsjednika Tuđmana, npr. Nina Obuljen i Martina Dalić). Možemo diskutirati o toj reputaciji, ali ona postoji.

D) U Vladu su imenovani ljudi s dvojbenom moralnom reputacijom, npr. prof. dr. Pavo Barišić i prof. dr. Milan Kujudžić. Isto tako, možemo i ovdje diskutirati o istini, ali javna percepcija postoji.

E) Na razini pomoćnika ministara u Vladu će biti imenovano 8 članova Pupovčeve grupacije Srba, što se može shvatiti i kao etno-biznis, ali i kao uvjerenje kako će na ovaj način Premijer lakše komunicirati s Beogradom. Pupovac je do sada u svim nastupima djelovao kao remetilački čimbenik, a ne kao hrvatski domoljub.

F) Imenovanje nekih ministara pokazalo je kako Premijer mijenja odnos prema kategoriji stranačke lojalnosti i vjernosti. Primjer su Milan Kujundžić i Martina Dalić koji su izlazili iz HDZ-a, osnivali svoje stranke, pa se vratili kada su od povratka imali koristi. To rastužuje i obeshrabruje nas stare članove i barakaše, koji smo vjerni HDZ-u kroz cijelo proteklo vrijeme. Očito smo bili „dudeki“koji ne razumiju „stranačku pragmatiku“ i „političke silnice“.

Među ministrima zaduženima za ekonomiju i financije nalaze se Zdravko Marić i Martina Dalić koji se razilaze u pristupu krucijalnim pitanjima. Bit će zanimljivo kreševo između njih.

Stječe se dojam kako je sastavom Vlade RH Premijer Plenković, koji je ujedno predsjednik HDZ-a repozicionirao politički „položaj“ Stranke, prebacivši je u politički centar, ne desni centar, kao što se piše, već u politički centar. Tome dodajmo i ministre iz kvote Mosta i sve je jasno. Ondje je Ministar unutarnjih poslova političar koji mi kao običnom malom čovjeku ulijeva nepovjerenje i strah, umjesto sigurnosti. On bi hapsio suce Ustavnog i Vrhovnog suda. A što bi tek učinio, ili će učiniti s osobama niže razine! Ocjenu o političkom centru ne mogu umanjiti ministri Tomo Medvjed i Damir Krstičević, premda je riječ o herojima Domovinskog rata.

Kao kulturni djelatnik razočaran sam imenovanjem Nine Obuljen. Time ne stavljam pod upitnik njezine stručne reference. Braniteljske udruge su protiv nje podigle tužbu. Politika koju je vodila, ili ju tolerirala, u HAVCU nema veze s domoljubljem, jer ono što je radila ta ustanova dio je programa SANU „Memorandum 2“. Crvena internacionala, orjunaši i titoisti pozdravili su njezino imenovanje, što je znak da se hrvatskoj kulturi pod njezinim rukovodstvom ne piše dobro. Raduje se Visković, raduje se Jurica Pavičić, Ante Tomić i rodoljubi iz te grupacije. Nemam više snage aktivnije se uključiti u politički život. Vjerovao sam u mladoga kolegu Andreja, kao u vlastitog sina. Shvaćam sve „silnice“ s kojima se suočava, ali dovoljno sam star i iskusan da shvatim „kud plovi ovaj brod“. Da sam mlađi i zdraviji sjeo bih na neki drugi brod i zauvijek otplovio preko Oceana.

Josip Jović: Pavo Barišić kao novi Hasanbegović

Premijer Andrej Plenković u svom je nastupnom govoru istakao nekoliko ključnih, inače sustavno zanemarivanih,točaka budućnosti: demografska obnova, poljoprivreda, turizam, energetika skladan regionalni razvoj, porezna i obrazovna reforma. Naglašeno mjesto pripalo je iseljeništvu, kao i položaju Hrvata u BiH. Nisu zaboravljen ni branitelji, Tuđman i Domovinski rat, kao ono ključno ishodište moderne, samostalne i slobodne države.

Stoje prigovori kako programu Vlade nedostaje operacionalizacija, ali bitni su i ciljevi, bitno je kamo se želi ići. Programu i premijerovu ekspozeu se može također spočitati izostanak opredjeljenja oko još nekih važnih područja gospodarskog razvoja i političke konstitucije. Primjerice, malo se ili ništa nije moglo čuti ni pročitati o monetarnoj i bankarskoj politici, o privatizaciji javnih poduzeća, o gospodarskom pojasu, ili pak o novom cjelovitom izbornom sustavu kao i o lokalnoj samoupravi. Ne stoga, pretpostavljamo, što je su ta područja zaboravljena, već stoga što stavovi koalicijskih partnera, odnosno stavovi Vlade u cjelini s Europskom komisijom nisu još usklađeni.

Kao što je nagovještavao još u predizbornoj kampanji, Plenković je izbjegao neka ideološka pitanja oko koji se u javnosti lome koplja. Ali, ne leži vraže. Na njima je inzistirao oporbeni SDP. Ha, gdje je tu antifašizam, gdje su manjine, reproduktivna prava žena… Nenad Stazić je obećao Vladi potporu, ako ona, ni manje ni više, prihvati njegove vrijednosti. Furio Radin je preveo pojam antifašizam sa anti-ustaštvo. A ovdje se još od 45. govorilo fašisti i domaći izdajnici. Očito za Radina antifašizam nije otpor talijanskom fašizmu. Toga, valjda, nije ni bilo. Slično tome, Miloradu Pupovcu ne smeta kolaboracija ustanika u Srbu 1941. s talijanskim fašistima da taj ustanak u kojem je pobijeno i protjerano više od tisuću ljudi proglasi antifašističkim.

Odlaskom Zlatka Hasanbegovića s mjesta ministra kulture nezadovoljni su mnogi u izbornoj bazi samog HDZ-a,nezadovoljstvo je još više povećano zbog nove mnistrice na čiju su adresu stigli ozbiljno i argumentirani prigovori, dok su i jedinim i drugim zadovoljni radikalno lijevi mediji i političari. Ali, avaj, na pomolu je novu Hasanbegović u liku Pave Barišića, ministra znanosti i obrazovanja. Digla se kuka i motika na ovog profesora filozofije i germanistike, tobože zbog nekakvih dnevnica i pretjeranog broja kolegija koje drži na različitim sveučilištima. Sve se, međutim, bojim da mnogima bode u oči činjenica da je prof. Barišić predavao na Hrvatskim studijima i Hrvatskom bogoslovnom fakultetu. Plenković sve to za sada pokušava ignorirati, ali oponenti neće odustati. Namirisali su svježu krv.

Što se tiče ostalih imena u novoj Vladi, teško je nešto određeno kazati. Među njima ima onih već afirmiranih i potvrđenih poput Zdravka i Gorana Marića, Stiera, Kujundžića, Tolušića ili Krstičevića. Ima ministara koji nastavljaju svoj rad iz prethodnog sastava, koji pak obećavaju, ali nisu imali vremena pokazati sve što mogu, znaju i hoće (Orepić, Dobrović). No ima i potpunih nepoznanica na mjestima ministara turizma, regionalnog razvoja i EU fondova, samouprave, te demografije.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Oj, hrvatska mati, nemoj tugovati…

I ja sam, dragi domoljubi, razočaran kao i vi. Zapravo sam više zabrinut nego razočaran: ako je g. Plenković mogao napraviti takve pogrješke, onda on, na žalost, nije toliko dobar koliko sam ga bio do danas cijenio. To me brine, a detalji – u usporedbi s brigom o njegovoj ukupnoj kvaliteti, manje su važni.

Namjerno ne ću govoriti pojedinačno o ministrima, nego o pitanju ukupne slike. Ukupna slika uopće nije loša, ali ima nekoliko pogrješaka za koje osobno znam da su pogrješke, i to ne samo pogrješke krive procjene, nego i pogrješke krive strateške procjene. Pogrješke neznanja, pogrješke nekompetentnosti. Žao mi je i teško mi je to reći, ali – znam. Ponavljam, ne sve, ne puno, ali što znam siguran sam.

Paceraj je toliki da se ne radi o tome jesu li to „naređenja iz Bruxellesa ili Buzina“, jer nisu; ona bi drukčije izgledala, bila bi – drukčije pogrješke. Ovdje se ne radi o uroti, nego o nekompetentnosti procjene, promišljanja, a ponajprije, čini mi se – o popuštanju pritiscima, nagovaranjima, neprovjeravanju laži i hvalisanja, ukratko – o profesionalnoj pogrješci.

Nisam imao dvojbe, a nemam je ni sada, da je Hrvatska trebala zaokrenuti na jasan i nedvojben europski put, jednostavno zato jer je ona Europa i jer je to za nju najbolje. Bilo mi je sasvim jasno da će taj put odabrati g. Plenković, i da na tom putu treba platiti neke cijene. Život me naučio da se iznenađujuće često moraju plaćati visoke cijene i to me također nije previše uzbudilo. No, u slučaju ukupne slike nove vlade, uzbudila me jasnoća nekoliko čistih amaterskih pogrješaka.

Za to će i Vlada, i Hrvatska i Plenković platiti odgovarajuće cijene. Zbog toga ne će nastati nikakva tragedija, ališteta je da nismo dobri koliko sam mislio da jesmo. Bilo mi je jasno da naš mili Hasanbegović ne će biti ministar kad su, odmah na početku pregovora, Pupovac i Radin prestali prijetiti da ne će podržati vladu u kojoj je g. Hasanbegović. Uvjeren sam da im je tada obećano da g. Hasanbegović ne će biti ministar, a oni su onda potpuno i zauvijek prestali prijetiti na osnovi svoje mržnje prema njemu, a Plenkovića i pregovore, hvalili su toliko da im je pošten čovjek povjeruje, ma čak do razine hvaljenja i samoga mrskoga HDZ-a. Dobili su velike koncesije, prikrivene odustajanjem od jako vidljivih pozicija, a to dokazuje današnji (19. listopada) saborski govor g. Radina, koji je težište pritiska prenio na Most: boji se da će Most ometati njegov slastan dogovor s HDZ-om.

Da se razumijemo, ja sam svim srcem za Plenkovićevu proeuropsku politiku, koja uključuje i svaki oblik pažnje i brige za manjine, i to ne samo zbog poštovanja prema manjinama i njihovim pravima, nego i zato što držim da je to hrvatski državni i civilizacijski interes. No, vrijedi sliku malo prodrmati, da se shvati kad i kako je pao Hasanbegović. Ako je to bila cijena, vrijedilo je, i oko g. Hasanbegovića ne bi trebalo dizati veliku galamu: on je hrvatski domoljub i vojnik i ja vjerujem da je i on nekim oblikom pristanka sudjelovao u tom dogovoru: čovjeku takvoga plemenitaškog profila, nije bila preteška ta mala žrtva za Domovinu.

Napomenut ću da ni izbor gđe Obuljen Koržinek (kad već nema g. Hasanbegovića) ne treba gledati kao na tragediju. To može biti jako pozitivno: Hasanbegović je zacrtao put i mi ćemo znati slijedi li ga ona; HAVC ima službene ocjene svojega rada i mi ćemo znati djeluje li ona, pa i g. Plenković, u skladu sa zakonom i hrvatskim interesima ili ne djeluju. Procjenjujem da će ona biti dobra ministrica i predlažem da je se pusti na miru, ali da se otvore četvere oči na njezina djela i put jačanja hrvatske kulture koji će odabrati.

S druge strane, ima i dobrih vijesti, mnogo više nego onih nepovoljnih. Prvo treba uočiti fantastičan četverac ekonomista: Marić-Dalić-Čorić-Marić! Svaka čast, dostojni su nadomjestiti vrlo uspješan rad g. Oreškovića (i Marića) i Hrvatsku povesti u stvarno potreban gospodarski oporavak. Jako me raduje i nova funkcija g. Tomislava Tolušića, koji je blistao u Oreškovićevoj vladi, a sada je dobio zadatak da riješi pitanje hrvatske poljoprivrede. To je neizrecivo važan i težak zadatak, a ja držim da mu je on dorastao. Sretno mu, usmjerimo svoje molitve na uspjeh njegovoga rada.

Zaključimo – zašto sam ovako naslovio ovu analizu? Zato što ništa nije i ništa ne može biti savršeno i moramo progutati neke stvari kojima smo nezadovoljni, koje su nas razočarale. Uvjerljivo prevladava dobro nad lošim i moramo biti optimisti, zbog ishoda, domoljublja, naše vjere i – rezultata koje očekujemo. Kao kontrolni mehanizam imamo našu snagu, hrvatsku domoljubnu snagu, koja će znati procijeniti sva događanja i sve rezultate i koja je dovoljno velika da učinkovito intervenira kad procijeni da bi to bilo potrebno: kritikom, analizama, pomaganjem i smjenama. Hrvatska, to smo mi!

Pero Kovačević: Poslije dugo vremena stručna i kompetentna Vlada

Vlada Andreja Plenkovića je 14. Vlada Republike Hrvatske od osamostaljenja Hrvatske.

Andrej Plenković je o novoj vladi rekao: “Radi se o jednom kvalitetnom i stručnom timu“. Nadam se da je u pravu. Zašto to kažem? Jednostavno zbog toga što su tim ili sličnim riječima bile predstavljene sve dosadašnje Vlade. Tako su za svoje Vlade govorili Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović i Tihomir Orešković. Nažalost nije bilo tako.

Objektivno gledano, polazeći od reference članova nove Vlade, može se reći da smo poslije dugo vremena dobili kompetentnu i stručnu Vladu i to poglavito u gospodarskom odnosno ekonomskom sektoru Vlade. Naime, može se reći da smo prvi puta u povijesti dobili četiri snažne osobe u ekonomskom sektoru, četiri vodeća makroekonomski obrazovana ministra kao što su Martina Dalić, Zdravko Marić, Goran Marić i Tomislav Ćorić. Veseli me činjenica, koja može biti pozitivna za Hrvatsku da Martina Dalić, Goran Marić, Zdravko Marić i Tomislav Ćorić ne dijele iste strateške makroekonomske stavove, što u konačnici ako postignu zajednički konsenzus može biti dobro za Hrvatsku.

Naravno da činjenica neimenovanja Zlatka Hasanbegovića u novu Vladu daje drugu političku dimenziju sastavaobuljennove Vlade. Naime, Nina Obuljen će očito biti najslabija karika nove Vlade. Sama činjenica da su njezinim imenovanjem za ministricu kulture oduševljeni Ivo Josipović, Saša Leković, Vili Matula, Velimir Visković, Bojan Glavašević i ljevičarski mediji automatski znači da nema podrške u desnom krilu HDZ-a i hrvatske javnosti. Baš me zanima kako će ministrica Nina Obuljen objasniti hrvatskim poreznim obveznicima zašto je putem Hribarovog HAVC-a sufinanciran film „Zašto je prazno kino Zvezda u Beogradu sa 140 000 kn i brojni slični projekti. Dok ne dobijemo to objašnjenje,preporučio sam generalu Slobodanu Praljku da ne izdaje nove knjige da opet ne bi morao plaćati PDV, a knjige bi mu Ministarstvo kulture opet moglo proglasiti šundom. Naime, upravo je Nina Obuljen, tadašnja državna tajnica bila ta koja je 2008. 18 Praljkovih knjiga iznimne dokumentarističke vrijednosti neopravdano i skandalozno svrstala u brošure odnosno šund.

I na kraju, dobili smo novu Vladu, koja bi mogla i djelatno postati stručna i kompetentna Vlada. Nadam se da će tako i biti. Jesam li u pravu, vrijeme će pokazati. Realno su očekivanja hrvatskih građana velika.

Ninoslav Mogorović: Nije postavljena istinita i prava dijagnoza bolesti države

Sastav vlade uopće nije od presudne važnosti ako ona ima nerealan program, odnosno ako nije odabrala prave prioritete za uspješno vođenje države. I ova vlada nije postavila istinitu i pravu dijagnozu bolesti od koje boluje naša država, pa stoga logično da ne može niti odrediti potrebnu terapiju za ozdravljenje. Štoviše, odstranila je dosadašnjeg ministra kulture Hasanbegovića koji je jedini, u svojem djelokrugu rada, postavio pravu dijagnozu i započeo s uspješnom terapijom. Činjenica da on nije za Plenkovića dobar govori da ovaj nije došao na vlast da izliječi sustav koji je teško bolestan, već da ga i nadalje pokuša umjetno održavati na životu. Na tome će se Plenković potrošiti najdalje u naredne dvije godine.

Bez objave totalnog rata krupnom polit kriminalu koji do temelja opljačkao i devastirao Hrvatsku, te povrata u državni proračun barem većeg dijela pokradenih dobara i novca, sve što je Plenković predstavio kao svoj program samo je mrtvo slovo na papiru. Bez kapitala koji je isisan iz Hrvatske, bez stavljanja pokradenih dobara u funkciju razvoja, pomak na bolje jednostavno nije moguć. Elite koje su nas dovele u ovako tešku gospodarsku i socijalnu situaciju i koje su za takvo stanje odgovorne moraju biti odstranjene i trebaju biti politički i pravosudno sankcionirane za učinjenu štetu. U tim elitama dominantnu poziciju drže strukture naljeđene iz bivšeg totalitarnog režima, koje su se u novim, tranzicijskim okolnostima, znale pobrinuti isključivo za svoje osobne i grupne interese, dok ih opći interes nacije uopće nije zanimao. Štoviše, ta neoyugoslavenska kasta nema ni minimum sposobnosti, povezati opći interes s osobnim, jer da su to znali danas ih nitko ne bi prozivao, niti bi im pozicije u društvu bile ugrožene.

Plenković je tim strukturama posljednja slamka spasa, a skorašnjim dolaskom Picule na čelo SDP-a planiraju, u slučaju nužde, i veliku koaliciju samo da bi zadržali status quo društvenih odnosa u Hrvatskoj koji su katastrofalno loši i neproduktivni.

Kada bi Plenkovićeva vlada imala stvarne ambicije da barem u manjem dijelu ostvari ono što joj stoji u programu, trebala bi prije svega temeljito očistiti pravosuđe. To bi joj trebao biti prioritet broj jedan. Sve ambicije gospodarskog oporavka i napretka nisu moguće u pravno nesigurnoj državi, u kojoj vlada korupcija, kriminal, podobnost, nepotizam, selektivnost i, što je najvažnije, nesposobnost.

Mile Prpa: Vlada bez okusa i mirisa

Kad miris iziđe iz poljskog cvijeća, kad milost iziđe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje, nastupit će opći …! (Tarabić – Kremansko proročanstvo).

Hrvati su narod koji se uvijek nada, koji uvijek očekuje, koji uvijek misli da će biti dobro, a koji se gotovo uvijekrazočara u sebe same, u svoje političare…! A zaboravlja narodnu mudrost – “Uzdaj se samo u se i u svoje kljuse (konja)!” Da nešto učinimo, nismo ništa sami poduzeli…! Uvijek smo to očekivali od nekoga drugog.

Ako idemo samo sto godina unatrag, pa sve do danas, gotovo da nemamo niti jedne političke garniture vlasti u koju se nismo razočarali. U Plenkovićevu vladu polagali smo mnogo nade, a čini se da je posrnula već na prvom koraku. Iz hrvatske vlasti izišao je miris domovine, a na putu je da iziđe i milost iz čovjeka, a već odavno su zagađene hrvatske rijeke, pa se nemojmo čuditi da će nastupiti opći kaos! Opći hrvatski kaos, da ne kažem poput Tarabića – opći rat.

On ima duboke i neuništive korijene u krizi morala. Drugi razlog što hrvatski narod i sve dosadašnje političke garniture ne znaju se ponašati viktorijski, pobjednički, ponosno, dostojanstveno, već se ponaša sluganski, viktimski, prema brojnim zavojevačima bilo onih koji su nas pokoravali vojničkom čizmom, ali i oni koji koji nas pokoravaju bankovno, kamatama, ili ideološki, a posebno agresijom laži i da dalje ne nabrajam.

Pitam gospodina Plenkovića gdje je u njegovim planovima dijaspora, dijaspora s ogromnim gospodarskim i inventivnim potencijalima? Zar je na nju zaboravio? Zaboravimo jednom na politiku koju stalno vodimo na razini Republike Hrvatske, prijeđimo jednom, i radikalno, na politiku koja će se voditi na razini cijelog nacionalnog korpusa. Tad ćemo vidjeti pravu promjenu i pravu reformu svega, gospodarstva, morala, politike, znanosti, školstva i na svim drugim područjima.

Plenkovićeva vlada je podmuklo maknula pravi biser, pravi dijamant hrvatske politike, izuzetno pametnog i čestitog čovjeka – gospodina Hasanbegovića. Koji usput rečeno ima podršku devedeset posto hrvatskog pučanstva u domovini i dijaspori. Treba imati hrabrost, da ne kažem drskosti za tako nešto učiniti.

Politika gospodina Hasanbegovića bila je mnogo šira od hrvatske kifle. Njegova politika je pala na vrlo polodno tlo i kod Bošnjaka i njihovih muslimana. Možda je to bila i glavna uzročnica njegova micanja i mariginalizacije. Budućnost će pokazati da je taj čovjek bio vizionar, a oni iz kojih je izišao miris domovine očito ga se boje. Boje se dugoročnosti njegove politike, a ne da li je kao mladić stavio jednom kapu HOS-a na svoju glavu.

Tim i više na njegovo mjesto je dovedena osoba potpuno drugog svjetonazora, vrlo sumnjiva morala u smislu kriminaliteta, a još više ideološkog naklonjenog ljevičarenja, a vjerojatno i jugoslavenstva. Ona je odradila svoj prilog protiv Hrvatske financirajući film kojim se lažno na najgrublji način podmeće hrvatskoj vojsci besprimjerni zločin, a kojeg zacijelo Hrvatska vojska nije učinila. Agresija laži je kontinuirana agresija na Hrvatsku izvana i iznutra. To naš mandatar treba znati. Da se mandator nije bojao, ne bi do zadnjeg momenta skrivao imena ministara i doveo Sabor pred svršeni čin.

Mandatar, kao i svaki narodni vođa, treba imati ne samo znanje već i hrabrost, koja nije osobina naših mandatora. Hrabrost je jedna od najvažnijih komponenti kompletnog političara. On mora u svako doba dana i noći imati pred očima ono što jedan povijesni Hrvatski ban hrabro izreče – Regnum regno non praescribit leges! Dalo bi se kritički govoriti i još o nekim ministrima, o kojima će se puno razgovarati post festum tek – nakon njihove greške koju će zacijelno napraviti.

No unatoč svemu, kao politički pragmatičar moram mandataru poželjeti uspjeh u radu, s posebnim prijedlogom da u svoje vladanje inkorporira hrvatsku dijasporu na mnoštvu područja. Toga se ne treba bojati.

Preporučujem čitanje CODEXA MORALIS CROATICUM iz kojeg može mnogo naučiti.

Stipe Kutleša: Klasična prevara

Dan kada je novoj Vladi izglasano u Saboru povjerenje biti će upamćen i po tome što je deložiran još jedan hrvatski branitelj. Ako je suditi po simbolici istodobnosti tih događaja onda je jasno kojim putem nova Vlada ide. Ali to je još otprije bilo jasno iz izjava i postupaka već sada novoga premijera Plenkovića. Ipak je deložacija ostala u sjeni protesta koji su vezani uz dva ministarstva: ministarstvo kulture i ministarstvo znanosti, dva vrlo važna resora, iako se to prosječnom čovjeku možda i ne čini da je tako.

Mandatar i sadašnji premijer najavljivao je sve ono što je najveći broj građana i birača RH s nadom iščekivao nakon kraha bivše Vlade. Nekim ministrima iz bivše Vlade ukazano je povjerenje. S pravom jer su pokazali, koliko su u tadašnjim uvjetima mogli, da žele iskreno i pošteno raditi. Možda se neke od tih prošlih ministara moglo i zamijeniti s drugim, kvalitetnijim ministrima. Ali vjerojatni kompromisi koji prate formiranje nestabilnih vlada učinili su svoje. I veliki dio posve novih ministara, čini se, da su ljudi koji obećavaju ono što se od njih očekuje. Samo je pitanje hoće li se, i kako, pod vodstvom premijera moći raditi. Problematična su dva spomenuta ministarstva zbog kojih bi i sama Vlada mogla doći u krizu, posebno premijer koji je najodgovorniji za sve propuste. Prije nego je potvrđen za premijera već je razočarao veliki dio birača, ne samo hadezeovskih nego i drugih, pa čak i ljevičarskih kojima se očito dodvoravao. Možda nije bilo drugog izlaza: trgovina je trgovina.

Vrijedi pročitati otvoreno pismo Nenada Piskača premijeru Plenkoviću, tekst Marcela Holjevca na portalu Dnevno o tome kako se nitko ne treba osjećati prevarenim imenovanjem Nine Obuljen ministricom kulture, ali i tekstove npr.Jelene Lovrić i njezinih ljevičarskih istomišljenika. Kada ti ultraljevičarski novinari hvale novoga premijera i njegovu Vladu onda vam ne treba ništa više da biste zaključili kakva je to Vlada. A ta ista Jelena Lovrić je na početku Domovinskoga rata, podsjetimo one zaboravne, zazivala jugo tenkove da dođu „smiriti“ situaciju u „izdajničkoj i separatističkoj “ Hrvatskoj koja se, eto, usudila odcijepiti od njezine „voljene Jugoslavije“.

U slučaju izbora ministrice kulture radi se o klasičnoj prevari birača, kako članova HDZ-a tako i mnogih ostalih. Najpopularniji i jedan od najkvalitetnijih hrvatskih ministara u posljednjih četvrt stoljeća Hasanbegović i osobno ima razloga da se smatra prevarenim. Kada ga je trebalo staviti na izbornu listu onda ga je Plenković stavio znajući da će mu donijeti veliki broj glasova (bez njega, Brune Esih i nekih drugih pitanje je kakvi bi bili izborni rezultati). Što bi tek bilo da se Hasanbegović kandidirao za predsjednika stranke? Kada mu je donio izbornu pobjedu onda mu je zabio nož u leđa, ne samo njemu nego i dijelu članstva i vodstva HDZ-a, ali i svim biračima koji su glas dali HDZ-u. Može li se to tumačiti kao razaranje stranke HDZ, posve slučajno ili programatsko? O tome neka promisle i neka se izjasne sami članovi te stranke.

Radi se, dakle, o klasičnom primjeru prevare što nama Hrvatima uopće nije strana kategorija. Varali su nas, i još uvijek varaju, i naši i tuđi. Možda nisu ni oni toliko krivi koliko sami mi? Umjesto za poželjnog ministra Plenković se odlučuje za spornu osobu koja je već poznata po štetama koje je napravila braniteljima, hrvatskoj državi, poreznim obveznicima i sl. I upravo je ta osoba „podobna“ za promicanje hrvatske kulture? Ne može se izbjeći pitanje što premijer misli o hrvatskoj kulturi ako to ministarstvo, kao i do sada, bude financiralo protuhrvatsku „kulturnu“ djelatnost? A Nina Obuljen je osoba od povjerenja svima onima koji su navikli na muženje novaca iz ministarstva ili za sumnjive projekte ili za one koji su nanosili štetu hrvatskom narodu i državi. Zašto npr. predsjednik HDZ-a nije na izbornu listu stavio buduću ministricu kulture? Zato jer ne bi dobio glasove. Opet prevara na djelu i razočaranje birača.

Premijer se pokazao kao trgovac, vidjet će se je li dobar ili loš. Trgovao je s Pupovcem i dao se ucijeniti. O ministru kulture ipak veliki utjecaj, ako ne i presudni, imaju drugi, a ne hrvatski birači, od susjeda do Bruxellesa. U tu je poruka jasna: na sljedećim izborima biti će još manje birača, što je za manipulatore svih vrsta u izborima uvijek dobra stvar.

U slučaju drugog ministarstva stvar je, čini se, ovih dana poprimila još dramatičnije razmjere jer je novi ministar imenovan gotovo „preko noći“ (naime od glavne kandidatice za ministricu znanosti „odustalo se“ u posljednji trenutak). Ali ni to ne bi smio biti problem. Novi ministar Pavo Barišić nije nepoznat akademskoj zajednici i čitavoj javnosti. Tiskani i elektronički mediji govore o čovjeku koji je zbog nezakonitih radnji i pronevjera bio izbačen iz tog istoga ministarstva čiji je sada ministar. Navodi se i priličan broj drugih normalnom čovjeku teško prihvatljivih stvari. No, poruka premijera je više nego jasna. On u njega ima povjerenje. Obrazloženje je da je dobar domoljub, da ima diplomu da je obavljao te i te funkcije i sl. Ali je čitateljima i slušateljima podvaljen krivi zaključak pri čemu se pravi logička pogreška u zaključivanju koja se zove prelazak u drugi rod. To bi na pr. bilo slično kao kada bi netko iz moje optužbe da mi je neka konkretna osoba ukrala novčanik rekao: „To nije istina jer taj čovjek je obučen u odijelo“ i sl. Posve besmislen i nevaljan zaključak! Koliko je samo hrvatskih domoljuba privremeno stanovalo u Rementincu? Ministar je vjerojatno znao koga bira (i morao je znati ako bira sebi povjerljive ljude). Odluka je njegova, ali i odgovornost je njegova.

Još su dvije stvari koje trebaju zabrinjavati: to je niski stupanj tolerancije drugačijih mišljenja te sklonost dati se prevariti. U jednoj privatnoj obrani novoga ministra jedna posve anonimna osoba, ministrova prezimenjakinja Zdravka, koja s ministrom i nije u rodbinskim odnosima, poslala mi je SMS-om poruku ovog nepristojnoga sadržaja (ispričavam se čitateljima na citiranju): „Dvije riječi: mučko đubre“. Saznao sam da je to samo zato što sam dao izjavu (na pitanje novinara) o tome što se događalo u Institutu za filozofiju u doba kada sam ja bio ravnatelj Instituta, a sadašnji ministar Barišić bio je pomoćnik ministra znanosti. No kod ministrove prezimenjakinje, koja je, usput rečeno, odgajala mlade, prevladao je prezimenjačko-plemenski poriv koji se može protumačiti jedino tribalističkim mentalitetom prema kojemu su svi pripadnici mojega plemena (klana, prezimena i sl.) (makar i nečestiti) bolji od svakog pripadnika tuđega plemena (iako mogu biti čestiti). Takva pojava, nažalost ne rijetka u Hrvatskoj, ipak iznenađuje kod akademski obrazovanih ljudi. S tim u vezi može biti i naivnost povjerenja bez promišljanja i propitivanja. Stoga nas se vrlo lako zavede i prevari.

Izbor ministrice kulture i ministra znanosti je za premijera autogol. Jučerašnji napadi u Saboru na ministra Barišića od strane SDP-ovih zastupnika samo pokazuju da su oni koji su Hrvatskoj učinili neizmjerno veliku štetu svake vrste postali „moralni propovjednici“, gotovo moralna vertikala. Začuđuje niski stupanj razboritosti hadezeovskog vodstva da su dopustili da ih se, u ovom slučaju posve opravdano, proziva i da im se docira. Mogli su formirati Vladu o koje ne bi bilo velikih sporova. Na opće zadovoljstvo svih. No, nije grijeh posumnjati u dobronamjernost.

Ukratko, poruka koju je premijer svojim (?) izborom uputio hrvatskom narodu i svim građanima, a posebno mladima, koji jedva čekaju priliku da što prije kliznu iz ovog „zemaljskog raja“ tamo gdje mogu živjeti kao normalni ljudi, jest ova: podobnost je ipak još uvijek živa (tko zna dokle?), tj. nisu u prvom planu ni poštenje ni stručnost. Tako će nova Vlada najvjerojatnije nastaviti starim utabanim partijskim stazama. Dok to tako bude u Hrvatskoj će se stalno povećavati putnički promet prema Zapadu.

Davor Dijanović/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.