Obilježeno je 25 godina od smrti vukovarskog heroja Blage Zadre. Tom prigodom načelnik općine Ljubo Grizelj njegovoj supruzi predao je priznanje “Počasni građanin Gruda”. Hercegovci se ponose svojim herojem. Kao i mnogima drugima koji su se borili za Hrvatsku. Primjerice, uz Blagu Zadru, i drugi simbol Vukovara je iz BiH. Bosanka iz Brčkog Kata Šoljić majka je četvorice poginulih branitelja. Postala je simbol žrtve hrvatske majke u Domovinskom ratu. Za ista herojstva za kakva se Hrvatima iz BiH odaju počasti u RH, u svojoj državi dobili bi optužnice. Hrvatske žrtve u BiH sve se više zaboravlja. Ne znaju se ni imena onih koji su trebali biti službeno proglašeni herojima. Znate li, primjerice, tko je Bosanka iz Kaknja Anica Jurić? Na kućnom pragu pred njezinim očima pripadnici bošnjačke Armije u samo nekoliko minuta ubili su joj trojicu sinova i supruga. Najstarijeg Stjepana koji je imao 25 godina, Ljubomira 21, Dragana 20 i supruga Juru 52. Znate li tko je Sarafina Lauš iz zeničkog sela Čukle koja je proživjela istu tragediju? I njoj su ubijena trojica sinova i suprug. Ako već nisu proglašeni herojima, nije li sramota ne znati Aničino i Sarafinino ime. I imena mnogih drugih bh. Kata Šoljić koje su izgubile svoje sinove. Zašto Hrvati u BiH ne znaju svoje heroje?!

HVO je izrastao u ratu kao oružana snaga HZ HB. Herceg Bosna utemeljena je na dan (18. 11. 1991.) kada je pao Vukovar. Danas ih se zbog Herceg Bosne, koja je na koncu i obranila Bosnu i Hercegovinu, proganja i optužuje. Što su trebali Hrvati u BiH činiti ‘91. dok su neki govorili “nije ovo naš rat”? Čekati? Dopustiti da ih se bez obrane pobije i protjera?!

Hrvatske se zasluge sustavno omalovažava i kriminalizira. Heroje se pretvara u zločince koji se moraju braniti od domaćih i međunarodnih sudova. Narod im sve tiše šapuće imena. Tako ih zaštićuje. Jer, čim nekoga počnete javno veličati, za nekoliko dana podiže se optužnica protiv njega. Malobrojni Hrvati među svojim ratnim neprijateljima teško mogu promovirati istinu. Njihove se žrtve još jednom ubija. Sličan problem, iako ne tako izražen, postoji i kod druga dva naroda u BiH. I oni svoje ratne žrtve i heroje teško uspijevaju otrgnuti od zaborava. Ponajviše zato što su ratovali za državu u kojoj danas postoje tri istine. Onaj tko je za jedne heroj, za druge je zločinac. Hrvatska situacija ipak je po mnogo čemu specifična. Apsurdno je da je narod koji je dobio rat kapitulirao u miru. Ostao je bez institucionalne i teritorijalne zaštite, nema svojih javnih medija… Nema svojih heroja. Ako Hrvati ne žele u BiH kao narod potpuno nestati, moraju promovirati svoje vrijednosti. Obveza je to i RH. Za početak, u BiH od zaborava trebaju otrgnuti bosanske Kate Šoljić i hercegovačke Blage Zadre. Sjećanje na njih bit će ujedno i odavanje zahvalnosti žrtvama. Opet trebaju reći “ovo je naš rat”. Ovaj put za istinu o ratu, mučenicima i herojima. Obvezuje na to desetak tisuća ubijenih i stotine tisuća prognanih Hrvata.

 
Jozo Pavković/Večernji list /http://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.