Danas bi trebao biti objavljen popis ministara koje će mandatar nove Vlade RH ponuditi Hrvatskom Saboru na usvajanje. Rekoh Vlade Republike Hrvatske i Saboru Republike Hrvatske, kako se službeno i zovu, a tako bih rado rekao „Hrvatske Vlade“ i „Hrvatskog Državnog Sabora“!!

No, u Lijepoj našoj je malo toga HRVATSKO.

Za razliku od mnogih, koji se ovih dana primarno bave imenima ministara u novoj vladi, u rasponu od ozbiljnih, do sasvim trivijalnih razloga, ja sam prilično indiferentan.

Još kao dijete sam čuo da „jedna lasta ne čini proljeće“ i nekako, povjerovah!!

Budući da se „ne vežem za ljude“, pa bili oni i političari, opet bih progovorio o „djelima“!!

U proteklih 6 turbulentnih i za Republiku Hrvatsku (pokazat će budućnost) tragičnih mjeseci, u HDZ-u se dogodio i „kopernikanski obrat“ i kafkijanski „preobražaj“!!

Bez obzira na tragično iskustvo „srljanja gusaka u maglu 1918.godine, bez obzira na još živuće posljedice „demokracije“ iz  perioda komunističke vlasti i boljševičke revolucije, koje upozorava, opominje i straši, bez obzira na iskustvo nerazumnih i nezrelih odluka hrvatskog biračkog tijela nakon 2000.godine, ovim (ne)očekivanim, radikalnim zaokretom u finišu utrke, (gotovo) sve je u Lijepoj našoj, relativizirano. Osim komunističkih dogmi i  „gusaka koje srljaju u maglu“. Opet se nešto se glorificira a nešto demonizira. I opet u skladu s tim dogmama, istina ovoga puta (u procesu kulturne i obrazovne hegemonije) „preobraženih“ iz prisile u pristanak.

Taj proces, na putu od „prisile do pristanka“, tako je uspješno proveden, da je bez ikakvog otpora, brutalno eliminiran prvi ozbiljan pokušaj raskrinkavanja te 70 godišnje „zablude“ (kada je dio naroda u pitanju) i (realizirane) „zločinačke namjere“, (kada su u pitanju komunisti i jugoslaveni).

Taj nagli zaokret rezultirao je “katil fermanom” Tomislavu Karamarku koji se drznuo pomisliti kako su stvarne promjene moguće, “svileni rubac” donio je izaslanik EU i predao ga u ruke najbližeg suradnika.

Je li to točka kulminacije u zapletu ove priče?

Ili nam je potrebno doista dosegnuti dno, kako bi smo se osvijestili?

Politički život je (opasno) kontaminiran, no u njemu je puno “anaerobnih” (političkih) organizama kojima ta “klima” pogoduje. Koji mogu živjeti bez hrvatstva, bez interesa hrvatskog naroda, države. Kao što je kisik nužan za preživljavanje živog organizma na ovom planetu, tako je hrvatskom političkom biću nužan identitet, politički kolektivitet, državotvornost i suverenizam. Bez toga se NAROD nikada neće konstituirati u NACIJU, koju NE MOŽE zamijeniti „multikulturalno društvo“ razbijeno na masu pojedinaca u skladu s neoliberalnim doktrinama.

Na žalost,  mnogi su bez „maske i spremnika s kisikom“, ne razmišljajući,  uletjeli u tu „primamljivu komoru“ u kojoj će “sagorjeti” u usporenom procesu. Izgubiti svoju vjerodostojnost, politički kapital.Neki će se odmah “ugušiti”  u bezglasnom zijevanju. Neki već jesu!!I to je proces koji je postao nezaustavljiv. Koji se događa. Zato ne smatram važnim pitanje:

-„Tko će ući u novu Vladu Republike Hrvatske“?

Najavljeni smjer, (nakon neobjašnjivog zaokreta HDZ-a), vodi u pravcu kamo je najbolje NE IĆI!! No, to je nemoguće. Ono što se dogodilo, dogodilo se. Nemoguće je poništiti.

No, može li se „reducirati šteta“?

Umjesto rasprava koje prelaze u fb ratovanje, o tome tko će biti ministar u novoj Vladi, tko će „uskočiti u vlak koji je bez kočnica krenuo niz brdo hrvatske državotvornosti i suverenizma“, osobno bih bio puno zadovoljniji kada bi se povele rasprave o budućnosti PROJEKATA koje pokrenuo Tomislav Karamarko na čelu HDZ-a. Ne o njemu kao osobi, nego o: pokušaju revitaliziranja pravaštva, najavu lustracije, preranu, neopreznu (i uvijek eksplozivnu) najavu lustracije u HDZ-a, najavu otvaranja arhiva, pokušaj zaustavljanja procesa obrazovne i kulturne hegemonije, pokušaj vraćanja HDZ-a izvornim doktrinarnim polazištima (državotvornost i suverenizam), pokušaj vraćanja obavještajno-sigurnosnog sustava pod nadzor države, pokušaj reformiranja deformiranog represivnog sustava, i mnogim drugim, započetim ili planiranim projektima koji bi “unormalili” Republiku Hrvatsku u smislu funkcionalne, unitarne države, a Hrvatski narod iz “etnosa” u vlastitoj državi, rekonstituirali u “demos”!!

Proces je, u prvoj fazi, kao što vidimo, završio neslavno. Je li to kraj? Hoće li Hrvati mirno promatrati kako se mlada država “utapa” u sivilo procesa EU federalizacije? Eutanazije hrvatske državotvornosti i suverenizma? I zar je bitno čijim rukama će nas „ugušiti“? Hoće li to učiniti eurobirokrati osobno, ili će se poslužiti rukama dojučerašnjih suverenista?

Meni svejedno.

Hoćemo li se (više ili manje) “koprcati” u samrtničkom grču ili će nas (samilosno) “bezbolno eutanazirati”? Ili će se naći netko i reći:

-“CAR JE GOL”?

Kada će to biti i hoće li ga imati tko čuti?, pitanja su na koja ja ne mogu odgovoriti. Ali, kao prvi korak, procese koje započeo Tomislav Karamarko, i zbog kojih je prošao Kalvariju i pribijen na “stup srama” (budući da oni koji su to učinili ne poznaju križa), treba OSVIJESTITI.

ODMAH!!

Ne dopustiti da ih se potisne u zaborav. O njima treba govoriti. Oživotvoriti ih.

Kao što rekoh ranije, ovo što pokušavam ne radim po bilo čijem naputku, niti (za sada) imam nečiju potporu ili pokroviteljstvo, (osim nekolicine prijatelja i istomišljenika) no želim i nastojat ću, ako ništa drugo, ukazivati na te PROJEKTE koje smatram životno važnima za opstanak  Republike Hrvatske i političkog kolektiviteta Hrvatskog naroda. Prvi cilj, eliminiranje SDP-a iz utrke je uspješno realiziran.

Okrenimo se drugim, ništa manje važnim ciljevima!!

 

 Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.