Brisani prostor : Lijevo krilo HDZ-a priznaje: Potpora Hasanbegoviću veća je nego ikad

Vrijeme:8 min, 50 sec

 

Namjerava li mandatar od Ministarstva kulture napraviti RSIZ?

Privučen naslovnicom jutros na točioniku uzeh Večernjak i – bljak, bljak, bljak. Piše u nadnaslovu: Previše pritiskao. U naslovu: Hasanbegović gubi podršku, previše se gurnuo u prvi plan. U podnaslovu: Ne zna se još nijedan ministar, Plenkoviću je jedna od težih odluka ona o sudbini ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koga ne zagovara ni desno krilo HDZ-a. Dobih grčeve, rješavam ih domaćim nula tri orahovcem. Efikasno.

Sad se mogu posvetiti narodnoj provjeri prikrivenoga govora mržnje Partije. I kaj? Pitam ljude je li taj Hasanbegović nekoga „previše pritiskao“. U glas – nije, premalo je pritiskao, trebao je jače pritisnuti profesionalne sisavce. Kaj to znači, da je loš ministar? Najbolji je među lošima, svi ministri trebali bi dilati barem kak i on („dilati“ – raditi, prema donjosutlanskom kajkavskom ikavskom dijalektu).

Dečki, kaj je to desno krilo HDZ-a?

Idem dalje u narodnu provjeru, koštat će me runde za sve, no, fućkaš trošak, stalo mi je do istine. Gubi li Hasanbegović potporu? Pa, kaj ti je, on je naš čovik (čovjek – kajkavska ikavica) od glave do pete. Niš mi nije, čitam članak Ive Puljić-Šego. Zgužvaj i hiti u koš, dvajst do asa. Ne ću, cajtung je gazdin, ne bi ja dal lovu za takvu tiskotinu.

Strpljivo čekam zadnji štih. Pitam dečke, mahom penziće, kaj mislite, se Hasanbegović previše gurnul u prvi plan? Nije, veli ovaj kaj meša špil i dodaje – gurnuli su ga tak da ga lakše zajebu i da Plenkiju osiguraju opravdanje kad mu da cipelu vrit. Stvarno, zna miješati karte, a ja znam da zna, jer je nekad davno bio sekretar Partije. Tehnologiju instaliranja i deinstaliranja kadrova nije zaboravio.

Zanimalo me i ovo: Dečki, kaj je to desno krilo HDZ-a? Kak si dosadan, mislil sam da si pametniji. Samo čitam novine, branim se. Desno krilo HDZ-a to smo mi. Kak? Ovak, mi njima damo glasove, a onda oni s našim glasovima pobegnu livo (kajkavska ikavica, opet). Tak mi navik (isto) ostajemo nasukano desno krilo se dok im glasa dajemo. Niš, na kraju sam platil rundu i prešel.

Razgovor s lijevim krilom HDZ-a

Doma se sjetim lijevoga krila HDZ-a. Nazovem jednoga iz tog jata, visokoletećega već više od desetljeća i pol. Kaj vaše Ljevicakrilo ima protiv Hasanbegovića? Kaj Plenković misli, za Hasanbegovića je Hrvatska, a on veli da Ninočka ima „europsku dimenziju“, to sam protumačio kako on misli da Hasanbegović ima balkansku dimenziju?

Znaš u čemu je problem sa Zlatkom, veli mi lijevo krilo HDZ-a (podatci poznati uredništvu) – problem je u tome što je njegov ostanak u vladi teško braniti. Braniti, od koga? Razmisli. Evo, razmislio sam i pitam se kako će Plenković braniti eventualno imenovanje Ninočke. Od koga, pita me lijevo krilo. Pa od biračkoga tijela. Lako, veli lijevo krilo, treba samo začepiti takve kakav si ti, a ostali će do idućih izbora zaboraviti ili iseliti. Odi vrit, pa to je izdaja. Za nas je to europska dimenzija i mali korak u hodogramu. Hodogramu koga ili čega? Dolaska na vlast, kužiš.

A kaj veliš je li potpora Hasanbegoviću raste ili pada? Stvarno si talent, pa da mu potpora pada ne bi ga mi toliko je..li iz dana u dan, kaj ne vidiš koga smo sve angažirali da ga smeljemo u prah i pepeo? Vidim, vidim, znači da mu potpora raste. Točno, nikad nije bila veća, što mu više raste potpora u narodu, to mu više pada potpora u stranačkom vrhu, jebate ne možemo dopustiti da prešiša i Plenkija. Čekaj malo, hoćeš mi reći da stranka dela protiv volje naroda? I tu je razgovor završio. Bez zajedničkoga zaključka.

Sam sam zaključio, mora da je jako teško biti europska dimenzija u zaostaloj Hrvatskoj bez napredne Srbije.

Partijsko tretiranje: Plenković je pionir, Hasanbegović babaroga

Informiram se i na drugoj strani. Ne preostaje mi drugo negoli nazvati predstavnika desnog krila HDZ-a. Listam adresar – ništa. Vrtim po nosiglasu, opet ništa. Ima praf jutrošnji kartaš, bivši partijaš, jedina hadezeova desnica jesu birači. Ne postoji desno krilo HDZ-a osim u tragovima na izbornim listama. A i tamo ih ne bi bilo da lijevo krilo HDZ-a nije izračunalo kako su im potrebni desnokrilaši ne bi li lakše postizborno uhljebili lijevo krilo, koje je u stvarnom svijetu samo desno krilo Partije. Desnica zapravo bira ljevicu. Vjerodostojno.

Mislim si ovak: Želite li se baviti politikom ne smijete se baviti općim dobrom. Ako ste objektivno popularan političar vrlo brzo od vas će radom u tri smjene proizvodnje pristanka napraviti nepopularnoga i kontroverznoga tipa. Ako ste, međutim, protunarodno djelovali kao havcovci, vi ste zapravo stekli europsku dimenziju. Ako ste djelovali u skladu s općim dobrom onda ćete završiti u mlincu za kavu Ive Puljić-Šego, njezinih „izvora bliskih tomu i tomu“, njezinih urednika i domaćih sluga vanjskih gazda.

Zato, skuhavši kavu, vjerodostojan zdravoj pameti prelazim na žmrljavi tekst istrgnute stranice nevjerodostojnogVečernjaka, članka čija je protuhasanbegovićevska najava zauzela 80 posto formata naslovnice, a dostupan je i na Internetu. Dosad sam mislio kako Partija samo kroz Jutarnji list tretira Plenkovića kao pionira, a Hasanbegovića kao babarogu. Prevario sam se! VeL, kao i JuL, kadi Plenkoviću, jer, naime, dečecu „nije lako odrediti 14 ljudi koji ulaze u Vladu“. Pa će mu Partija nesebično pomoći, angažirajući sva svoja krila i plenume, aktiviste i nekulturne kulturnjake, anketare, udarnike i „fabrike“ za proizvodnju pristanka.

U nekom „krugu“ VeL čuje „da je sastavljanje Vlade vrlo bremenito“. Izvor, nije ime već se misli na neidentificirano vrelo, „kaže da mu je jedna od težih odluka ona o sudbini ministra kulture“. Šmrc, šmrc. Toliko je našem mandatarčeku teško da se i veliki VeL uključio u kampanju da mu bude još teže, jer i oštar vid Ive P. Šego je primijetio „Hasanbegovićevu nasljednicu“. Ninu, dakako, Obuljen. Ona bi željela biti gospođom ministarkom, ali mimo izborne provjere. Onako kako je, otprilike Jadranka Kosor bez izbora, voljom monarha Sanadera postala šeficom stranke i vlade. I drug Tito je bez izbora postao generalnim sekretarom Partije i neokrznut dogurao u 21. stoljeće! Sve bez ijednoga preferencijalnoga glasa. U tom smislu bio je vjerodostojan.

Glasovanje za hrvatski dom, a ne za europske dimenzije

Iva P. Šego piše kako je N. Obuljen postala „meta napada braniteljskih udruga“. Iako je riječ o kaznenoj prijavi protivnje, Partija je prijavu protumačila kao „pritisak na Plenkovića“. U stvarnosti riječ o nevjerojatnom pritisku na Plenkovića, da N. Obuljen imenuje ministricom kulture, a Ministarstvo pretvori u RSIZ. Iva P. Šego skužila je stvar, ali, plaćica je plaćica, ipak piše: „Iako službenih informacija nema, ipak je izgledno da bi Hasanbegović mogao ostati bez ministarske pozicije“. Neslužbena službenost.

Kako takav mogući scenarij i izglednost opravdati? Jednostavno. Teza je: Svi su protiv Hasanbegovića. Tko su svi? Evo ih poimence: „Iz Plenkovićeva kruga“, „HDZ-ovo desno krilo“, „jedan HDZ-ov desni zastupnik i član Predsjedništva“, „u krugu Milijana Brkića“ i „naš drugi sugovornik“. Na što je spalo hrvatsko novinstvo, pitate se. Na europsku dimenziju, odgovaram. Čini se da bi HDZ zajedno s Plenkovićem po kreiranju vlade prema mjeri Partije, mogao dosegnuti novu dimenziju: Otići s hrvatskoga sidrišta u bespuća povijesnih zbiljnosti europskih dimenzija.

A kaj bumo u tom slučaju mi birači, to jest, „desno krilo HDZ-a“? Cmizdrili i galamili: Prevaranti, vratite nam naše preferencijalne i nepreferencijalne glasove, dali smo ih za hrvatski dom a ne za europske magle, ispričavam se – dimenzije.

Klaićevim tragom po mandatarovoj ispraznici

Pod pretpostavkom da znamo što označava pridjev „europska“, pogledajmo pobliže što je to dimenzija, koju je mandatar upotrijebio u sklopu „europske dimenzije“ opisujući kvalitete havcovke Nine Obuljen. Dakle, dimenzija – lat. (dimensio) 1. Protega tijela (dužina, širina ili visina); 2. opseg, obujam, obimnost, rasprostranjenost; svaki nezavisni brojni podatak kojim se određuje neka fizikalna veličina. Postoji „treća dimenzija“ (dubina, udaljenost), postoji i „četvrta dimenzija“ – u književnosti je to naziv za svijet duhova, nevidljivi svijet, nadzemaljsko, nedokučivo; za irealnost, apstrakciju. Četvrta dimenzija je u fizici i filozofiji, veli Klaić, vrijeme, prostiranje u vremenu.

Ako je mandatar mislio na protegu tijela Nine Obuljen (dužina, širina, visina), onda je rekao da osoba koju iznimno cijeni, nije, recimo, po JUS-u (jugoslavenskom standardu) već po europskom, što je čini se u prenesenom značenju dvojbeno, odnosno, da odjeću odabire prema oznakama S (malo), L (veliko), XXL (veleveliko) itd., a moguće je u podtekstu rekao da je nesretno zaljubljen u njezine ukupne proporcije, u što nitko ne vjeruje, pa ni ja. Ako je pak mislio na visinu N. Obuljen, onda je rekao da je ona europski visoka, što je besmislica čak i u politici nižega ranga, uključujući i spomenutu jutrošnju politiku za točionikom desnog krila HDZ-a.

Tu smo: Europska četvrta dimenzija ili RSIZ za Ninu Obuljen

Možda je mislio na rasprostranjenost N. Obuljen? Onu europsku. Tada se zaletio, jer je ona poznatija po jugoslavenskoj rasprostranjenosti HAVC-a i njegovih protuhrvatskih projekata, te po nekulturnom odnosu prema Praljkovim knjigama iznimno vrijednoga sadržaja, negoli prema europskoj rasprostranjenosti, pa i francuskoj. Ako je mislio na N. Obuljen kao europsku treću dimenziju, onda stvar zahtijeva dodatna objašnjenja nekoliko specifičnih struka koje bi u sinergiji došle do nekog rezultata dubine konkretne osobe, navlastito Europljanke.

Ako je Plenković mislio na N. Obuljen kao europsku četvrtu dimenziju, onda mi se čini da je na pravom tragu! Europsku četvrtu dimenziju N. Obuljen prema dosadašnjim pokazateljima zaobilaženja izbornih rezultata čeka rsizovsko prostiranje u vremenu (RSIZ – Republička samoupravna interesna zajednica). SIZ-ovi, pa i oni za kulturu, bili su paradržavna tijela samoupravnoga socijalizma. Bitno je da je kroz njih filtrirana lova. U tom smislu biti šef RSIZ-a bilo je važnije mjesto negoli republičkog sekretara. Još je važnije da su mnoge sizonje poslije 1990. nastavili sa sizarenjem po ministarstvima i drugim kulturnim i športskim ustanovama, te s tih pozicija na propaloj matrici odgajali male sizonje. U tom pogledu nije zgorega primijetiti, kako mediji navode, da upravo sizonje guraju N. Obuljen u zagrljaj „europskih dimenzija“.

Što god mandatar mislio o N. Obuljen u kontekstu „europske dimenzije“, siguran sam da je dr. Hasanbegović sušta suprotnost sizonje i sizarenja, te žrtva partijskoga linča za račun nastavka rsizarenja u Ministarstvu kulture i to samo zbog toga jer ima nedvojbenu hrvatsku širinu, opseg i prostiranje. Nina Obuljen je odličan kadar za čelno mjesto RSIZ-a, ona je u tom duhu pripremana da preuzme RSIZ za kulturu. Mandatar je pripreman da preuzme stranku i vladu, to je jasno, međutim, on sastavlja vladu Republike Hrvatske koju sačinjavaju ministri i ministarstva, a ne sizonje i sizovi. Za ministra Ministarstva kulture, ako ga ne ukine, u ovom trenutku nema boljega od Zlatka Hasanbegovića. Pretvarati Ministarstvo kulture u Republičku samoupravnu interesnu zajednicu, poništenje je dosadašnjega uspješnoga rada ministra Hasanbegovića i nema održivo hrvatsko, a niti europsko prostiranje u vremenu.

 

Nenad Piskač/HKV/http://www.hkv.hr/izdvojeno/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.