Tomislav Tomečić: Prekodrinska opsjena ili Kako je Klemm ukrao Hudu Jamu

Prekodrinska opsjena
ili
Kako je Klemm ukrao Hudu Jamu

Takozvana “braniteljska scena” se užarila nakon objave vijesti da se priprema izvjesni susret veterana na razini srpskih i hrvatskih sudionika Domovinskog rata. U toj magli, koja je puštena da bi se vidjelo kako su nastrojeni takozvani “branitelji”, licitira se do te razine da će Klemm uskoro postati partner i istomišljenik s Mladićevim snimateljem Zoranom Ercegom.

Šalu na stranu, jer je situacija vrlo ozbiljna i ono što se valja iza brda ima puno jače konotacije nego što se na prvi pogled čini.

Pa krenimo redom…

Kao prvo, Klemm je trenutno pod udarom pravosuđa, terete ga zbog utaje poreza, a on je i sam priznao djelo objašnjavajući da je u stvari, oštetio sebe, a ne državu. Što je u toj priči istina, to zna samo on i eventualni sudionici tih transakcija i bespredmetno se nama neupućenima, pri takvom nedostatku činjenica zaklinjati u ičiju nevinost ili krivnju. Njegova izloženost, koja je eskalirala tijekom prosvjeda u Savskoj 66, rezultirala je time da su mu protivnici pronašli Ahilovu petu i da se preko nje pokušava svim silama skrenuti fokus javnosti sa ključnih društvenih pitanja koja bi odredila daljnji put Republike Hrvatske i njenih građana.

Klemmov je ratni put poznat i u njemu nema spornih detalja. Poznato je da je kao 18 godišnjak postao Dragovoljac i priključio se obrani Republike Hrvatske preko ATJ Lučko. Već ta činjenica, status DRAGOVOLJCA, daje mu pravo da u smislu svojih stavova prema državi i politici kaže ŠTO GOD ŽELI i da to napravi KAD GOD ŽELI.

On je to pravo zaslužio, ili još bolje rečeno, izborio kao golobradi momak dok su današnji upravljači državom i velik broj njegovih kritizera kalkulirali, obući uniformu MUP-a, ZNG-a, HOS-a ili ne. Kao i svaki Dragovoljac, on može i mora govoriti i nastupati isključivo u svoje ime, a potpora ili kritika koju će dobivati od svojih suboraca DRAGOVOLJACA, biti će mu smjerokaz i korektivni faktor. Ako se on želi družiti (iako je to daleko od druženja), sa nekim srpskim veteranima, tko god oni bili, to je njegov izbor i njegova stvar i zbog toga mu nitko nema pravo predbacivati, kao što mu nije imao pravo predbacivati sudjelovanje u prosvjedu pred Ministarstvom hrvatskih branitelja u Savskoj 66.

Da skratim, svaki Dragovoljac, i ISKLJUČIVO Dragovoljac ima pravo na isti način kao Klemm, reći što god želi o državi i političkom sustavu koji egzistiraju njegovom zaslugom. Svi ostali, pri tome mislim na “branitelje” kao Herceg i sve one koji su kalkulirali i zakasnili u obranu RH, a bili su vojno sposobni, zdravi, punoljetni prije 15. siječnja 1992. trebali bi šutjeti. To bi bila elementarna pristojnost i odavanje počasti ljudima koji su interes Domovine i svoje živote stavili ispred osobnih interesa i jedina je istina da samo zbog njih danas živimo u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj.

Ne želim špekulirati o tome jesu li Klemmovi postupci rezultat pritiska nekog dijela vlasti, koja nastoji skrenuti pogled javnosti na bizarni spor između dvije udruge građana, a koji neće imati nikakve učinke na standard Hrvata ni Srba. Činjenica je da su se “cijevi okrenule” prema Klemmu i više se priča o njemu nego o nedavnom događaju u Hudoj Jami, o organiziranoj sahrani komunističkih žrtava na čijem ispraćaju iz Barbara rova, nitko od hrvatskog državnog vrha nije nazočio.

Kad kažem da se skreće pažnja, pri tome prvenstveno mislim na lustracijske procese koji su na najboljem putu, pogotovo nakon bravurozne emisije “Otvoreno” Mislava Togonala, kojom je, među ostalim razgolitio svu bijedu kvaziakademika Jakovine i aparatčika Markovine. Tom je emisijom, bar za mene, otvorena nova knjiga koja se više neće i ne smije zatvarati dok se krivci za stravične zločine ne imenuju i živi ili mrtvi, izlože sudu javnosti i povijesti za strahote koje su počinili nad neistomišljenicima i njihovim obiteljima, civilima.

Nameće se zaključak u kojem se tema iz gore spomenute emisije “Otvoreno” nije slučajno gurnula u drugi plan, iako je nastupilo vrijeme kad se to razdoblje komunističkog mahnitanja i zločina mora raščistiti do zadnjeg detalja.

Neophodno je službeno, od strane državnog tijela imenovanog od Sabora RH, ustvrditi kako su zločini na kraju II Svjetskog rata počinjeni od strane partizanskih jedinica bili brižljivo planirani, da su njihovi organizatori i provoditelji egzekucija bili članovi SAVEZA KOMUNISTA, a da je današnji SDP pravni slijednik te zločinačke organizacije. Nema potrebe opsežno pojašnjavati što slijedi nakon toga, jer to svaki razuman pojedinac shvaća, a onaj tko bi pokušao obraniti SDP od posljedica, imao bi razloga biti zabrinut…

Slijedom toga, nakon poduzimanja pravnih radnji protiv svih koji su sudjelovali u počinjenju ili prikrivanju spomenutih zločina, konačno bi došlo do pozitivne kadrovske selekcije u hrvatskom društvu. Nakon takvog procesa, svakome tko bi na ideološki sukobljenoj partizansko-ustaškoj, ili popularno nazvanoj, “antifašističkoj” platformi želio graditi karijeru (a u stvari, mutiti vodu), moglo bi se bez milosti začepiti usta i privremeno ili trajno odstraniti ga iz javnosti.

Proizlazi da su pokušaj imputacije “bratstva i jedinstva” i guranje Klemma u centar zbivanja, namjerno konstruirano baš u ovo vrijeme i ne treba dopustiti da strukture bivše JNA i UDBA ubace kost među Dragovoljce. Treba zbiti redove i udariti po krivcima za ovakvo stanje društva, po odgovornima za nered u svim segmentima sistema, a to se sigurno neće postići niti podrškom ni suprotstavljanjem Klemmu, već na sasvim drugom frontu.

Nepotrebno je gubiti vrijeme na beznačajne moguće susrete pojedinaca tko god oni bili, već je nužno ultimativno zahtijevati od pravosuđa i policije da odrade svoj dio posla prema ratnim zločincima, a ukoliko to izostane, pristupiti građanskim uhićenjima i provesti pravdu te Hrvatsku konačno dovesti u red civiliziranih država koje poštuju red i kažnjavaju zločine.

Tomislav Tomečić/Hrvatsko nebo